) i nadalje, ako nekoga NE ZANIMA iz bilo kojeg razloga što tu piše,takve individue, meni vjerojatno nezanimljive, molim da se od bloga drže što dalje moguće i ne ostavljaju zlobne komentare, koji mi ionako u životu ništa ne bi značili, osim ako mi niste draga i bliska osoba čije mišljenje cijenim.
četvrtak, 27.09.2007.
Malo o meni... i puno smijeha...
Malo da se i ja javim.... Pirpremam se za faks (samo još da nađem INDEX), bolesna sam, već dva tjedna vučem neko sranje... Nit je za doktora nit je za lajsat vani.... 
Opremam si dom polako... Prije dva mjeseca smo preselili na SVOJIH!!!!!!! 300 kvadrata i ima posla u vražju mater, i zahtjeva hrpetinu financijskih izdataka, al najbitnije od svega jest to što imam veeeeejiki, bjačni kjevet i ormar s ogledalom (koje su, doduše, napuknuli u prijevozu al hebiga... Čemu bi bilo sve u redu kad može biti loše...)
Nadobudna sam, i stvorila sam si plan za narednih 5 godina.... Znam ŠTO ću sve raditi, samo moram napraviti redoslijed.
Daklem, prvo ću očistit prvu godinu na faksu... Bogu hvala, 15.6. 2008. planiram staviti index u ladicu i s veseljem čekati ljeto.
E sad, jedan od većih (najveći) plan je godina dana away.
Idem u Ameriku.
Bez zajebansije.
Idem, i to mogu ić gdje god oću u US and A.
Naravno, idem u NEW YORK!!! (utjecaj Sex i grada, šta da vam kažem)
Realno gledajući, to je preogroman korak. I za mene i za moju obitelj. Godina dana u Bosni bi bila ajme meni!! --- A brate mili godina dana u Americi....
Samo, ja znam da ja to mogu. Želim. I moram! Ovakva prilika se ne pruža puno puta u životu. A ja sam si zacrtala da ću od svog života nešto napraviti, 
ostvariti svoje snove u što većem broju, proputovati što više mogu, upoznati što više novih ljudi, i kultura pogotovo, proširiti svoje obzore i vidike, iskustva i vidjeti koje su moje mogućnosti, do kud ja sama mogu dogurati i što mogu ostvariti, mogu li se snaći sama...
Mislim da mogu. Držte mi fige da uvjerim starce da me puste!!!! 
Ja bih narjadije odma u sedmom mjescu išla...
Al mislim da su me starci spremni pustit tek kad diplomiram... A to nije tako blizu.... Al, ja sam si smislila plan, s obzirom na to da mi se tamo nudi i mogućnost pohađanja collegea, predmeta po mom izboru, mogla bih tamo pohađati onda neki vražji semestar koji ću onda moći prebaciti ovdje.
Pametna sam ja, na sve sam mislila.
Ostali planovi:
- uzet diplomu u svoje ruke, 
- NE zatrudnit,
- učlaniti se u bratovu studentsku organizaciju (to, zapravo, radim već idući tjedan),
- postat turbo dobar vozač kao sto su mi mama i tata i bjaco,
- biti kuma Tejinoj budućoj bebi ,
- pobijediti u „Showtime“-u,
- izdati svoj CD na kojem će gostovati Vlatka Pokos, M. Ć. Blažević i Ante Rukavina, a naslovnicu će mi krasiti Nives Fahrenheit Drpich u osmom mjesecu pete trudnoće,
- napraviti si boob job,
- dotaknuti Lanu Jurčević za ruku na nastupu u Roku (obavezno u Roku)
- čudni putevi su moji, 
- zaposliti se, prvo honorarno, pa stalno (čula sam da prostitucija NAPOKON postaje legalna),
- ić na more,
- otuširat se barem tri puta, 
- imati maraton s dokumentarcima o Kelly Family,
- provesti Wild Girl Night gledajući „Spice Girls – THE MOVIE“
- naučiti hodati u štiklama,
- upisati medicinu, 
- spavati s dekanima, profesorima, rektorima i svima važnima na Julliardu da bih ubacila Tejicu na studij
- redovito posjećivati bivšu srednju školu (čim se sjetim koja je),
- upisat PMF.
Sad nek mi netko kaže da ja ne mislim na svoju budućnosti. :p
A sad malo smijeha za kraj 
Došao keramičar u javnu kuću i traži crnkinju.
Dođe on u sobu kad tamo crnkinja ko avion.
