nedjelja, 19.04.2009.

BE NOT AFRAID OF LIFE


Dođe i vrijeme u životu kad puno toga ne ide svojim tokom.U tim očajnim trenutcima moramo odabrati svoj put.
Hoćemo li se boriti za opstanak dok nam drugi diktiraju tko smo mi zapravo?
Ili ćemo ostaviti svoj trag?
Hoćemo li biti zadovoljni svojim izborom?
Ili ćemo prigrliti nešto drugo,nešto novo?
Svakog jutra biramo hoćemo li napraviti korak naprijed ili jednostavno odustati.

Image Hosted by ImageShack.us



13:28 ~ Komentari ( 2 ) Print


petak, 10.04.2009.

Odlazim i ne kažem zbogom...
U srcu te nosim sa sobom...


A mislila si da te neće boljeti,
Ako odeš prestat ćeš me voljeti,
Ali uzalud je sve...još uvijek voliš me...


Dotakni me usnama.
Još voli me pjesmama.
Dotakni me prstima.

20:51 ~ Komentari ( 6 ) Print


srijeda, 01.04.2009.

I think I need a sunrise, I'm tired of the sunset


Image Hosted by ImageShack.us


Ne mogu se sjetiti kako nastaviti.
Ja još uvijek čekam ono nešto.
Danas sam spoznala nešto vrijedno.Unatoč svemu i svima,ostati sebi iskren.
Sumnjala sam previše,zaboravila na onaj dječji,nepokvareni osmijeh.Skrivala sebe i osjećaje.Glumila.Zabranila si i zaboravila što to znači voljeti.Slomili su me i oduzeli sve ono što me čini sretnom.Guši me predugo to tapkanje u krug.

I nikako pronaći prokleti izlaz iz mraka.Hladnoće.Praznine.Početi ispočetka.Vjerovati i cijeniti sebe.Nikako ugledati sunce.Što će mi sunce na nebu kad me njegove zrake ne griju?
Ponekad nas povrijede...bol stegne...dotaknemo dno..lice operemo suzama...no samo kako bi odrasli.Bili jači i snažniji no ikad. Znam što želim i zašto to radim jer sve ima svoje zašto i zato.
Danas sam ponovno otkrila kako neki još uvijek vjeruju u mene.Iznenadila sam se i sitnica,najmanja sitnica,me oraspoložila.A osmijeh,osmijeh je nešto neprocjenjivo što posjedujem.U posljednje vrijeme sam mnogo pisala o lažnim osmjesima i sreći jer sam zaboravila iskreno se nasmijati.Poželim vratiti sve one trenutke kad mi je sve bilo smiješno,kada me trbuh bolio od smijanja.Suze radosnice.Ne bi čovjek vjerovao koliko nasmijana znam biti.Nedavno u razgovoru mi je istaknuto kako osvajam ljude sa osmijehom.Da,tada,ali još uvijek nije kasno ispraviti pogrješke i ponovno osvajati.
Nisam više toliko emotivno nestabilna.Na teži način,ali naučila sam odvojiti važno od nevažnog.

Svijet se i dalje okreće,a ja sam se sjetila s kakvim obećanjem sam kročila u ovu godinu.Samopouzdana,jer znam koliko dobrote,iskrenosti,ljubavi,smijeha,volje i želje nosim u sebi.Bez potrebe da se opravdavam drugima,na kraju ja sam ta koja drži stranu sebi.
A ja sad idem u nove pobjede.

21:16 ~ Komentari ( 5 ) Print


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.