sensesest

petak, 03.05.2013.

Duga je noć, kratak je san, molim jednu kratku priču, sa toplim, za van!

Back in effect, vaš omiljeni heretik! Ok tvoj omiljeni heretik. Ok opet pričan sam sa sobom! A ona neuredna, samo 160 kilometara dalje od stare. nut
U staroj sobi koja više nije moja, ostavih dragim i nadasve strpljivim ljudima čudo uspomena. Hrpetinu cedeova, informatičkog otpada a možda čak i pokoju korisnu stvar, poput planinarske opreme. I tako već godinu dana planiram otić rješit tu situaciju.
Baza je da sam zapravo, nekoć davno, prestao vjerovati da se išta na ovom svijetu može prominit pisanjem. I zaboravio na ovaj blog, al eto nedavno ga pročitah, zahvaljujući koleginici indijanskog imena Dva Ćuka. Pa san se sitija da volin ovaj "tik-tak-tup-tap" šta ga rade tipke.

A i lipo je pročitat za koju godinu kakve su ti sve piiip-zdarije bile na pameti. U smeću mi stoji post iz 2006-e čini mi se u kojen bjesnim na profu, izbrisan jer mi se parija ogorčen, a sad san ga pročita i lipo se nasmija. A ne sićan se točno ni na koju od one dvi glupačetinerdetine san mislija! cerek

Nego... snaga pisane riječi i to. Zapravo mi se činilo, a sad mi se još više čini, da ima i preveliku snagu. Da ja, iskreno, neman muda više stajat iza svojih riječi. Uvjerio sam se previše puta šta se događa iskrenim ljudima, ponešto na tuđim primjerima, a većinu, ka prava budala - na svojim. Al sad je proliće, pa me opet nije briga za ništa. blabla

Eto, nije smišno i duboko i retardirano ka inače, ovaj post je više ka neki moj bookmark.

nego kako je ono išlo:

njamipartymouthwash ---> kiss

i obavezno se volite, nema nan druge!

03.05.2013. u 01:49 • 1 KomentaraPrint#

četvrtak, 19.07.2007.

linčina uzvraća udarac II deo

pozdrav vama svitu moj od mene, nadasve plodnog i još nadasvejije produktivnijeg mladog (ne baš toliko) perspektivnog blogera!

biti robom nije u modi. zato sam ja rob mode.

moje pisanje je izgubilo svoj smisao. tek sad kužin da je imalo smisla.

Ne, neću van ga reć, onda tek ne bi ima šta pisat. je kad bi ga zapisa nestalo bi ga. Podsjeća me na onu: "Izgovori mi ime i nestat će me!" Aj da vidin zna li iko šta je to.


Podnaslov wink

Moj smisao je otiša daleko. Ne javlja se baš. A i kad se javi rijetko kad, nije baš sretan činjenicom da ja postojim. Valjda mu ta činjenica nema smisla...

Moj smisao je imao smisla za razne stvari. Otišao je za jenom od njih. Onom koja mene najviše pila na ovome svitu i uopće mi nema smisla.

Ostali su neki manji smislići iza njega, ali oni su kao kora od stabla koja nema stabla. zaštita ničemu. kao sunčane cvike bez očiju, tu su samo za prikrivanje praznog pogleda.



PodNas PodLov zijev

Ljetne rane nosimo ponosno. Zimske rane skrivamo i trudimo se da šta prije zarastu. Proljetne brzo zaboravimo. A jesenske pamtimo.

Unutarnja nesigurnost gura ljude u gomilu. To nema veze sa ljudima kao takvima. To je priča o nesigurnosti kao entitetu koji se isto želi razmnožavati. Teži uvjetima u kojima se multiplicirati može. A gdje nego u masi može ljudska nesigurnost bolje procvasti. Gdje nego u sigurnosti mase postoji bolje gnjojivo, pa ovo je materijal za reklamu - prirodno gnjojivo - od najčistijih produkata truljenja osobnosti.

