propovijedi

30.10.2012., utorak

SVI SVETI



Svi sveti, Dušni dan i Dan mrtvih: To su nazivi koje mnogi naši vjernici tako fantastično brkaju. Svi Sveti je blagdan koji se slavi 1. studenog. Toga dana slavimo i znane i neznane svece. Tu su na prvom mjestu mučenici, koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj''. Crkva dan iza Svih Svetih posvećuje vjernim mrtvima koji se zove Dušni dan. To je dan kada se odlazilo na groblje, molilo za duše pokojnih….
Dušni dan je radni dan pa vjernici odlaze na groblja na Svi Svete tako da su se ta nekad dva blagdana stopila u jedan.
Dan mrtvih je «iznašašće samoupravnog socijalizma». Nastao je koncem sedamdesetih prošlog stoljeća najprije u Sloveniji a potom je uveden i u Hrvatskoj. Dokle je dopro' među ostalim narodima i narodnostima ondašnje Jugoslavije nije mi poznato. Dan mrtvih je zapravo zamjena za Svi Svete jer taj naziv jednostavno nije mogao proči kroz filtre ateističkih ''dušobrižnika'' . Mnogi naši ljudi još uvijek misle da je službeni naziv za Svi Svete Dan mrtvih, pa tako i mnogi učitelji taj dan tako upisuju u dnevnik, posebno oni koji se nisu niti potrudili zaviriti u službeni kalendar Ministarstva kulture.
I haloween je dopro' do nas. Posebno do onih kojima je kultura i običaji vlastitog naroda nepoznanica, a katalozi veletrgovina jedini izvor informacija.
Haloveen izranja iz keltske poganske tradicije, a domovina mu je Irska, a u slobodnom prijevodu znači: Dan uoči Svih svetih. Međutim, sam običaj nema ništa zajedničkog s našim blagdanom. Njegova animistička tradicija temelji se na vjerovanju kako prvog studenog svijet sunca zamjenjuje podzemni svijet i u noći pred 1. XI. izranjaju duše i razna nakazna bića zloduha i vještica koji lutaju noću i jao onom smrtniku koji ih sretne. Stoga oni koji su morali noću izbivati izvan kuće, prerušavali bi se u ista takva bića, navlačeći maske, kako ih zlodusi ne bi prepoznali. Danas je to povod za ludovanje u maskama, izrezivanje bundeva, ali i dobra zarada za one koji priređuju zabave na kojima se opija i luduje, a razvrat i moralna izopačenost prati takve običaje.
Stoga bi kršćani trebali izbjegavati ovo pogansko ludovanje, a djecu koja, dakako, vole takve uvezene običaje usmjeravati na naše lijepe običaje koje zaboravljamo dok širom otvaramo vrata kojekakvim zapadnjačkim bedarijama.

