Statistika je kurva, to i ptice na grani znaju.

Svatko tko se ikada susreo sa statistikom u svom životu zna da sve ovisi o tome kako ćete prikazati rezultate. Ono što mene najviše fascinira, u biologiji konkretno, jer time se bavim, jest kada dobijete neke rezultate koji na prvi pogled ne da nemaju veze s mozgom, nego nemaju veze sa svemirom, no nakon što ih ubacite u koji programčić dobijete savršeni prikaz koji se može koliko toliko interpretirati i dati smisao vašim istraživanjima. No, kao što rekoh, kurva je, jer nema kriterija. Ok, ja sad karikiram (jer i prave noćne dame vjerojatno imaju kriterije i naravno tu ne govorim o kriterijima koji se koriste u analizama nego tu riječ koristim figurativno).

E sad, čemu ovaj uvod, pitate se vjerojatno. Državna matura. Ljudi moji dragi, ja vama ne mogu objasniti koliko mene to sve sad iritira i živcira. Svi drvljem i kamenjem na profesore, bombastični naslovi kako su to najgori rezultati u trogodišnjoj povijesti pisanja državne mature, bla bla bla…

Primijetimo određene stvari, budimo kritični barem malo.

Dakle, sada, po prvi puta u povijesti valjda mile nam države, svi rezultati mature su objedinjeni i transparentni. Točno se zna što i kako je Pero iz Gornjeg Babinog Potoka napisao i može se usporediti sa rezultatima Ivice iz Šandrovca. I sve je to super i sve je to krasno, međutim, neka mi netko kaže, postoje li podaci, ovako divni i bajni od prethodnih recimo 20 godina koliko nam država postoji. Kakvo je bilo stanje tada, koliko je ljudi prolazilo, koliko je ljudi padalo? Da, slažem se, to je skoro kao da uspoređujem marelice i nektarine, slično, ali naravno drugačije. Međutim, kada bi netko izvukao te podatke iz naftalena, ako postoje, bilo bi zanimljivo promatrati trend, jer nekakav sigurno postoji.

Dakle, što hoću reći, ove 3 godine same po sebi jesu nekakav pokazatelj, ali bilo bi jako interesantno vidjeti šta se događalo prije. No, na stranu sad to, ajmo dalje.

Šta je meni fascinantno? Pa fascinantni su mi podaci tipa – svaki 12 učenik je pao vjeronauk. Takva vijest, a skupa i sa svim senzacionalističkim sranjima, je idiotizam teže vrste. Tek sam danas čula da je taj vjeronauk pisalo ravno 160 učenika, od čega je pazite sad, ravno njih 13 palo. Osnovnom matematikom vrlo lako možemo izračunati da se radi o 8% učenika. 8 bijednih posto. Nemam volje ni vremena sad pronalaziti rezultate za svih 160 učenika, ali skoro pa bih lijevu sisu u vatru dala da se radi o normalnoj distribuciji rezultata.

Jer ljudi moji dragi, normalno je da je prosječna ocjena 3 i normalno je da će najveći dio učenika imati trojku. Normalno je da će neki pasti, isto kao što je i normalno da će neki dobiti pet. Normalno je da se neće svi upisati na fax, pa makar i gimnaziju završili, jer nisu svi za fax, a niti prije se nisu svi na fax upisivali (a kamoli ga završavali).

Ono što nije normalno jest da se oko te djece pravi tolika drama. Iz pouzdanih izvora i vlastitih opažanja znam da većina ne uči, znam da su kriteriji svake godine sve manji i manji. Znam da dobar dio roditelja ne mari, a ako i mari, ne zna kako da se postavi u zahtjevnim situacijama odgoja svoje mladunčadi. Znam da profesori nisu krivi za sve i znam da podilaženje djeci u ovolikoj mjeri neće donijeti ništa dobroga.

I ne, lakšim testovima nećete postići ništa. Ne sjećam se sad točno napamet, ali zar nije sramotno da je prag za prolaz, dakle da se dobije dvojka, bijednih 30ak posto, možda sam i puno rekla. Pa gdje je nestalo onih minimalnih 50% za dva? Gdje? Imala sam ispita na faxu gdje je za 2 bilo potrebno 70%. Pa ta djeca kada (ako) dođu do faksa neće se nikako snaći.

Slažem se, sustav ima svojih problema i pitanje je koji je model učenja/podučavanja najbolji. No iskreno, meni su to sve manje bitne stvari, puno je bitnije da djeca kod kuće imaju roditelje koji se njima bave, koji ih slušaju i koji im posvećuju svoje vrijeme. Puno je bitnije da imaju roditelje koji će im usaditi radne navike i objasniti im da samo s puno vlastitog truda možeš postići nešto u životu (molim vas, poštedite me trenutnih sveprisutnih primjera sustavnih kradljivaca i đabalebaroša, i ta gamad će se valjda skinuti sa scene u dogledno vrijeme).

Jer kada se ti trudiš i kada imaš cilj u životu, tako ti je svejedno u kojoj mjeri je statistika kurva.