utorak, 28.11.2006.
Max, don't have sex with your ex...
Iliti, njoj se mili u svili.
Čemu to, pitate se. Moj dragi prijatelj sa sela, i još malo dalje, mi je dao neke cedeje još prije. i sad sam ih išla podrobnije pregledat i našla sam pjesmu koja veli MAX, DON'T HAVE SEX WITH YOUR EX. Pjesma poante nema, niš pametno za reći, al mi se stalno vrti u glavi. Osim toga, nabrijala sam si svoje jadne zvučnike i sad mi uši probija neki techo (opet, s cedeja od moga seoskog prijatelja) al meni je to nekako blago... Nije vrag da ja u biti volim grubo?!
Jučer sam imala jedan nedopušten dan uživanja 
, i ovim putem bih se ispričala Ptici što smo joj Ricana i ja malo lagale 
, naime lagale smo ti da smo bubane samo zato da bi i ti u to povjerovala i uvjerljivo odigrala svoju ulogu prenoseći razredu i pofesorima. Jer inače bi bilo smijuljenja i prof bi deff skužio da muljaverišemo... 
A nama dvjema štrebericama nije do toga....
Budući da je već Ricana na svom bloghu detaljno opisala smjerove našeg kretanja jučer, ja ne bih o tome niti baš pisala, nego bih samo izrazila žaljenje što, iako smo jučer upale besplatno u 3 dvorane, nismo uspjele to iskoristiti, ali svakako u jako bliskoj budućnosti hoćemo. 
Bijograd
Zaboravih reći, srela sam u subotu u Roku konobara iz Biograda kod kojeg smo moja bivša frendica i ja ovo ljeto provele monoge večeri. Ništa seksualnoga, ako itko to pomišlja (a, Vedrane, sigurna sam da ti je upravo to palo na pamet 
) i bilo mi je baš fora da me se sjetio. To me nažalost vratilo opet na temu koju sam zaboravila i postisnula, a to je moja bivša frendica... 
Spomenut ću ju tek toliko da vam iz vlastitog primjera pokažem kako ljudi doista mogu biti bezosjećajni, glupi, povodljivi i.... glupi!
Nas smo dvije već eto šestu godinu frendice (bile) i doista sam imala povjerenja u nju, a valjda i ona u mene. Jebiga, problemi su nastali zbog mnogo stvari. Mislim, nas dvije živimo dva jaaaako različita života, ali smo se ipak kužile i podržavale. Često smo jedna drugu znače raspizdit, pa to ponekad i prešutit, al sve u svemu, sve važne stvari smo skupa prolazile, i fakat nisam vjerovala da bi se ona mogla ponijeti kao mala retardirana krava kojoj je, eto, puknulo u glavu, pa ajmo razjebat sve.
Bile smo ovo ljeto u Biogradu. Prvi je dogovor bio da budem smao tjedan dana s njenim starcima, i ja sam taman tad trebala počet radit. Jebbga, trebalo zaradit 
za maturalac, al kak su joj starci po prvi put u životu dopustili da ostane smaa na moru, moja stara je smuljala zaš ne dolazim na posao pa sma ostala s njom. Vjerujem da ni njoj nije bilo lako samnom, niti meni s njom. Nekih tjedan dana moj je dečko bio s nama, i za to sam joj jako zahvalna, al eto nije ni to bez vraga 
i ja sam se napatila s njom. Al i to smo prošle, premda je bilo i burnih svađa. Našle se poslije mora na coffe, malo se posvađale, ja sam popizdila jer je imala razmišljanja jaaaaaako jaaaaaaaaaako sponzorska i hladna, ko neka nesretna baba od 50god koja ne vjeruje u ljubav. Zgadila mi se majke mi. 
odurno mi je da osoba koju sam smatrala frendicom jako dragom u biti nema pravih osjećaja u sebi, nego sve svodi na to da sa 17god smišlja da će se bogato udat makar i bez ljubavi. 