Kaže on njoj da se skine i okrene.
Učini to crnkinja i pita šta sad ?
Sagni se, kaže keramičar.
Učini to crnkinja, a on se sagne, pogleda i kaže: u redu je, i plati.
Crnkinja sva u čudu upita:To je sve?
Ma da, htio sam samo vidjeti kako ide roza fuga na crne pločice. 
Kako se na bosanskom kaže kondom?
- Sabirni centar izbjeglica iz Jajca.
Kako se kulturno kaže jebem te u glavu?
- Stavim ti do znanja.
Koji je rekord Crnogorca na 100 m ?
- 68 metara .
Što znače oznake A, B, C, D, E, F za veličinu grudnjaka?
A - A di su?
B - Bar se vide! 
C - Cuclo bi ih!
D - Dobre, dobre! 
E - Enormno dobre! 
F - Fuj, silikoni! 
Kako žene zovu kitu u kojoj dobi?
od 17-25 godina - ŽELJKO
od 25-35 godina - TVRTKO
od 35-45 godina - NEDELJKO
od 45-55 godina - MIRKO
od 55 i višše - SPOMENKO 
Zašto je cigo ofarbao kontejner u crveno-žuto?
Da mu djeca misle da se hrane u McDonaldsu.
Zašto služi krumpir?
Da i sirotinja ima kome guliti kožu.
Kako se na latinskom kaže impotencija?
VIDI MENI VISI.
Što je sreća u nesreći?
Kad te pregazi kamion pun djeteline s četiri lista.
Na koje se dvije osnovne grupe dijele Crnogorci?
Na Nokia i Ericsson.
Kako se zove cigo koji prodaje stripove?
Roman.
Kako se zove cigo koji predaje matematiku?
Romboid.
Kako se zove kostur koji nosi kožnu jaknu?
Kost i koža.
Trči zeko šumom i zatekne liju ispod drveta kako mota džoint, pa joj kaže:
"Daj lijo nemoj pušit sranje, ajde da trčimo, to ti je ono pravo -zdrav
život, čist zrak - kužiš!?"
Lija baci sve i krene trčati sa zekom, ali naiđu na vuka koji se baš spremao izvući
novu lajnu, a oni mu rekoše da baci to sranje i da trči s njima, jer to je ono
pravo, jebeš koku.
Trče oni tako zajedno kad naiđu na medu, koji se sprema roknut u venu šutom, a oni
sad svi na njega:
"Ajde medo baci taj šljam, dođi sa nama da trčimo malo, znaš da je sport i
rekreacija pola zdravlja, jebeš to sranje."
Medo ih pogleda pa im rece:
"Marš svi u materinu, pa zar svaki put kad zeko uzme ECTASY mora trčati cijela šuma!?" 
Na filmovima je gotovo uvijek žena gola.
Za godišnji odmor do 5 dana ti treba samo jedan kofer!
Tvoji frendovi ti NE seru svaki put kada smršaviš ili se udebljaš!
Ne trošiš na frizere ogromne novce i stalno si nezadovoljan.
Kada vrtiš kanale na TV-u, NE moraš zastati na svakom gdje netko plače...
Tvoja stražnjica nije faktor u razgovorima za posao.
Nijedan orgazam nije lažan.
Ne moraš tegliti torbu beskorisnih stvari svuda kamo podješ.
Razumiješ zašto su stripovi smješni.
Možeš se istuširati i spremiti za 15 minuta.
Kod sexa NE moraš brinuti o svojoj moralnoj reputaciji.
Ako te netko zaboravi pozvati na neku proslavu, još uvijek ti može
biti prijatelj.
Tvoje donje rublje košta 10 E za pakiranje do 3 komada.
Ne moraš brijati ništa ispod brade.
Ne moraš se svako jutro buditi pored dlakavog dupeta.
Nitko NE primjeti da imaš 34 i da si neženja.
Sve na tvom licu može ostati u originalnoj boji.
Možeš biti predsjednik.
Tri para cipela je više nego dovoljno!
Predigra nije neophodna.....
Možes skinuti majicu kada je vruć dan.
Mehaničari ti uglavnom govore istinu.
Možeš s prijateljem u tišini satima gledati nogomet, bez pomisli:
"Možda je ljut na mene?"
Stalno si u jednom raspoloženju.
Znaš najmanje 5 načina DA otvoriš bocu piva.
Možeš sjediti raširenih nogu, bez obzira što si obukao.
Daljinski upravljač je samo tvoj.
Ljudi NE bulje u tvoje grudi, kada pričas s njima.