Što i koga to častimo na blagdan Svih Svetih? U popričesnoj molitvi se kaže: ''Bože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela.'' Jedina slava ide Bogu a sveci su samo odraz te slave. Ako je Bog sunce oni su mjesec. Crkva je uvijek bila toga svijesna. Danas se to naglašava više zbog nekog upitnog ekumenizma. Čistunstvo koje miriše na protestantizam.
Međutim za vjernika bi trebala uvijek biti inspirativna Prva Crkva. Tada su se svetima smatrali isključivo mučenici. Oni koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj'' (današnje prvo čitanje). To su heroji Crkve koji se nisu bojali ići u smrt iz vjere u Isusa Krista i zato su od Crkve bili čašćeni. Najveća je bila čast biti pokopan uz grob nekog mučenika, kao što je sve do dvadesetog stoljeća bila posebna čast i želja biti pokopan u crkvi ili uz crkvu. Ako se danas na takve pojave gleda kritički to treba prvenstveno pripisati vlastitom pomanjkanju osjećaja za sveto u stvorenom svijetu.
Istom kasnije nastaje praksa da se nekoga svečano proglasi svetim zbog izvanrednih djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zbog prevelike žurbe, pa tako i zbog površnosti prijelaz iz poganstva na kršćanstvo urodilo je nekim neželjenim plodovima i na tom području. Stara poganska božanstva često su prekrivena nekim od kršćanskih svetaca, pa danas u pučkim običajima i slavljima ''vire'' i previše primjetno ostatci poganstva. Tako imamo neke svete dobričine koji nemaju drugog posla nego uveseljavati izjelice i vinopije ( sv. Martin) ili zabavljati djecu (sv. Nikola). Premda u njihovom životu ne možemo naći potvrde za takav postupak krojili su njihov život i uzimali njihovo patronatstvo razni cehovi i udruge kako bi im se svidjelo. Samo zato što je bio bačen u rijeku bilo je dovoljno da bude zaštitnik vatrogasaca. (sv. Florijan) Svoje zaštitnike i zaštitnice birale su i takve rubne profesije čije ime nije dolično niti spominjati u propovijedi.
Za vjernika su sveci zvijezde vodilje prema Bogu na nebu Crkve.
Naš poznati humanist Marko Marulić tiskao je 1506.g. knjigu ''De institutione bene vivendi per exempa sanctorum'' (Upućivanje u čestiti život po primjerima svetaca). To je djelo u prvih dvjesto godina doživjelo četrdesetak izdanja. U predgovoru on veli:
''Čitajući češće životopise svetaca, palo mi je na um da pokušam odatle izvući primjere kreposna života i da ih izložim na ugled onima koji i sami žude postati svetima; to pogotovu stoga što je od prirode tako dano da se na ljudsku dušu većma djeluje primjerom(…) nego li upućivanjem i propisima. Jer svatko se radije i s većim pouzdanjem prihvaća onoga posla za koji spozna da ga drugi radi, a ne samo savjetuje. Nitko se, gotovo, ne bi odlučio živjeti u siromaštvu, poniznosti i ćudorednoj čistoći niti bi se dao na bdijenje, post i ostala tjelesna zamaranja, sve kada bi i svi ljudi to veličali, ako se ne bi našao nitko tko se toga već pridržavao. I netko bi, držeći da ničije snage nisu dorasle tolikom teretu, mogao reći onima koji ga na to potiču: ¨Licemjeri, zašto tovarite meni na na pleća što sami ni prstom ne ćete da dotaknete. Radite prije sami što zapovijedate kako ne bih mislio da je to tako teško kao što se čini biti od koristi onako kako vi tvrdite. Ako ne vidim da vaše riječi odgovaraju vašim djelima, ne ću misliti da mi savjetujete, već da mi se rugate.''
Danas treba posebno naglasiti da nisu sveti samo oni koje je Crkva svečano takvima proglasila nego i nebrojeno mnoštvo onih koji su vjerovali i u toj vjeri svoj životni put usmjerili k Bogu te su pribrojeni zajedništvu svetih. To je Crkva proslavljena, kojoj se s poniznom nadom i mi želimo, po dobroti Božjoj pridružiti.



Molitva vjernika

U zajedništvu sa svima svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.

1. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
2. Gospodnine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.
5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.


Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.





DUŠNI DAN

Leti ko lišće što vir ga vije,
Za let si, dušo stvorena;
Za zemlju nije, za pokoj nije
Cvijet što nema korjena.
Tin Ujević

Na Dušni dan uzimaju se čitanja iz Obrednika za sprovod.

