Zaustavi se vjetre
Kako je čudno biti doma. Ovaj 5. mjesec mi je prošao tako brzo, poput vihora.
A sada opet manja stagnacija u putovanjima, ali ne zadugo buahahahahaha 
A šta mogu kad se volim povlačiti okolo naokolo. Teško je ovih dvadesetak dana izvan doma sažeti u par riječi, to je naprosto nemoguće. Od dalekog sjevera pa do naše najviše planine.
I znate, super je putovanje u daleke krajeve, ali što više putujem to više volim svoju zemlju. Jučer sam se vratila sa Dinare, bila sam gore tjedan dana. I bilo je savršeno. Vjetar me propuhao do kosti preko nekoliko puta. Dva puta sam pokisla do kože (prvi put smo uletili u oblak tijekom tereniranja po obroncima jednog brdašca, a drugi put nas je uhvatilo grmljavinsko nevrijeme na povratku sa još jednog tereniranja). Zube sam prala ledenom vodom. Tjedan dana se nisam kupala (osim već spomenute kiše). Spomenik treba podići osobi koja je izmislila mokre maramice (iako, to je takva bijedna zamjena za jedno vulgaris tuširanje). Družila sam se sa dragim ljudima, srodnim dušama.
Ponekad sam se osjećala tako maleno pokraj svih onih ogromnih stijena i brda. Ali opet, u nekoliko navrata sam samoj sebi dokazala da mogu puno više nego što mislim da mogu (to mi je vjerojatno najdraže od svega).
Da, bilo je lijepo, a bit će bome i opet. Jedva čekam planino da se uskoro opet sretnemo.
|