Možeš kupovati prezervative, a da te prodavac ne zamišlja golog.
Možeš racionalizirati svako ponašanje izrazom: "Jebi ga!"
Povremeno sočno podrigivanje je očekivana gesta..
Nikad se nećeš odreći seksa zato što "nisi raspoložen"
Pornići su pravljeni samo za tebe.
Ne moraš zapamtiti svačiji rodjendan....
To sto NE volis neku osobu NE predstavlja prepreku dobrom seksu
Kada ideš na wc, NE moraš se pretvarati DA se ideš "osvježiti"!
Red ispred muškog WC-a je 80% kraći....
Na prijemnom ispitu, na Likovnoj akademiji, pred kandidate su postavljene tri slike:
a) IZGOREN KRUH
b) UTOPLJEN ČOVJEK i
c) TRUDNA ŽENA
Zadatak je bio pronaći (samo) dvije rijeci koje su karakteristične za
sve tri slike.
Ispit je položila jedna jedina osoba, djevojka a povećim stomakom...
Napisala je: KASNO IZVAĐEN
Baj baj
- 14:39 -
Voliš me, zar ne? (18) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
srijeda, 19.09.2007.
Jezive priče u ponoć...
Ovaj post uključuje jezive, egzorcističke sadržaje, nepodobne za mlađe od 18.
Ne iskazuju osobni stav vlasnice bloga.
Ne tvrdimo istinitost navoda.
Dugačak je.
HAUNTED TENNESSEE
Bristol, Tennessee is located in the upper eastern region of the state, just across the border from Virginia.
Srednja škola Tennesse sagrađena je 1939. i nazvana Fifth Street School. Kasnije je nadograđivano veliko krilo i hodnik, no u prvotno sagrađenom dijelu škole se pojavljivao duh. Točnije, tri duha su se pojavljivala kroz godine.
Prvi i najpoznatiji duh se, prema učenicima, zove AGNES i to je duh djevojke za koju se smatra da je ubijena na putu do škole, na „Class Night“. To je noć kada se njihovi „Junior Students“ promiču u „Senior Class“, a „Senior Class“ učenici imaju tulum za napuštanje srednje škole. Prema legendi, Agnes je ubijena tokom vožnje jedne izrazito opasne dionice puta prema školi, na prijelazu preko pruge autom udario ju je vlak. Od tog dana, Agnes luta školom, točnije njezinim starim dijelom. Nitko još nikad nije izjavio da ju je vidio u novom dijelu škole. Prema izjavama učenika i zaposlenika škole, čuju korake po hodnicima i ugledaju djevojku u bijeloj haljini dok prolazi glavni hodnik. Čak i nakon što se hodnik „zažbukao“ i njezini se koraci više nisu čuli, ljudi i dalje trvde da osjećaju njezinu prisutnost u zgradi po noći.
Drugi „duh“ koji se pojavljuje u školi iznimno je bizaran i povezan je, izgleda, s duhom odnosno smrću nesretne Agnes. No, ne radi se o osobi nego o – vlaku! Svjedoci tvrde da vlak prođe kroz hodnik škole te nestaje u smjeru dvorane za tjelesni odgoj. Vrlo je glasan i nemoguće je da su to samo halucinacije (gotovo je nemoguće da dvije osobe imaju potpuno istu halucinaciju, a nemoguće da je više od dviju osoba „zabriju“ na istu, nepostojeću viziju.)
Treći duh ove zanimljive srednje škole jest duh bivšeg atletičara, koji je poginuo na povratku kući s utakmice, a sudeći prema svjedocima, viđen je na utakmicama u „Field House“. No, njegovo pojavljivanje nije niti upola tako zanimljivo niti često kao pojavljivanje mile nam Agnes.
EMILY ROSE – EGZORCIZAM
Vjerojatno ste svi čuli ili gledali film EGZORCIZAM EMILY ROSE. Vjerojatno svi znate i da je film snimljen prema istinitom događaju (this doesn't make things any less creepy).
Daklem, da počnemo....
Emily Rose je zaprav Anneliese Michel. Rođena je 21.rujna 1952. godine (brrr to je za dva dana... Fuuuuj jel ovo neki znak?!). Imala je sasvim normalno djetinjstvo, bila je vrlo pobožna i odrasla okružena ljubavlju. Bez ikakvog upozorenja, život joj se promijenio 1968. (ehem, imala je 16 godina...), jednog dana kada se počela nekontrolirano tresti. Dijagnosticirali su joj epilepsiju. Zbog snage kojom je doživljavala napade, te depresije koja je uslijedila nakon toga, Anneliese je poslana u bolnicu na liječenje.