No ajde i to smo izgladile i sve 5. kasnije i još koja poruka pala i dalje se ona ne javlja... Ja zovem, poruke, mailovi... Niš. Nula. Mrtvilo. Praznina. Ko mozak u Tanjinoj glavi.
Na kraju sam ju nekako dobila, i tada me nazvala sponzorušom i da nikad nisam se brinula za nju i da ju samo spuštam...
Sve u svemu, nadam se da ju nikad više neću vidjet jer mi se gadi, jer je pokvarena 
i odlučila je prijateljstvo završiti ko, eto, neku dvotjednu vezu s frajerom. Neću se javljat. Da, prijateljstva i služe tome da, kad neš ne štima, prekinete pričat. A ja nisam ni pojma imala koji nju k... muči, al kad mi je rekla da je ona mene sponzorirala, ma zgadila mi se ko nitko nikad. Zapravo, neko vrijeme sam bila depresivna zato, al sad vidim da ona nije niti zaslužila imat prave prijatelje. Kakva god da sam znala bit, znala je zbog čega, i da bih se u zlu pokazala frendicom čak i više nego kad je sve super. Al eto ona voli prijatelje koji se s njom druže iz površnih razloga. Neka. 
Sve u svemu, nadam se da se će se bar sadašnji prijatelji pokazat baš prijatelji i dalje 
a za ove prošle me tako svrbi... lijevo uho da mi je sad stvarno iskreno žao svake sekunde potrošene u nekom, očito uzaludnom, trudu. Jebiga, ja umjesto da sam si zaradila 3000kn, ostala sam na moru s osobom koja me ostavlja u moru solo cijeli dan, ismijava što skuham i sponzorira mi Cedevitu u bircu u koji nisam željela ići. Ala sam ja sponzoruša
WOLI WAS SWE
WASHA SPONZORUSHA
- 11:24 -
Voliš me, zar ne? (4) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
nedjelja, 26.11.2006.
Al sam se napal'la, baš sam se napal'la...
Ah... Nedjelja... Soliram doma. 
Čudno da su svi negdje. Inače je to kod mene rjeđe nego psovke u Pape... Buraz se negdje trijezni, kod neke od svojih mnogobrojnih ljubavnica, Starci ošli na sajam stripova i poveli Wunderkind sa sobom a meni laganini uživancija...
Stariji buraz će doć doma. Jednom. On živi boemskim životom. Žene, alkohol, tulumarenje, spavanje...
Uf da je i meni prazna glava, da se i ja jednom pošteno odmorim... Poglete samo Tanju iz BB.... *Šta je to uragan?* Mislim a ne mogu je krivit. Kako bi cura znala šta je uragan, kad to nije vrsta droge... Mislim, em je glupa, em šmrče, em je djetinjasta, em nema pistojnosti... Danas sam saznala da joj mater dok ide na kemo terapije naravno dobiva svakave poglede i dobacivanja... Mislim, cura ne da je glupa neg daje novo značenje riječi GLUPA. Ubrzo će i u Anićevom rječniku pod GLUP/A stajati: vidi: Tanja BB.
E al ja nisam glupa pa za mene nema odmora 
Znači, vako. Petak na subotu sam provela u Mochwari, bijaše Funky Night. Iđah sa Vedranom sa sela, njegovom sisterkom i frendom. Bilo je ludo naplesali smo se, nauživali, zajebavali, baš ona fizički iscrpljujuća, ali psihički opuštajuća terapija.
Naravno, ženske ko ženske, zujale smo okolo u potrazi za kvalitetnim mesom 
i ne mogu se požalit--- Naišla su dva pristojna mlada komada mesa. Malo smo se puno opalile i napalile ali sve u svemu,jedina akcija je bila buljenje i buljenje i buljenje . Uostalom, za osobu koja je ekšli u rodu s Vedranom čudi me da je curka još normalna al ima vremena...