Luka 23, 34 – 35: «Zaista ti kažem; danas ćeš biti sa mnom u raju».
Te su Isusove riječi upućene desnom razbojniku za kojega je kršćanska tradicija pronašla i ime Dizma. Njegove kipove ili kapelice postavljati će u Srednjem vijeku uz puteve koji su vodili prema stratištu. Takva kapela nalazi se na početku Nove vesi u Zagrebu.
Isusovo obečanje raskajanom razbojniku da će još danas biti s njime u raju za nas je jasna potvrda ne samo da postoji raj već i da čovjekova duša odmah nakon smrti odlazi pred Stvoritelja i bude li dostojna biti će pribrojena zajednici svetih. To Isusovo svjedočanstvo potire sve špekulacije o tek jedinom sudu na kraju vjekova, te da je tijelo i duša zauvijek nerazdvojna cjelina. Da čovjek ima neumrlu dušu istina je u koju je čovjek vjerovao od prvih tragova njegova postanka. Od najdavnijih vremena u grobovima nalazimo znakove vjere u život nakon smrti, kao i u besmrtnu dušu.
Kršćanska vjera ne prikriva i ne potiskuje smrt. Kroz tamnu zavjesu smrti koja plaši proći nam je da bismo ušli u vječno svjetlo. Nekadašnja misa za pokojne tzv. Rekvijem nekome može mirisati na Srednji vijek, kao i pozdrav redovnika u strogim klauzurama sa ¨memento mori!¨ Ali to je duhovna terapija koja oslobađa od straha smrti, a na vidjelo jasnije dolazi spoznaja uskrsnog jutra. Crkva poziva vjernike da mole za duše vjernih koji su preminuli. Jer: «Tvojim se vijernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.»

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, koji nam je uskrsnućem svoga Sina dao nadu u neraspadljivi vječni život.

1. Za Crkvu da uvijek navješta istinu o vječnom životu, - Molimo te.
2. Za sve ljude svijeta da priznaju svetost života od začeća do prirodne smrti, - Molimo te.
3. Olobodi nas Gospodine straha od smrti i udijeli nam nadu u vječni život, - Molimo te.
4. Za one koji su na umoru, koji pate osamljeni pred samu smrt; udjeli im utjehu i nadu u konačno oslobođenje od okova grijeha i zla, - Molimo te.
5. Za naše najmilije koji su preminuli; neka nas iskrena molitva povezuje s njima već na ovom svijetu, - Molimo te.

Svemogući vječni Bože, ti si uskrsnućem svoga Sina pobijedio snagu grijeha i smrti u svakom čovjeku. Molimo te budi milosrdan nama i našoj pokojnoj braći i sestrama te nas vodi u radosno zajedništvo života Presvetoga Trojstva. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

24.10.2012., srijeda

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU b



U proročkim knjigama postoje navještaji koje zovemo ''Knjiga prijetnje''. To je upozorenje. To je ono, …'ako se ne obratite….' Postoje i ''Knjige utjehe''. Bog nikada nije ostavio čovjeka bez nade. Današnje prvo čitanje možemo nazvati ''Knjigom utjehe''. Ovo današnje čitanje zapravo je eho davnih događanja; propasti Sjevernog kraljevstva (721 g. pr. Krista) kad je razorena Samarija, stanovništvo odvedeno u ropstvo, zemlja opustošena. Nova demografska kretanja. Naseljeno je asirsko stanovništvo… Koliko se puta sve to u povijesti dogodilo. Topot konja, vika i zapomaganje jadnog naroda. Pljačke, ubijanja, odvođenja…. Sve do dana današnjeg. Kroz sav taj povijesni metež i vjetrometine prolama se kroz današnja čitanja očajni glas jednog malog, običnog čovjeka, slijepog prosjaka Bartimeja, sina Timejeva: ''Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!'' Jer i do njega je dopro spasonosni glas da je među njima Mesija, Spasitelj. Kao vjerni sin Izraelov dobro je znao riječi proročke, da će tada 'oči slijepih progledati'. Stoga i tako svečani naziv; 'sine Davidov smiluj mi se!' Na Isusov upit ''što hočeš da ti učinim?'' On odgovara: ''Učitelju moj, da progledam…'' Kada bismo slijedili daljnji životni put toga prosjaka Bartimeja, po tisuću puta bismo sigurno čuli njegovo opetovano svedočenje kako mu je upravo Mesija vratio vid….
Duhovni učitelji i tumači sv. Pisma idu dalje i govore kako postoji uz naš tjelesni vid duhovno sljepilo koje nam priječi da se vidimo kakvi uistinu jesmo. Sljepilo koje sakriva svu našu bijedu i neznanje. Našu zaluđenost stvarima koje nam zarobljuju dušu, obezvrjeđuju plemenitost. Sljepolo koje nas gura u društvo pohlepnika, nasilnika, oholica… Sljepilo koje nam ne da vidjeti prave vrijednosti. Zarobljen strastima čovjek je sličan dugogodišnjem alkoholičaru koji ne podnosi otrježnjenje, ne samo zbog ovisnosti, nego i zbog straha suočiti se s bijednim stanjem u kojemu se našao zbog pijanstva. Ako se izgubila spoznaja da je naš duh zapravo iskra božanskog duha, nije zamrlo vječno pitanje, koje poput crva u nama ruje, a to je; tko smo, odakle smo i kamo idemo? Iskonska svijest o izgubljenom raju ujedno je i trajno prisutna svijest o njegovom traženju. Istina, postoji raj i rajevi, Bog i bogovi.
Postoji fizičko sljepilo kao kod našeg Bartimeja. Postoji zaslijepljenost, kad uz zdrav tjelesni vid ne vidimo pravu stvarnost i prave vrijednosti. I konačno postoji ispravno znanje ( indoeuropski korijen; vedeti = znati). Znanje koje nam govori da sve ima svoj smisao i da nisu bila uzaludna naša lutanja, dok god smo tražili pravu Istinu, pravo Svjetlo i kad smo ga našli, spoznali, konačno možemo odahnuti i radosno reči; to je On moj Učitelj, moja Stijena na koju se oslanjam, koja mi daje nevjerojatan osjećaj sigurnosti. Poput Marije Magdalene do nogu Učiteljevih i ja sam obasjan svjetlom njegova nauka. Sličan malome djetetu koje je izgubljeno u tami konačno pronašlo svoj dom i dok još s lica briše suze i dok još jeca, naslonjen na grudi majke, kod srca je već ona blažena toplina koju pronalaze oni koji nakon životnih lutanja utonu u blaženstvo Kraljevstva nebeskog koje je sada, tu, među nama. Amen.