Anneliese Michel
Nedugo nakon što su počeli napadi, Anneliese su se počela ukazivati đavolska lica i grimase tokom dnevne molitve. U jesen 1970. djevojka je počela shvaćati da je opsjednuta, tj. da nema drugog objašnjenja za njezina priviđenja i napade. Lica su već dobila glasove, jezive ljigave glasove koji su ju slijedili i govorili kako će se „stew in hell“ (kuhati u paklu). Prvi je put spomenula „demone“ doktoru, tužno se žaleći kako su joj počeli davati naredbe, no doktori joj više nisu mogli pomoći te je ona izgubila vjeru u medicinu.
Za to vrijeme, njezini su roditelji odlazili pastorima i svećenicima, moleći da izvedu egzorcizam, no svi su ih redom odbijali, govoreći kako, sad već 20-godišnjakinja, djevojka može nastaviti s medicinskim tretmanima. Kao razlog za odbijanje izvođenja egzorcizma naveli su činjenicu da ovaj proces mora biti odobren od Crkve. Da bi se to odobrilo, mora postojati INFESTATIO – opsjednutost, posjedovanje (najbliže rečeno...) a postojanje istoga je vrlo usko definirano. Mora biti prisutna, npr., averzija prema religioznim objektima, govor na jeziku koji osoba nikad nije učila i natprirodne moći.
1974., nakon podrobna promatranja Anneliese, pastor Ernst Alt zatražio je dopuštenje da izvede egzorcizam. Zahtjev je odbijen, i preporučeno je da djevojka počne živjeti životom još religioznijim kako bi pronašla mir. No, napadi se nisu smanjili, štoviše, Anneliese je počela udarati i gristi roditelje i svoje 3 sestre. Odbijala je jest „jer demoni to ne odobravaju“. Spavala je na kamenom podu, jela pauke, kukce i ugljen te pila vlastiti urin. Njezini urlici širili su se kućom dok je razbijala raspela, uništavala slike Isusa i kidala molitvenike. Počela se uništavati, a kidanje odjeće i uriniranje po sebi i podu postala je uobičajena slika.
Nakon što se konačno utvrdilo da je opsjednuta, u rujnu 1975. godine svećenik i pastor su dobili zadatak da izvedu egzorcizam. Osnova ovog egzorcizma jest „Rituale Romanum“ (link) . Određeno je da se Anneliese mora osloboditi više demona – Lucifera, Jude Iškariotskog, Nera, Kaina, Hitlera i Fleischmanna (osramoćenog svećenika iz 16.st.) i nekih drugih prokeltih duša koje su se pojavile u njoj. Od rujna 1975. pa sve do srpnja 1976. godine tjedno su se održavala jedno ili dva egzorcistička čišćenja. Napadi su ponekad bili tako jaki da su je morala držati 3 muškarca, ili čak vezati ju. Do tada se stanej nekako unormaliziralo pa se Anneliese vratila na pedagošku akademiju, na posljednje ispite, te ići u crkvu.
Napadi nisu prestali. Dapače, sve se češće onesvjepćivala i paralizirala. Egzorcizam se nastavio mjesecima, s istim molitvama. Ponekad su i obiteljski prijatelji bili prisutni. Anneliese je odbijala svu hranu tjednima te su joj koljena popucala.
Više od 40 kazeta snimalo je procese egzorcizama, kako bi se mogli promatrati detalji i možda napredovati u njenom slučaju.
Posljednji egzorcizam nad Anneliesom je izvršen 30. svibnja 1976., dok je Anneliese bolovala od upale pluća. Bila je pred kolapsom i s visokom temperaturom. Bila je potpuno iznemogla.
Posljednje riječi upućene svećeniku bile su „Beg for Absolution“, a majci je rekla: „Mother, I'm afraid“.
Anna Michel snimila je smrt svoje kćeri sljedećeg dana, 1. lipnja 1976. godine,a u podne je svećenik Alt izvjestio nadležen o njenoj smrti. Istraga je odmah počela.
Gotovo dvije godine je trebalo dok je slučaj došao na sud. Za to vrijeme skupljale su se i riješavale bizarne činejnice te se pokuašlo dogvoriti na dva ključna pitanja : Što je uzrokovalo smrt Anneliese Michel i tko je za to kriv?