(P.S. Ako se nakon objavljivanja ovog posta ne budem javljala, pretpostavka je da me Vedran sa sela umorio i hitio u rijeku. Molim svakoga tko bude imao ikakvih saznanja da o tome obavijesti policiju. Hvala)
Večer je manje više bila ispunjena podjebavanjima i zajebavanjima (u početku samo od strane mene i Vedrana prema.... hm, meni i Vedranu, a još i je i jadan Seljo Beljo bijo sav u paniki da mi se jezik neće razvezat malo više neg što je potrebno. Jer, naime, moj jezik ima tu osobinu da samo melje i melje i melje i sere i proizvodi male kolačiće gluposti... Ali opet jadan se uzrujavao bez razloga. Ja ne odajem tajne. Samo ponekad. Samo kad sam u društvu. I kad popijem. I kad se našmrčem.
aj sad za ozbač. Bilo mi ga je tak slatko gledat kak se jadan koprca u strahu da ću se izlajat, kad blesan još nije shvatio da ja samo zezam, al ne odajem 
.
Sve u svemu, vraćala sam se oko 4ujutro doma prema glavnom, doma bila u 5 (heh, 10 min nakon buraza) i budući da je Mochwara jedno hot hot mjesto s nekih valjda 50 stupnjeva u hladu, prvi put u životu doista sam osjetila kako je to kad cijediš znoj s kose. I tako, uletim doma, drito u kupaonicu i pod tuš a kad ono neš se sjebandus, nema tople H2O al ja ko ja, onak fuj fuj fuj i svakava ne idem u krevet, ma nema šanse, pa sam fino i kosu oprala u hladnoj vodi... ajd kad bi bilo šta u toj šupljoj glavi, možda bi mi i bilo neš 
al ovako... 
Ma bilo je meni zabavno s Vedranom. Drag je on prijatelj. Samo će idući put on letit u Savu ako me opet bude zajebavao onak...
A što se tiče subote na nedjelju, e to je isto epopeja za sebe. Prvo smo Ricana i ja pišale od smijeha gledajući Borata, i izašle iz kina malo iza ponoći, da bismo čekale tram dugo, i dođe neki na kojem niš ne piše (svi prije toga su išli za Dubravu) i nakon deset minuta nesporazumijevanja s vozačem (možda je i on iz Kazahstana?) pita frajer di trebamo. Rekosmo mi, na Savski. Viče on, ide ide. Kad jebote mi na Remizi. A jesmo mu porodično stablo spominjale
i tako došepesamo nekako do Westina, a tamo matere mi mile, jedno 4 za Ljubljanicu. Pa reko u pol jedan u noći da toliko rulje ide na Ljubljanicu da su potrebna 4 trama u 20min...
I tako dok smo nešto prije 2 ure zalutale u Roko, tamo su nas dočekali N., M. i Đ.
Đ.-a nisam doživjela uopće. Nismo pričali baš, nešto onak malo. M. je spaljen u guzicu i lud, ima komentare da sam čak ja bila bez riječi, a još i N., pa kad su me prcali komentarima, provalama, zajebancijama štrajkala sam šutnjom. Heh onda im je bilo dosadno.... A tu me zezaju kak puno pričam. A šta ću sad jadna. Ne radim ja to namjerno. Malo smo plesali u Roku, čekali Plavu da ju spojimo s N., ja izašla van rashladit se (jer je temperatura negdje otprilike kao u MOchwari) i vidjela frendicu, mlađa je pol godine od mene, al je treba barila Portugalca od kojih 26-27 godina. Mislim zgodan je frajer ima plave oči i tipično ko svi Portogeži simpatičan je, zabavan, pametan.... Priča engleski dosta dobro, i ima rodbinu tam di sam ja odsjedala na maturalcu (znate, onaj lijepi pogled na ocean na slickicama koje sam prije stavila) i bio je s još jednim Portogežom, isto slatki, simpa, duga kosa 
, al što frajer spika hrvatski... Ko papiga je! I jako lako upamti riječ, izgovor... Ja na portugalskom znam samo reći HVALA, JEBI SE i ... ovaj.. muški, jelte, spolni ud 
I tako ja kojih dvadesetak minuta, sve čekam da dođe Plava, jelte, treba priča portugalski, kad ono rulja ide van, Roko se zatvara.... Eno i Ricane, i M. i N. i Đ., a i Plava... Neko je ovdje lud a ovaj put to nisam ja.