Nemojte se zavaravati - nema tu ljubavi. Ima privrženosti. Ima odanosti. Posvećenosti cilju čak. Ne čak, nego i pretežno. To van je ka lanac sreće. Ka mrežna prodaja. Ali s jedinim ciljem da svoju sigurnost povećaju privodeći JOŠ jedinki u svoju tvornicu nesigurnosti. To van je osnova, ne teorije kaosa, nego potrebe da se ta teorija stvori, promisli i obrazloži.


Šesto čulo nema više smisla. Dok danas šesto čulo nešto skuži već je u novinama izašlo.
wink



p.s. Smišle moj! Znan ja da ti mene voliš, da te nije briga ne bi se ni ljutija! cerek

njamipartymouthwash--->kiss

19.07.2007. u 17:52 • 11 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2007.

zvizdan

meni neke stvari nikad neće bit jasne, zapravo jasne su mi al, kad vidin koliko su jasno jasne, pomislin jel to i drugima jasno ili san ja stvarno natprosječni genijalac i čudo od djeteta, pa vidin - šteta, jasno je svima. i onda mi više nije ništa jasno.

ako je svima to sve jasno, kako je uopće došlo do toga? ne mislin sa evolucijsko-religijsko-filozofsko-itd strane. čisto uzročno posljedične. kako svi mogu to i vidit i predvidit i svejedno - eto ga na.

kako to da se na kraju dogodi, i da su skoro svi protiv toga? nije bitan slučaj, nego princip.

to su u svim slučajevima slučajevi - koji su jednostavno mogli bit spriječeni. di je kvar? čini mi se uglavnom da pitanje daje i odgovor. zakašnjela reakcija. dogodi se i onda ništa, gotovo je, a vi sad pizdite, izgledajte sami sebi ka luzeri koji se ne mogu nosit sa trendovima ili izgledajte ka pobjednici i počnite govorit svima kako to i nije toliko loše ka šta se čini i još iljadu opravdanja.

i tako laganini sve ode u lipi kua.

dobri ljudi ne vide smisla dicu pravit, a #@%&# (&%$ *#@.

fakulteti su puni žohara.

moj post pozitive.

drob mineralne.

glava rješenja.

obala apartmana.

popis problema.

povijest primjera.

imenik imena.

novine slika.

jebeš ti sve to, iden i ja postat manekenka. napituraću nokte i izblajhat mozak. od njega nema koristi ovakvog. eto, pa se veselite i volite. Ironija/ne.

njamipartymouthwash ---> kiss

06.07.2007. u 21:57 • 7 KomentaraPrint#

petak, 18.05.2007.

fantasic phive

nas 5 trenutno dijeli ovaj stan (plus jedan zeko), i pitanje se postavlja - ima li još mista. ja bidan i 4 potpuno različite individue (plus zeko). Spomenute su sve ženskog roda. Nije toliko bitno u kontekstu svakodnevnog života i komunikacije... ali otompo tom. Ili o tompot om. Oto m' poto m'.

Stan ima 3 sobe, 60ak kavdrata, ludog gazdu kojeg živo zaboli koliko nas je (misli da nas je troje), kao i šta se sa stanom zbiva između posjeta mjesečnih glede stanarine. Ili uopće. A zbiva se. Prvo je prokapa tuš. Špina nikad nije ni radila pa ruke peremo na tuš. Lavandina nema, pa... eto. i sad on kapa li ga kapa. pa se otkačija vodokotlić sa vide i nekako se iskrivila ona cijev šta ga spaja sa svrhon njegovog postojanja. i sad i on kapa. Pa je treća od pet (3od5) odlučila neki tulum napravit koji je bia poguban za predzadnju poštenu kvaku ne računajući onu od ulaznih vrata. pa špina u kužini prokapala. pa se počela ljuštit pitura na zidu u kužini. pa se pokvarilo zvono. pa su nam pretpovijesni osigurači "made in poljska, 1930ih" počeli proizvodit čudni krčavi zvuk kad upališ više stvari odjednom, čega je posljedica najmanja ali ne i najmanje frustrirajuća krepivanje hodničke žarulje svakih 5 dana u prosjeku. pa su 3od5 i 4od5 uspile skršit postelju šta i nije neka materijalna šteta. zaštopa se sudoper. pukla ona žica za robu. izglodala se žica od antene. i najslađe na kraju: prozorčina od 120 kila u mojoj sobi (oni prozori šta se mogu samo malo otvorit pa vise na onim kukama) se spontano odlučila otkačit sa "one kuke" i sasut 120 kila minus težina okvira svog staklenog sadržaja širom moje sobe.