Anneliesini roditelji i dva svećenika optuženi su za ubojstvo iz nemara. Specijalisti su izjavili kako bi se njen život spasio da su je tjedan dana ranije prisili da jede. Sestra je izjavila kako je Anneliese odbijala ići umentalnu bolnicu gdje bi to bilo izvedivo. Svećenici su pokušali dokazati prisutstvo demona puštajući kazete na kojima se jasno čuje kako se dva demona svađaju koji će prvi napustiti njezino tijelo. Jedan je govorio snažnim franačkim naglaskom i nazivao se Hitler.
Psihijatri su na sudu izjavili kako je Anneliese prihvatila demone nakon što su joj svećenici dali takvo objašnjenje. Njezina nepostojana i neodlučena seksualnost te epilepsija utjecali su na psihozu.
Roditelji i svećenici proglašeni su krivima za ubojstvo iz nehaja i nepružanje prve pomoći. Osuđeni su na 6 mjeseci zatvora i uvjetno.
Njemačka biskupija kasnije je utvrdila kako Anneliese nije bila opsjednuta, no ljudi su i dalje vjerovali. Nisu vjerovali niti da se njezino tijelo pomirilo sa smrću. Tijelo joj je bilo iskopano 11 i pol godina nakon sahrane da bi se ustvrdilo da je strunulo, pod normalnim okolnostima. I danas je njezin grob mjesto svojevrsnog hodoćašća i molitve za one koji vjeruju da se Anneliese Michel hrabro borila protiv samog vraga.
Ne vjerujem pretjerano u duhove, ali sasvim sigurno su mi priče o duhovima kul.
Vjerujem da je Anneliese bila opsjednuta vragom i da se tu ništa niej moglo napravit.
Kako god bilo, priča je skroz jeziva....
- 00:35 -
Voliš me, zar ne? (21) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
utorak, 18.09.2007.
Ponos i predrasude
Nisam vam pisala, pa, ima dobrih mjesec dana, ali jednostavno rečeno, imam život pa mi se ne da sjediti pred kompom.
Današnji post je, kao što i sam naslov kaže, o ponosu i predrasudama. A možda bude i o nečem drugom. Doista ne znam kamo me moje pisanje može odvesti.
Ono što me strašno izbacuje iz takta jest to što javnost vrlo spremno gleda samo „jednu stranu medalje“. Uzmimo za primjer slučaj Čučić. Ne postoji valjda jedna živa osoba na ovom planetu koja ga ne smatra apsolutnim Mr. Evilom.
Neću ulaziti u njegovu pravnu odgovornost, razvidno je da treba kazneno odgovarati zbog skrivanja djece. Ovdje želim istaknuti samo moralnu stranu toga svega, a ne pravnu (uostalom, kad je naš pravni sustav funkcionirao pošteno?). Ne pratim previše te hrvatske drame koje se odvijaju po medijima. Em su prenapuhane, em je uvijek zastupljena i ispričana samo jedna strana priče, em se za one prave priče i patnje nikad ne čuje, jer nije svaka žena Magali pa da „njena priča dođe do ušiju javnosti“. Neću skrivat činjenicu da mi je Magali odbojna i odurna, i da mi izgleda kao, da oprostite na jeziku, najizjebanija kučka ovog dijela Europe.
Prvi put kad sam uopće obratila pozornost na tu „strašnu i neviđenu tragediju“, nisam niti skužila tko u toj priči pije a tko plaća... Prvo sam čula izjavu, izgovorenu vrlo službenim tonom, o nestanku djece. Pogledam u TV, kad ono neka odvjetnica , šta li, priča kako „neznamo gdje se nalaze djeca ali činimo sve da ih pronađemo“. I ispod se pojavi titl s imenom Magali Boers.
A ja zazujala. Isuskrstmajkabožija. Da nije pisalo ime, ja bih stvarno mislia da se radi o odvjetnici „nesretne majke koja proživljava najveću dramu svog života“.
I da, znam da će se sad nać neki Ajnštajn koji će zlobno prokomentirat kako sam zapravo ja glupa i kako svi znaju kak izgleda Magali il šta ja znam šta...
Na vašu preogromnu žalost, (ovaj put) nisam ja glupa. Majka koja je u iskrenoj žalosti i brizi za svojim djetetom (a kamoli za dvoje dječice!) ne može, jednostavno pod milim bogom ne- mo-že, pričati o nestanku svoje djece službenim odvjetničkim glasom, kao da priča o nestanku psa Švrće na jugosjevernom dijelu Albanije.