frendica od Plave 
I ajd Plava došla s dvije frendice, od kojih je jedna bila extremno ljuta i nabrijana jer su eto sat vremena putovale od glavnog do Roka. I Plava priča s nama, ove dvije svaka na svoju stranu, ja baš dobre volje i dođom joj, MA DAJ SE NEMOJ LJUTIT NA PLAVU, PA NIJE ONA NIŠ KRIVA ZA TO, ja sad oću sredit situaciju a ova brate mili malte da me nije spalila kad je počela rigat vatru ljuta ko da joj je Plava ne znam šta napravila, počela nešto drsko bezobrazno ljutito pričat, a meni se, jelte, živo jebe, samo sam željela smirit situaciju al ne ide.... I mi na bus, ušle one odvojeno, Plavoj žao šta je to tak ispalo, al kako sam se smijala šta su M. i N. dobacivali. Ma dečki su genijalni, malo možda brutalni u svojim šalama s obzirom na to da ih vidim prvi put al izdržala sam (uz, doduše, puno štrajka šutnjom. Mislim da su mislili da ne mogu šutjet duže od 3sek. Dokazala sam drukčije!! )
Završili smo u stanu gospodina N.: on, Ricana, M. i ja. I bilo je zabavno, M. je skinuo majcu da se presvuče, a Ricana i ja onako poganski buljile u pod a umirale od želje da škicnemo to tamnoputo dalmatinsko meso... Zgodan je frajer, i škicnula sam ipak malo
Došle smo doma u cik zore, negdje oko 6 i kusur, spakovale se za spavanac, pričale i utonule u carstvo snova... Ko zna, možda sam sanjala M. i njegove lijepe oči... mislim nisam se zaljubila, al smijem malo gledat
pozdravlja vas
YOURS TRULA
Napaljena seljančica
- 12:28 -
Voliš me, zar ne? (5) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
petak, 24.11.2006.
Petak je!!!!!!!!!!!
Okej, biću iskrena i priznati da bi gušt petka navečer bijo ipak malo veći da sam imala školu ova tri dana. Ali, ne bunim se, dapače, pristala bih ajde nekako već da mi je svaki petak takav....
Ja, naime, danas idem s Vedranom Sa Sela i njegovom sestrom i prijateljem Volim Mlado Meso u Mochwaru. Funky night je i, pa, valjda che nam biti supač.
Danas sam posjetila blog jedne ful depresivne i nesretne tinejđerke, bloggerice anthrope. To me podsjetilo koliko sam se često ja sama pitala kako se osjećaju, ispod svih tih maski, neke osobe oko mene, za koje možda uopće ne biste rekli da su nesretne, povrijeđene ili slično.
Meni je ful zanimljivo kako su ljudi u nekim situacijama slabi i osjećajni, dok su pak u nekim toliko snažni i uspijevaju se ne raspasti po šavovima. Iako, full je loše kad je jedna 16godišnjakinja toliko u depri i nesretna da te fakat zabrine, i upitaš se, što se dovraga događa s ovim svijetom??? Na šta smo mi to spali kad nam mladež, pametna i bistra, dolazi do samog ruba egzistencije, a nisu još niti osjetili život? Kao prvo, to me plaši jer očito ljude nije briga. Jeste li se ikada zapitali o čemu razmšlja osoba koja smrdi do vas u tramvaju i što se njoj dogodilo u životu (za početak, zbog čega smrdi? I da li je to što smrdi stalno stanje ili trenutna posljedica neplaniranih akcija? Okej, serem previše.)
Ali, U get the point.