i tako stoji već danima a danas se sprema nevera. Mislin pokupija san svo staklo, al mi svaka ptica te kukac a nadasve prekrasna simfonija prometne filharmonije jedne od najprometnijih ulica, mogu šetat po sobi po guštu. A sad će mi i opći potop nastat. A staklari žele da ja vučen tu okvirčinu do njih jer se njima ne da dolazit sa staklon. Jedne san uspija ngovorit da dođu. Ima tri dana. Čini mi se da me izbjegavaju, jer još ih nema.

aha ot omp ot om: moje cimerice ne znaju prominit ni žarulju. doslovno. 2/5 i 3/5 (ja san naravno 1/5) naughty, znači duplo više radne i intelektualne snage negoli ja sam, krenile su u avanturu minjanja žarulje u banju. I dođen ja doma a one da ne radi. Kako? A neće žarulja uć u grlo. I sad ja gledan u onome mraku šta bi moglo bit, i slučajno vidin u smeću staru žarulju s kojon su odvidale i bacile metalni dio grla, koje je sad preveliko za žarulju iz nekog neobjašnjivog razloga... smijehroflsmijeh

uzevši dakle ovu epizodicu kao princip po kojem se odvijaju sve radne akcije u našom malom kućanstvu, odlučia san prebacit ipak teret na svoja pleća pod uvjetom da one lipo čistu i peru i usisavaju i robu višaju, a ja ću bit meštar. naughty

i tako... super. dokaza san (bar u ovoj postavi) da ima smisla da ja buden pošteđen ovih dosadnih zaduženja. još jedino se nisan bacanja škovaca uspija riješit, al valjda će se uskoro opet neki k. pokvarit...

aj.

njamipartymouthwash--->kiss

18.05.2007. u 08:55 • 14 KomentaraPrint#

subota, 21.04.2007.

naslovi se na moje rame

blabla ovaj lik govori moeme moeme moeme...

ili boebe boebe boebe

ili moebe moebe

ili boeme?zaliven

kome da se obratim za pomoć ako ne blogu svevišnjem. eto pala je odluka. Sad samo da smislin za šta mi triba pomoć... zujo

pisma iz moje glave. ili pisma? jel se piše il se piva? ma kome to triba dico moja.. . . . . . . .

šta čudni filmovi?! meni uopće nisu, svaki dan se vrte pa su čak i uobičajeni, tija san reć i dosadni al neću jer nisu.

sićan se kad san bija mali pa smo pokrali mars i snikers onih malih čokoladica iz skladišta od djuti fri šopa. Ja san ih sakrija u podrum pa mi je bija crnjak da će ih kogod od mojih nać, pa san ih proguca koliko san moga, a šta nisan san podilija ekipi. Bilo mi je slabo posli. Al više mi ih nije bilo napeto mažnjavat. A kupovat još manje. Eto dobar način da odviknete dicu od slatkiša.

ima san i nešto malo godina kad san se zaljubija u curu iz vrtića. Pa je išla samnon i u osnovnu. A ja opet. Ma nikako ja njoj reć ni rič, a ona me skužila ima sto godina al se isto pravi pametna. A te naše cure, nisu nas šljivile ni 2% a kad ih vidin danas jadne, kad padne di si kako si, ajme di su danas svi dobri momci...? truć te bla. momak automehaničar, s ekipon igra plejstejšn a nju je posla po još pivi. cerek

penzijoneri bi se tribali borit za prava mladih. I obrnuto. mladima je u interesu da in baba ima veću penziju, jer ko će ti dat ako baba neće. a i zašto ti daje nego zato šta nemaš, a ona bi tila da imaš, i da ti lipo bude. a penzijoneri imaju iskustvo tako da in niko nemože prodavat spike koje prodaju maldima. a mularija ima forcu tako da mogu i realizirat ono o čemu starine samo grintaju. blabla

i zašto mislite da nije bilo atlantide. ja ne mislin ništa.