Molitva vjernika

Obratimo se nebeskom Ocu, koji nas ne uslišava po našim zaslugama nego po obilju svoje dobrote.

1. Neka Crkva tvoja bude vidljivo lice našeg nebeskog Učitelja, - Molimo te.
2. Za nas kršćane, da budemo pomočnici svojoj braći bez ralike na vjeru, rasu, narodnost, - Molimo te.
3. Obrati srca onih koji mogu donostiti presudne odluke, da ih vodi pravednost, a napose skrb za siromašne i obespravljene, - Molimo te.
4. Prosvijetli svojim nebeskim svjetlom sve koji lutaju u tami i neznanju, da nađu put spasenja i prave sreće, - Molimo te.
5. Oslobodi nas Gospodine sebičnosti i daj nam dobro i milosrdno srce, - Molimo te.
6. Uz naš zdrav vid često ne vidimo prave vrijednosti života, vodi nas puninom pravog i istinitog života, - Molimo te.
7. Uvedi duše naših pokojnika u život vječni, - Molimo te.

Gospodine, ti znaš da smo često slični slijepcima koji lutaju i da nam je iznad svega potrebna tvoja milost da bi našli pravi put u istinski život. Otvori nam oči i prosvijetli nas svojim svjetlom, to molimo po Kristu Gospodini našemu….