Mislim da bi Nenad Fanuko rekao da smo mi nacija čija je starost na rubu egoističnog, a mladež anemičnog samoubojstva... Što je, na kraju krajeva, istina. Svi smo mi egoistični i patimo na okolinu (dobro, ne svi, uvijek postoji mala manjina koja se fura na bunt, ili im je jedinstvenost doista urođena) i jednostavno je prebolesno što sve danas ljudi, pogotovo mladi, rade i ne rade da bi se svidjeli okolini, ili jednostavno bili ono što okolina nameće, iako joj se to ne sviđa. Uzmimo samo primjer one mlade cure koja je umrla od anorexie (nije jela ništa osim jabuka i paradajza). A tko je za to kriv? Oni usrani gey dizajneri koji se pale na dečkiće i dječje obline (ako to uopće možemo tako nazvati) i koji onda nameću manekenkama i mladim curama koje žele biti "lijepe" (jer manekenke su lijepe dakle i ja moram izgledati kao one) da izgledaju kao dečkić (čak ne niti dečko, muškarac, majku im jebem pedofilsku!!!!!!!!!! 
). A na šta oni sami liče? Nisu daleko od Majkla Đeksona.... Dragi moji roditelji, to su ljudi koji vam kreiraju djecu.... Još i one budale u Teenu i OK!-u koje, jel, promoviraju ljepotu i ono "Lijepa si kako god da izgledala, nisu samo mankenske obline lijepe" i onda natovare članke slikama trebica iz Midikena i čegagod---- ma daj se ubijte
Donatella Versači
OVO određuje modu danas.................................
Enough said...
- 17:07 -
Voliš me, zar ne? (4) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
srijeda, 22.11.2006.
Malo o maturalcu
da se pohvalim, bila sam u Portugalu i Španiji i ne da su prekrasne zemlje nego su onooo........
Lisabon je taaaaaako prekrasan!!!!
pogled iz sobe u Lisabonu, tj 15ak km dalje...
Kupale smo se tu... Ajme, to je raj na zemlji...
malo su me uhvatili kako odmaram oči od vrućeg portugalskog sunca
comments not needed
da ne bude zabune, nismo baš spavali, nismo se naravno ni opijali jer je bilo pametnije i zanimljivije i bolje pričati s ekipom na plaži (čitaj, PRESLATKI PORTUGALCI) dakle ako postoji neki mladi sponzor da me vodi u daleka prostranstva oplakivana Atlantskim ocejanom, nek se javi
- 20:34 -
Voliš me, zar ne? (5) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
utorak, 21.11.2006.
Dubokoumna razmišljanja....
Bila sam danas na vožnji... Aha, i čak nisam nikog ni pokupila kako sam cool
Shvatila sam danas, po ko zna koji put, da su ljudi samo mlitavi ispušci koje oblikuje okolina, do onog trena kada se osoba treba sama kreirati i boriti za sebe. Ili, kao neki, jednostavno zapnu u toj praznini ispunjenoj svojim vlastitim postignućima (znači, uglavnom praznina) i nekakvim jadnim htijenjem da budu (kao) netko drugi i zatim tu počinje taj začarani krug metamorfoze u nekakvu ljušturu, baš kao što je Kafka simbolično prikazao u "Preobražaju". Yes, al se sad hvalim što sam pročitala lektiru ma svaka budala ima svoje veselje
Što me potaklo na ova, za mene vrlo dubokoumna, razmišljanja? Pa to što sam shvatila da se ljudima ne može vjerovati. Narawno, ne mislim sad baš nikome, ali jednostavno onim ljudima koji su zapeli sami sa sobom, koji jedu jogurt jer COOL osobe to jedu, koje ismijavaju druge osobe jer COOL osobe ih ismijavaju... tim ljudima se ne treba vjerovati. Oni će uvijek naći nekog tko će im izgledati kao bolje JA nego što je to JA trenutačno. Na kraju epopeje, vi ste ti koji nalete na zid, onak pravo, više puta, dok napokon ne shvatite da ste vi ipak vrijedniji i da možete i bolje od toga da vas netko non stop navlači kao budalu i ne uzvraća vam niti pola onoga što vi njima dajete.