njamipartymouthwash--->kiss

21.04.2007. u 19:37 • 5 KomentaraPrint#

nedjelja, 08.04.2007.

winkcerek

Jasno, ne moš uvik očekivat da sve ide po tvome.
Ako ti ne ide - ne gubi nadu.
Važno je gledati unaprijed.
Iako je sad loše, možda će kasnije izgledat baš suprotno.
Loše stvari i situacije ponekad dovode do pozitivnih rezultata i spoznaja.
A ako ne dovode, bar nam ostaje spoznaja da smo sposobni preživit
nešto takvo.

Sjećam te se skroz.
E.

njamipartymouthwash--->kiss

08.04.2007. u 22:30 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 02.04.2007.

Ameriko žemljo obećana (aka G.L.A.D.)

umjesto komentara na "ovoono" blogu. da uštedim čoviku prostor u komentarima.

Pitanje na komentar da su SAD nekada davno bile primjer demokracije. Jel se to odnosi na ono kad su potaracali indijance? Ili kad su tovarili crnce u brodove? Ili kad su oteli meksiku cijeli današnji jug SAD-a? Ili ono kad su po Latinskoj Americi osnivali odrede ubojica, kreirali ka u igri male lokalne ratove između "pobunjenika" i raznih izmišljenih "vlada"? Ili možda kad su tamanili Vijetnamce? Ili kada su stvorili Sadama i Osamu? Da ne budem i ja obični mrzitelj mogao bih navesti i par pozitivnih primjera: onaj kad su ukinili ropstvo (haha, među zadnjima u civiliziranom svijetu, i još uvik su dom raznih kkk-ova i white-power organizacija), imali su veliku ulogu u hitlerovom porazu (ford je tokom cijelog rata održavao daimler-benz vojnu industriju na životu..., interes amerike je bio u velikom vojnom dugu ostalih europskih država koji ne bi naplatili da su izgubile, opet haha), čekaj, šta je ono još bilo dobro? hm... neman pojma... promicanje demokracije po svijetu (rečenica koja je paradoks sama po sebi, da ne duljim), tehnički izumi ili nazovi napredak, medicina i pravo, ma dajte djeco. lud

uopće nije čudno da mogu manipulirat stanovništvom, vidija san nedavno anketu na tvu, ne sićan se koliko % ih ne da ne zna gdje su irak i afganistan, ili šta se tamo događa, nego "nisu sigurni da su čuli za te pojmove"!!! wtf?!? za plakat. i kao ljudi objavljuju širom svijeta "velike" tajne i zgražaju se nad ovakvim stvarima, jer ne mogu vjerovat... bla, bla. NE ŽELE VJEROVAT. NE ŽELE ZNAT. Jer šta će nam to znanje? Šta čovik može napravit kad pročita i prihvati ovo? Jednostavno triba prihvatit činjenicu da su sve naše vlade, međunarodna udruženja i savezi u strahu od negativne reakcije amerike i da nikad neće osudit ništa od toga na službenoj razini, a kamoli PODUZET nešto. A i šta bi poduzeli. Bolje se pravit da toga nema. Možda bar dobijemo neku financijsku pomoć. I mogućnost da otvorimo neku od multinacionalnih kompanija odi da nam pije krv. Nema dobrog sustava (zasad nadam se). Ima jačeg i slabijeg. Na to se sve svodi. Pitanje je koliko bi naše ipak ne toliko iskvareno društvance, veličine pola nekog grada gorespomenute družbe, bilo moralno da nije ovoliko jadno. Slabi se uzdaju u moral i pravdu. I vjeru.