19.10.2012., petak

DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU b



Ovih nekoliko nedjelja u evanđelju pratimo Isusa u stopu prema Jeruzalemu. To je njegov sudbonosni put koji se odvija u punoj svijesti o onome što ga čeka; strašna muka i sramotna smrt na križu. Smrt zločinca onomu koji je povijao rane i zacjelivao boli. Koji je tješio i pružao nadu svakom čovjeku, kako god grešan bio. O tome nam govori poslanica Hebrejima koja Isusa otkriva kao Velikog svećenika, koji nije obični liturg, nego onaj ''koji prodrije kroz nebesa '', povevši i nas, skupo plativši otkupninu za grijehe naše. O njemu nam govori prvo čitanje iz Proroka Izaije. Pjesma o Sluzi Jahvinu odnosi se na mesiju, Isusa. Važno je napomenuti da se taj Sluga veoma razlikuje od ostalih svetopisamskih likova. On nije netko tko provodi svoje planove, Njega je Bog ''pritisnuo bolima''. On nije kažnjen zbog svojih grijeha nego zbog grijeha drugih. On na se preuzima krivnje drugih da bi ih opravdao pred Ocem. To je vrhunac – biti dragovoljac žrtve. Idući prema Jeruzalemu Isus upućuje svoje učenike u srž kršćanstva – evanđeoskog poziva. Traži maksimum. Prošle nedjelje poziv na odricanje i oslobađanje od svega što nas sputava prema Kraljevstvu nebeskom, danas žrtva za druge. Učenicima koji u svojim glavama vrte sasvim drugi film i traže prva mjesta on odgovara protupitanjem: ''Možete li piti čašu koju ja pijem ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?'' Nerazumno mu odgovaraju ''možemo''. Svi smo mi u 'zoru života' kršteni vodom i Duhom Svetim, ali to nije dovoljno. Proči nam je kroz Isusov ''krst'' da kroz muke i nevolje života dokažemo svoju učeničku vijernost Isusu i jedni drugima. Zato Pavao piše da smo ''u Isusovu smrt kršteni'' (Rim 6,3)
Kada tako gledamo visinu kršćanskog poziva, kako blijedo i jadno izgledaju naše predodžbe o vjeri koje se mire s pomišlju; samo da ne sagriješim da mi se kakvo zlo ne dogodi ili da nedaj Bože ne dođem u pakao.
U igri su danas dvojica učenika, dakle najužih Isusovih suradnika, pa bi se ovo evanđelje moglo uzeti kao propovijed prvenstveno crkvenoj hierarhiji; papi, biskupima, svećenicima…. Tu je značajna Isusova izreka: ''Sin čovječi nije došao da mu služe nego da on služi.'' Nekada smo češće slušali o ljudima kao što je bio npr. sveti župnik Arški Ivan Vianey, a od biskupa sv. Karlo Boromejski koji je s toliko žara i ljubavi obilazio svoju veliku biskupiju, propovijedao, poučavao, okupljao svoje svećenike i pozivao ih na rad u vinograd Gospodnji. Sv. Ivan M. Vianey pak je izrekao važnu uputu propovjednicima: ''Prvi poslušatelj svoje propovjedi treba biti sam propovjednik.'' Vjerojatno tada ne bi propovjedi letjele iznad glava niti bi bile dosadne, nego životne, a život se propovijeda životom.
Isusova zahtjevnost, konačno, nije nešto maglovito i neodređeno. Nešto samo radi Oca. Njegova zahtjevnost se uklapa u izgradnju novosti života koji se zove Kraljevstvo nebesko koje je već tu među nama. Ne poznajemo ga jer ga nismo (još) spremni prihvatiti. Jer živimo ''svoj'' život. Bojimo se prerezati pupčanu vrpcu koja nas veže s ovim svijetom. Pravimo s njime kompromise. Puno pričamo da bismo opravdali svoju ''nespremnost''. Stoga umjesto da ''premiještamo brda'' mi o tome pjevamo. Prvi korak je priznati slabost i ''nespremnost''. Drugi je tražiti pomoć da se dogodi ono što on, Učitelj traži od nas.
Ova nedjelja je misijska nedjelja. Duh naviještanja evanđelja trebao bi biti naša trajna zauzetost. Suradnja s misionarima najbolja im je podrška. Pomoč onima koji su potrebni zapravo je nasljedovanje Isusa koji je svoje naviještanje utvrđivao djelima ljubavi. Ako nisam u mogućnosti poči u misije, to mogu ostvariti preko posrednika. Preko onih koji su dio svog životnog vijeka darovali šireći Kristovo evanđelje.
Kad misionar kaže svojim siromasima da ih daruju njihova braća po vjeri onda smo i mi uključeni u misije. Kada se podigne bolnica ili škola u kojoj je i naš skromni doprinos onda smo i mi Krist koji se daruje onima kojima je pomoč potrebna. Amen.

Molitva vjernika

Obratimo se molitvom našem nebeskom Ocu proseći milost vjernog nasljedovanja Isusa Krista u svim teškoćama i nevoljama života.

1. Da u tvojoj Crkvi ne ponestane volje i odlučnosti za radosno služenje ljudima, - Molimo te.
2. Da ljudi na vlasti zauzeto traže rješenja za mnoge probleme u svijetu, - Molimo te.
3. Da oni koji su pritisnuti raznim nevoljama, da osjete tvoju pomoć, - Molimo te.
4. Da nas po ovoj euharistiji ojačaš za svakodnevo strpljivo nošenje životnog križa, - Molimo te.
5. Za naše misionare, da ih ojačaš snagom naviještanja evanđelja spasenja kako bi u najudaljenije krajeve svijeta dospjela tvoja sveta Riječ, - Molimo te.
6. Za mlade, da ih ne zarobi duh ovoga svijeta, već da budu otvoreni za radosno naviještanje tvoga Kraljevstva na zemlji, - Molimo te.
7. Da naše pokojne obdariš životom vječnim, - Molimo te.

Svemogući Bože, poslušaj naše prošnje i molitve koje ti prinosimo snagom spasonosne žrtve Sina tvoga Isusa krista koji s tobom živi u vijeke vjekova. Amen.


12.10.2012., petak

DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU b




Kada se nađemo pred nekim problemom ili slučajem koji ne znamo riješiti odmah pribjegavamo zakonima ili nekim pravilima po kojima onda taj problem pokušamo riješiti. Ljudi vjeruju da će donošenjem nekih univerzalnih zakona ili pravila zahvatiti sve pojedinačne slučajeve i problema više neće biti.
U današnjem evanđelju to je problem bogataša. Nakon Isusovog razgovora s bogatim mladićem koji odlazi od Isusa žalostan jer se nije mogao odlijepiti od svoga bogatstva Isus također razočaran komentira pred svima: '' kako će teško imućnici u kraljevstvo Božje!'' Kad je vidio da su učenici zbunjeni on ponavlja: ''Djeco, kako je teško u karaljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene, nego bogatašu u kraljevstvo Božje.'' Tada su se oni počeli zapitkivati: ''Pa tko se onda može spasiti?'' A on im onda odgovori: ''Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!'' Zašto nama ljudima to nije moguće? Pa vjerojatno zato što mi nismo kadri razmotriti svaki pojedinačni slučaj. Jer nemamo stvarni uviđaj u ono što se krije u srcu druge osobe. Jer nismo kadri predvidjeti i shvatiti nečiji životni put. Njegovu odgovornost. Njegovu razinu razmišljanja. Bogu je sve to poznato. Uz to Bog nije prvenstveno sudac nego liječnik, odgojitelj! On je onaj kojemu je stalo do svakoga čovjeka. O tome je postojala svijest već u Starom Zavjetu u priči o trmastom proroku Joni, koji bi htio da Bog uništi Ninivu. A Bogu je žao stanovnika Ninive i on šalje Jonu da propovijeda obraćenje kako bi se spasili. Opasno je Bogu stavljati naše ljudske maske. Od Boga tražiti da bude sudac koji sudi po našoj ljudskoj pravednosti. Danas bismo mogli, jer imamo zgodnu priliku, udariti po bogatašima. Ovim našim, koji su se na brzinu, i to nepravedno obogatili. Međutim, danas nam evanđelje ne daje povod za to, jer nije u pitanju bogatstvo kao grijeh nego su u pitanju vrijednosti. Ono što Isus nudi tom mladiću jest sloboda i polet prema kraljevstvu Božjem. Njegov problem nije bogatstvo kao takvo, nego navezanost na njega. Za njega je bogatstvo vrijednost od koje se ne može odlijepiti kako bi bio slobodan, kako bi mogao poći za Isusom. Bogataš, kao uostalom svaki od njih misli da je bogatstvo garancija za sigurnu budućnost, pa onda što više ima to je više zbrinut. Kako god to izgledalo logično i točno to nipošto nije istina. Veliko bogatstvo traži i veliku brigu i skrb da ga se ne izgubi. Ono, doduše, čovjeku osigurava ugodan život, ali mu uzima slobodu, neposrednost i jednostavno komuniciranje s ostalim ljudima. Ono ga izdvaja i stavlja iznad ostalih. Netko u tome može uživati neko vrijeme, a onda počinje osjećati da je osamljen, da nema iskrenih prijatelja, nego hrpu laskavaca.
Starozavjetni pravednik Job primjer je bogataša koji nije bio navezan na svoje veliko bogatsvo. 'Gospodin dao – Gospodin uzeo', bile su njegove riječi kao komentar na nevolju koja ga je snašla. Naprotiv, koliko nesuđenih bogataša ima na svijetu koji su puni zavisti prema onima koji su se obogatili. S Božje strane među njima nema nikakve razlike. U pitanju je nešto drugo, što je daleko vrednije od bogatstva. To je sloboda za kraljevstvo Božje, a ono je punina života. Onaj koji je to shvatio ne mora se tjeskobno brinuti za svoju budućnost. Ne mora gomilati bogatstvo i nad njime strepiti da ga ne izgubi, jer Božji čovjek uvijek će imati dovoljno, kao što je uostalom Isus odgovorio Petru koji je iskoristio priliku da Isusa podsjeti kako su oni, učenici, sve ostavili i pošli za njim: ''Nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi Evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko; kuće i braću i sestre i majke, i djecu, i polja – i u budućem vijeku život vječni.'' (Mk 10, 29-30.)


Molitva vjernika

Obratimo se molitvom Gospodinu Isusu koji nam je svojim primjerom pokazao kako je moguće potpuno i do kraja ljubiti Boga i ljude.

1. Dobri Isuse, daj da tvoja Crkva dosljedno živi tvoj evanđeoski nauk, - Molimo te.
2. Pomozi svima da nađu posao kako bi mogli uzdržavati sebe i svoje obitelji, - Molimo te.
3. Prosvijetli nas da shvatimo kako nam za život i nije potrebno nebrojeno bogatstvo, nego tvoj blagoslov i osjećaj zadovoljstva, - Molimo te.
4. Očisti naša srca od svake pohlepe i sebičnosti, da bismo ti iskrena i slobodna srca služili, - Molimo te.
5. Oslobodi nas svake zavisti i daj nam razborito srce da shvatimo kako postoji na svijetu daleko večih vrijednosti od pustog bogatstva, - Molimo te.
6. Mlade ljude, koji još nisu zaraženi bolešću konzumizma, potakni da žive ideale koji će ih učiniti istinski slobodnima za sve što je dobro i plemenito, - Molimo te.
7. Našu pokojnu braću obasjaj svojim svjetlom uskrsnuća da ugledaju tvoje božansko lice u vječnosti, - Molimo te.

Gospodine Isuse, primi naše molitve i prošnje koje ti prikazujemo po Duhu Svetomu, koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

05.10.2012., petak

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU b




Isus ove nedjelja nastupa kao učitelj temeljnih ljudskih vrijednosti. Braku varaća narušeno dostojanstvo. Uzdiže ga na razinu svetoga i time udara temelj stabilnom i sretnom društvu. Ženu oslobađa ropstva muža i daje joj dostojanstvo koje ima prema biblijskoj objavi od početka. Istina, Knjiga Postanka iz koje smo slušali prvo čitanje, jest puna simbolike i izrečena jednim arhaičnim govorom kakav je današnjem čovjeku teško razumljiv, ali iz nje se dade dobro iščitati kako je žena ista kao i muškarac, pa čovjek ugledavši je govori u zanosu: ''Evo kosti od mojih kosti…!'' Taj zanos čovjekov kad je ugledao konačno biće koje mu pripada izrečen je doduše škrto i kratko, ali s puno naboja, tako da bibličari kažu kako je ovo prva ljubavna pjesma u Bibliji, davno prije Pjesme nad pjesmama. A izvorne riječi iš za čovjeka i išća za ženu (čovječica – mužica) posebno naglašuju jedinstvo i ravnopravnost.
Prikladno za današnja čitanja izabran je i 127. psalam, tzv. svadbeni psalam.
Židovsku praksu da muž može dati ženi otpusno pismo i time je se riješiti Isus vraća na početke, kada to nije bilo tako. ''I njih dvoje bit će jedno tijelo…….. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja…''
I ne samo to. Isus u evanđelju nastavlja blagosljivljati djecu. Kao da je htio reči kako su djeca i cijeće i plod bračne ljubavi. Samo stabilan i ljubavlju ožaren brak zdravo je kruženje za rast zdrave i sretne djece. Ne djeteta nego djece. Kako je žalosno gledati kada se pred velikom kučerinom igra samo jedno, osamljeno dijete. Kako je žalosno kada ono samo sa sobom razgovara kao mali čudak. Kako od njega očekivati kad odraste da bude ''čovjek za drugoga''? Dapače, niti za svoga roditelja. Ta mala ''solitarna bića'', budući hladni i promišljeni profiteri nastavljaju istim putem kao i njihovi roditelji. Izumiranje naroda, na žalost, ne mogu zaustaviti vladini poticaji, jer gdje nema ljubavi prema novom životu ti poticaji će pokrenuti neke krive ljude iz krivih motiva da imaju još koje dijete. Samo istinska i iskonska ljubav prema životu stvara nova ljudska bića koja će biti kadra ljubiti, biti sretna i iz ljubavi dijeliti novi život kako je to Bog zamislio.
Isus je rekao suvremenicima da je zbog okorjelosti srca njihova Mojsije dopustio takav nepravedni zakon. Jednako tako možemo reči onima koji kažu da je brak danas u krizi, da to nije zbog toga što je milost Božja zakazala, nego je problem u mentalitetu svijeta u kojemu živimo. Problem je u okrjelosti srca našega.
Problem je u tome što za mnoge brak nije osobno opredjeljenje, nego nužnost uvjetovana tradicijom ili situacijom.
Problem je u tome što mnogi koji stupaju u bračnu zajednicu istu doživljuju isključivo kao priliku za uživanje, a ne kao odgovorni suživot.
Problem je u tome što mnogi ne razumiju kako brak, da bi živio, treba uzajamnu ljubav, dobrotu ali i žrtvu.
Problem je kad neki misle kako je vjenčanjem postignut cilj, a ne početak ostvarivanja braka.
Problem je u tome kad dođe do nesporazuma da se umjesto razgovora bračni drugovi zatvaraju u sebe i tako se međusobno udaljuju.
Konačno, problem je u tome što mnogi ne računaju s milošću Božjom pa izostavljaju zajedničku molitvu i euharistiju, a oboje je hrana i blagoslov za sretan brak.

Molitva vjernika

Okrijepljeni Božjom riječju otvorimo svoja srca nebeskome Ocu i obratimo mu se molitvom punom pouzdanja kako bi nas milostivo uslišio.

1. Da u tvojoj Crkvi nikada ne uzmanjka duha radosti i pouzdanja u tvoju pomoć Gospodine. - Molimo te.
2. Da se vjernici svuda po svijetu osjećaju kao istinska braća i sestre kojima je jedan Otac nebeski. – Molimo te.
3. Da supružnici budu uvijek svijesni svetosti i sakramentalnosti braka. – Molimo te.
4. Da naše obitelji budu rasadnici ljubavi i susretljivosti međusobno i prema bližnjima. – Molimo te.
5. Daj svijest mladim roditeljima kako su djeca blagoslov i zalog njihove sretne budućnosti. – Molimo te.
6. Oslobodi mlade od straha pred brakom kao i lažne ljepote takozvanog slobodnog načina života. – Molimo te.
7. Daj svom pokojnima gledati tvoju slavu.- Molimo te.

Svemogući dobro Bože ti si u naše srce usadio težnju za ljubavlju i prihvaćanjem. Nesavršena je ljubav ljudskog srca i kratki su naši zanosi, a sklonost stranputicama trajna je napast koja nas prati. Neka bi tvoja ljubav bila lijek našoj paloj ljudskoj naravi i putokaz na našim putevima kroz šipražje ovoga svijeta, a snaga Duha okrepa kako bismo stigli onamo kamo naše vjerničko srce teži, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.