Da, govorim iz vlastitog iskustva. Ne pišem ovo da bih se jadala il neš, neg zato da ipak naučite iz mog iskustva, a ne na vlastitoj koži. Ja čak ne mogu reći niti da sam se opekla, ja sam se prije spržila ali tako je to, dižem glavu i idem dalje, imam ja još prijatelja. Samo se nadam da znaju koliko mi znače jer ja ima čudan način izražavanja ljubavi...
- 20:07 -
Voliš me, zar ne? (4) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
- 19:55 -
Voliš me, zar ne? (0) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #
Moj razred....
O meni... ako vas možda zanima...
Ja sam maturantica jedne kvalitetne, hvaljene gimnazije Zagreba grada...
Malo ću pisati o razredu, tek toliko da vas upoznam s tim kakve osobe provode samnom pola dana, a koje će se, nažalost ili nasreću, pojavljivati u mojim daljnjim postovima...
Idem u predivan razred pun topline i radosti ispunjen brigom jednih za druge te napose razred pun osoba u koje možeš imati povjerenje .
Naravno ovo je bio jedan opaki sarkazam 
.
Zapravo, vjerujem da bi Freud uživao promatrajući moj razred. Vjerojatno bi otkrio puno komplexasa uzrokovanih željom za majčinom sisom ili ljubomorom na očev spolni organ, kako je on to već otkrivao sa svakim mogućim problemom u životu.
Naime, ja sam dio jednom malobrojnog (svega nas je 19) razreda djevojaka. Ne, ne idem ni u kakvu katoličku školu, a niti u neku pod organizacijom Iskoraka. Jednostavno se poklopilo da smo jedan jedini žensko - ženski razred na školi.
Naravno da se tu odigravaju prave sapunice . Većina djevojaka je jednostavno u banani
Ima nas svakavih. Umišljene, sebične, bahate, podle.... Ali najčešći sindrom u našem razredu je svakako "povucime-potegniga" ili ti "nemam svoje mišljenje, stavove, razmišljanja, nego slijedim vođu čopora, a ako slučajno zgriješim tako da se na trenutak pojavi neko JA u meni, brzo ću ga ugušiti i nastaviti slijediti vođu čopora". Drugim riječima, sve se povode jedna za drugom, što Ona, The Chosen One, misli o nekome, tako misle i druge. Jer naime, Ona je pametna, lijepa, super, zakon, cool.... U nekom paralelnom svemiru.
Recimo da imamo osobu koja je počela jesti jogurt za veliki odmor jer Posebna (prva pratilja Nje) jede. What more can I say?
No, nisu baš sve tako loše, jadne, beskičmene ili štagod. Ima ih i fakat cool npr. Ricana (ona će prva čitat ovaj blog, a i živi za to da joj se diže... ego, a čemu prijatelji služe....) naime ona je jedna cool, pomalo exhibicionistichki nastrojena 
trebica s kojom doista možeš ponekad razgovarati. Naravno, ne uvijek, jer je s ovim na kavi, s ovom ide doma, s Onom Glupom na mobitelu... Al uglavnom, ponekad zbroji dva i dva čak i brže od našeg profača iz matiše----- što u biti i nije baš teško.
Ima ih još tu i tamo pokoja, ali samo su neke vrijedne spomena.
Npr. moja Cicolina, draga sisata cura iz Far, far away.... Uvijek simpa, draga, mirna, tiha, našminkana... Nju fakat jako volim od samog početka jer je doista srce, duša i nokat od osobe.
Zapravo ima tu još poneka osoba, spomenut ću Pticu, i Madrilenu, koje su se doista pokazale kao fakat tople i drage osobe koje ti baš i neće okrenuti leđa kao mnogi. Ja naime prijateljima želim radije gledati prišteve na čelu nego logo na stražnjem dijelu majce... 
- 16:08 -
Voliš me, zar ne? (0) - Ravno mi je sve od Australije do Amerike - #