Sve je vrlo jednostavno. Nema teorija zavjere. Jer niti je teorija, niti je zavjera. Sustavno se provodi u praksu, neskriveno i pred našim očima. Glad traži hranu. Velika glad traži brzo i praktično rješenje i opravdanje je samoj sebi. Veliki tigar. Toliko velik sustav je osuđen na izrabljivanje drugih ili smrt. Nema potrebe za uvjeravanje naoko neupućene mase o postojanju tajni novih svjetskih poredaka, masonskih loža, židovskih lobija i sličnim izmišljotinama koje svojim postojanjem samo daju opravdanje za ono šta MI radimo drugim NAMA. Sve je to matematički logično i objašnjivo. Svi to znamo. Svi mi trpimo. Neki ne trpe. Nego si skrate muke, i pritom još gomili posjetitelja velikog trgovinskog centra ili putnika u busu. Da, tako će sigurno pogodit cijeli taj establišmenat u srce. Njegovo oružje nisu bombe. Njegova bol nije smrt. Njegovo oružje je argument. Argument sile. Logika. Logika koja je logična svakom ko je osjetio silu argumenta sile.

Njegova bol je ljubav. Ljubav nema argumente. Ona je glupa i slijepa i živi, majku joj njenu! Primitivna je, i jednostavno ne kuži, glupača zatucana jedna. Nije dostojna života među nama prosvjetljenim, intelektualno vrckavim, uspješnim, O USPJEŠNIM!!!, stilski te modno osvještenim pripadnicima visoke civilizacije. Jednostavno ne postoji niti jedan argument koji bi opravdao postojanje nečeg tako banalnog i nedokazivog.

I svijet nije loše mjesto. Ako ste to možda pomislili, niste doveli misao do kraja. Jer nastavak ide - svijet je loše mjesto za moju jadnu guzu. Jer se događaju stvari koje vode ovo moje jadno JA u propast, a ja nemam utjecaja na to. Znate li koliko ljudi na svijetu to misli? Oko 6 000 000 000. Hehe, ima i ljubav svoju matematiku, samo nije toliko bahato razvikana po novinama.

njamipartymouthwash--->kiss

02.04.2007. u 12:48 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.03.2007.

kultura i sramota

08. 04. 2007.
Već me dosta dugo vrimena kopka pitanje "naše" "kulture"... Kako san na jedan način zainteresirana strana u tom problemu, moran se zapitat kad će se u hrvatskoj počet napokon priznavat pod kulturu i ono šta nije "fino" i "elitno" napudrano, visoko-nosno, snobovsko, kvazibarokno, književno-standardno smeće. Kad će "kultura" kakvu nam podvaljuju počet uvažavat, kao u nekih susida kojima zavidimo uzalud, stvarnost i svakodnevnicu kao osnovu na kojoj nastaje.
Hrvati se srame. Srame se svoje ulice. Srame se svog siromaštva. Svoje narkomanije i uličnog nasilja, prostakluka, nepismenosti, zatucanosti i neprilagođenosti "gospodskim" krugovima kojih bi htjeli bit dio. To je naravno, zaključak do kojeg dolazim promatrajući službenu sliku naše kulturne scene. Ali izbjegavanjem originalnog okruženja, na taj način poništava se i ona narodna genijalnost, posebnost, čarolija pravog života kojeg svaki dan živimo. Izbjegavajući loše izbjegavamo i ono dobro, čega po mom mišljenju ima puno više. Jednostavnim riječima izbjegavamo iskrenost. Izbjegavamo istinu. Izbjegavamo korijene.
A sa druge strane nam se pod nos gura navodno narodno smeće. Narodnjaci koji na makedonske-grčke-argentinsko-talijanske ritmove i melodije pivaju o ničemu osim kako ih niko ne voli, predstavljaju se kao naši, a naprimjer punk, rock, rap itd da ne nabrajam, predstavljaju se kao kulturalno smrtonosan utjecaj stranih kultura, bez obzira što se uglavnom iza forme u ovom drugom slučaju krije i sadržaj. Da nema okvira muzičkog žanra u kojem su nastale, neke od tih pjesama bi u budućnosti mogle s ponosom krasiti zbirke hrvatskog pjesništva. A ove "rodila-me-majka-crno vino-pijem-ljubav-svoju-bijem", ko će bit ponosan na to za nekoliko godina. ma nema veze, amo dalje.

04.09. 2008

u čast D.K. (R.I.Priča) cry

Eto poznanice nesuđena. Ne znam toliko o ostalim problemima, al znam za ovaj. Kako ljudi jednostavno ne žele vidit ni čut istinu, ne vole činjenice, čak ni u ambalaži umjetničkog izražavanja. Na pohodu protiv činjenica najčešće stradavaju oni koje te činjenice pokušavaju prenijet. Znači TOLIKO im je važna laž, toliku masovnu bol im nanose te činjenice da su spremni zažmirit na tuđu fizičku i psihičku patnju, na gubitak života nositelja luči istine.

"e pa ja ću i dalje da pljujem u njihova lica sa istinom silnom i da čuvam svoje dupe pritom".

Ne, ne, krivo ste shvatili... hrvatska nije zemlja kriminala, hrvatska je zemlja mini-vala.
Ne, ne, krivo ste shvatili, nije Ante Gotovina, nego Ante Gotovac i njegova žena Simona također.
Nije zemlja ponosa kratka, nego ponosa ratkajevih! Ne, hrvati ne UBIJAJU, oni, hmmm... UMIVAJU!, ne KRADU nego, ummmm..... RADE!!!

ali nema radnika. nema ovisnika. nema siromaha. nema pokvarenih zuba, slomljenih kostiju, hemoroida, nema šta nema, nema krivih kičmi, nema znoja, nema svađe, nema krađe. nema nasilja, policija ne tuče. čak ni nema policije. samo pokoja tužna ljubavna priča. sve ostalo je ka u raju. svi nose sakoe i male crne haljine. i mirišu na aloe veru. sasvim prosječno natprosječni. mirni. vole latinoameričke plesove predvečer na terasi prosječnog hotela na jadranu. skromni... požrtvovni... istinoljubivi. i vječno slomljenog srca radi one crne žene koja je otišla tamo daleko, i ovog crnog vina koje je ostalo tu. a šteta bacit, jel.

hrvatska

12.03.2007. u 22:17 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 28.02.2007.

ts, on čita mgelf

evo mene flegmatičnoga.

stvarno mi se nije dalo pisat, skužajte ako van je to izazvalo određene psihofizičke i moralno-etičke te nadasve duhovne tegobe... nije da se nije ništa događalo, nije ni da nisan ima vrimena, nego me baš fjaka neka uvatila... al san dovršija igru koju san igra. to mi je otprilike jedini pravi konpletni uspjeh otkad smo se zadnji put čitali.

oženija mi se rođak, to je bilo smišno. splićo i hercegovka u zagrebu. a u crkvi. a naša strana familije stare komunjare, a hercegovačka - jel. mi nismo pojma imali kad triba šta reć, kad triba sist i ustat, a oni su
sve uredno... umira san od smija.zujo i na kraju, kad u onin američkin filmovima pop kaže "you may kiss the bride" ovi naš je reka samo čestitajte si. i onda je kum čestita mladome, handshake i to, isto kuma mladoj i onda je moj biserni rođak, onako zbunjen svojoj tada već ženi, također srdačno stisnija ruku i ni p od poljupca... ja i mlađi rođak se nismo mogli suzdržat nego smo krepavali od smija, al sva srića nije pozornost bila na nas usmjerena... rofl

to je bilo na dan derbija. a mi došli u žutomžutom golfu jedinici sa splitskin tablicama... nisu mi panduri baš omiljeno društvance, al tad san ih obožava. ništa nije bilo cili dan. jedino kad smo se vraćali sa pira u 3 ipo ujutro stali smo na benzinsku i skužili da nam iz auta iza lik srednji prst pokazuje. sestra mi je vozila pa kad je izašla natankat prvo ju je neko polu-žensko malo nadrkano ružno čudovište napalo da " js'si bila na tekmiii? fljmblj" a nas četvero u autu, ja i njih 3 curenaughty ja odijelo, kravata i sve, a one u haljinicama, kaputićima štiklicama, ono baš fresh svi. da jesmo bili na tekmiii. i onda se ovi ilk okuražija, mene nije ni vidija, mislija je da su samo cure, pa se izprid tog svog malog gremlina počea mojoj, naočitoj, seki upucavat, onako galantno-pijano-navijački. čuva san svoju neprimjećenu pojavu ka đžoker ako ovi pređe granice, iako bi ih moja seka, naočita, oboje s jednom rukom vezanom, u štiklama njami!


i evo malo slija usputnih, da se odužin šta me nije bilo dugo! e i da... ovaj kliknite za veću sliju, standard!

našo žuto auto! cerek

You are now entering the realm of looong exposition: Mala Kapela!!!

To je to: MK2

prijateljsko uvjeravanje


malo je shrvan dugim putom ali MNS (moja naočita seka) ga zna u dušu, pa ga tješi...


i shoutout za meštra iz haka, koji ga je na kraju uvjerio da želi doma, a sve za 250 kn i pjat crnog rižota! (ostalo je puno spize, ali rižota nije).


njamipartymouthwash--->kiss

28.02.2007. u 08:55 • 9 KomentaraPrint#

subota, 03.02.2007.

sve to

Kad bismo mogli cjelokupno svjetsko čovječanstvo svesti na selo sa stotinu stanovnika, a poštujući omjere (proporcije) svih postojećih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastavljeno:

>> >57 Azijata
>> >21 Europljanin
>> >14 Amerikanaca (sjevernih i južnih)
>> >8 Afrikanaca

>> >52 bi bile žene
>> >48 muškaraca
>> >70 ne-bijelaca
>> >30 bijelaca

>> >70 ne-kršćana
>> >30 kršćana

>> >89 heteroseksualaca
>> >11 homoseksualaca

>> >6 osoba bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih
Država

>> >80 bi ih zivjelo u kućama bez osnovnih uvjeta stanovanja

>> >70 bi ih bilo nepismenih
>> >
>> >50 bi bilo neishranjeno
>> >
>> >1 bi umirao
>> >
>> >1 bi se rađao
>> >
>> >1 bi imao kompjuter
>> >
>> >1 (da, samo 1) bi posjedovao diplomu
>> >
>> >Ako se promatra svijet u svijetlu ovih podataka, potreba prihvaćanja, razumijevanja,
suosjećanja i edukacije postaje očevidna.


>> >Razmislite i o ovome:

>> >Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekati
slijedeći tjedan.

>> >Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatočeništva, agoniju mučenja, ugrize
gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta.

>> >Ako možete otići u crkvu bez straha da vam prijete, zatvaraju vas, muče ili ubiju sretniji ste
od 3 MILIJARDE ljudi ovoga svijeta.

>> >Ako u vašem hladnjaku ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji
ćete leć,i bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.

>> >Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša uokolo u nekoj kutijici, zdjelici,
pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.

>> >Ako su vam roditelji jos živi a usto jos uvijek u braku, spadate među uistinu rijetke osobe.

>> >Ako možete pročitati ovu poruku upravo ste dvostruko blagoslovljeni: jer je netko mislio na
vas i jer ne spadate među 2 milijarde onih koji ne znaju citati.

njamipartymouthwash---->kiss

03.02.2007. u 11:08 • 7 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2013  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2013 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

blog ka blog. iman nesto za napisat pa sta cu.

klik dis!

Blog.hr

oklen inspiracija? nu oklen!:

Vesna te Borut ;)
carla (a kome nego) bruni
Vija Koja Pava
rusulitza
Zizi the Fuss
Sol...puž...nešto?!

i biće toga još... keep reading!

Za Meteoropate :)

ZD

The WeatherPixie

Iznad oblaka je sunce, ozbiljno, priča mi je dida, a on je bija pilot... So...smokin

barba! koja je ura!? evo sinko sad će!




free web counter

free web counter