Obožavam promatrati ljude, psihologija mi je jedna pregenijalna znanost i nije potrebno biti Freud da bi neke stvari vidjeli...
Da se razumijemo, ne kažem ja da je Čučić cvjećka. Dapače. frajeru je potrebno liječenje jer su neki njegovi medijski ispadi ovih dana doista na tankoj granici ludila. Ja samo želim reći da su ljudi odgajani uz predrasude i na predrasudama, a jedna od najukorijenjenijih jest svakako ta da su žene uvijek bolji roditelj i uvijek u pravu kad su ovakvi slučajevi u pitanju. Ruku na srce, Sarah-Emanuele i Lara-Helene se doista nisu usrećile s roditeljima, Ljubomir i Magali su primjer roditelja „od dva zla izaberi manje“, ali ići linijom manjeg otpora i „ajmo svi stat uz Magali jer je ona MAJKA, a ne otac“ je doista najgluplja moguća taktika.
Slično je i s Vlatkom Pokos. TOOO je najrazvikanija „drama obiteljskog života“ ovog stoljeća u Hrvatskoj.
Vlatka nek je sto puta sponzoruša, ali opet činjenica je i da je Dikan odurno ljudsko govno. Opet je javnost bez sekunde razmišljanja stala na Dikanovu stranu „jer je ona očito sponza“ ali to ne znači da je lišena osjećaja, I da, svakako vjerujem da joj je stalo do Lane. Možda ne toliko koliko se raznosi po medijima, ali ne vjerujem niti da ju je „godinama zlostavljala“ niti da ju „koristi samo kao oružje protiv Dikana“. Oni stariji će se možda sjećati, a ja sam to čula od više staarijih osoba, tokom Dikanova braka s Enom nisu tu cvale najljepše ruže. 
Neću ulaziti u detalje, to je zapravo jedan mali kružok tračeva, iako od osoba čijim izjavama vjerujem i koje su blisko povezane s tom pričom, al samo budala bi mogla reći da je Dikan „muž za poželjet“. On je stari prdonja, škrtica ljigava do kosti i jedna podla zmija.
Apsolutno su mi glupe izjave kako je Vlatka sasvim sigurno zlostavljala Lanu godinama, samo ne tako očito pa je jadni Dikan to tek nedavno skužio. Ma dajte molim vas. Može se neopaženo zlostavljati kraće vrijeme. Za „godine zlostavljanja“ se ipak mora posjedovati određeni stupanj inteligencije a to, barem se tu svi slažu, Vlatka ne posjeduje. Uostalom, kakav to roditelj ne bi shvatio da mu se dijete zlostavlja?
Priče za malu djecu. Samo ljudi skaču na prvu loptu, i ne razmišljaju. Opet kažem, ne tvrdim niti da je Vlatka krasna osoba, ali ja sasvim sigurno neću pročitati prvi natpis u novinama i, poput kokoši bez pola mozga, izjaviti kako je to „sasvim sigurno tako jer je ona odurna osoba i sponzoruša pa ne vidim zašto uopće malo razmisliti glavom i upitati se jel to sve skupa moguće“. Meni nije jasno zašto je nekima teško povjerovati da je njoj ipak malo stalo do Lane. Kvragu ljudi moji, jedine ali doista jedine osobe lišene ikakvih osjećaja, pogotovo poztivinih, su sociopati / psihopati, a ako niste glupi znate i koliki je postotak takvih osoba i kakve to osobe doista jesu. Ne, na vašu žalost Vlatka ne odgovara opisu.
Čak i da ajde priznamo da je jadna Lana godinama zlostavljana na iznimno pametan i podmukao način, i dalje stoji činjenica da Dikan to nije skužio. Fuj gade samoživi . Točka.
(Da, jesam malo nabrijana, priznajem. A šta ćete. Moj blog, moje pravo.)
Zapravo, što želim reći ovim možda malo i nesređenim tokom misli...
Ljudi se vrlo često, a da to niti ne uoče, bezrezervno ponesu za mišljenjem javnosti, natpisima u medijima i ugrađenim razmišljanjima. Ne kažem da se meni to ne događa. Naravno da se i ja ponekad ponesem strastveno i pljujem stranu ocrnjenu u novinama. Prava istina nije uvijek ona „očita“. Niti je sve crno – bijelo. Kako se ja pokušavam prošvercati pod „pametne osobe“, eto reći ću da se pametne osobe uvijek trude sagledati obje strane medalje.
Tko zna, možda se ponekad jako iznenadimo?
- 13:01 -
Voliš me, zar ne? (6) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #