Wish I had an angel

~ "pišem pismo tinta mi se proli daleko je onaj ko me voli" Emile, mrtav si! gaduro, zarazio si me najglupljom pjesmom

petak, 29.05.2009. - 21:51

pišem jer imam onu potrebu nešto napisati i imam osjećaj da ovo neće baš pretjerano dobro završiti. tu posebnu potrebu imam, tj. ona je potaknuta, time što neću imati previše vremena disati zbog škole narednih tjedan ipo. ah, taj kraj - a sve što želim mir dok budem predavala upise za Gimnaziju Franje Petrića.
tako ja sjedim i gledam sjene kako igraju po zidovima i razmišljam kako sam ja prekreativna osoba u kojoj se skuplja toliko te pozitivne energije da se ona sama od sebe pretvori u negativnu i sve padne u vodu. onda ljudi kažu da dobro uvijek dobro dođe.
želim se sada ubiti od škole, ali znati da sam uspjela napraviti u tako kratkom vremenu tako puno toga, a zatim ovo ljeto želim se usredotočiti na stvari i osobe do kojih mi je stalo i koje volim. želim istražiti nove stvari i započeti to nekakvo novo poglavlje života u kojem ću imati više slobode. za samo dva dana imam petnaest godina. to mora nešto značiti, zar ne?

osoba sam koja voli muving, kako to naziva meni jedna veoma draga osoba koja trenutno u osječkom kinu gleda po drugi put Anđele i Demone *pozdrav tebi, mali (:*. samo taj muving nikako da mi dođe kako treba i kad treba. uvijek dođe u krive trenutke kad ih ne mogu imati, poput ovih, zbog premalo vremena. zato želim sebe srediti ovo ljeto, želim ponovno izgraditi onu dozu samopouzdanja da mogu izaći na ulicu bez da se pitam razna pitanja, bez da se grizem. jer ljudi mene zaista vole zbog onoga što jesam.

dovraga, otkada ja to volim romantiku? shvatila sam da mi se već dosta dugo gleda nekakav dobar romantični film koji će mi izvući suze na oči i na koji ću plakati. ali takve sitne želje *poput one knjige 'P.S. Volim Te'* ostavljam nakon škole - kad bude vremena. :)

nitko ne piše zauvijek. tako i ovaj post privodim kraju.
kako kaže moj dragi tata: ''budite mi zdravi, lijepi i debeli''

~autorica

Komentiraj [2] On/Off

~ tamo di tone sva moja čežnja

srijeda, 27.05.2009. - 09:26

stojim na rubu, more bjesni ispod mene. gledam u daljinu, očima gutam prazninu. pitam se - kome sijaju zvijezde nebeske? pitam se... na koga da se oslonim? ponekad poželim vratiti vrijeme, proživjeti opet one stare dane kad smo svi bili jedna velika obitelj - za mene. nedostajete mi.
mijenjamo se, ljudi smo. polako nestajemo i opet se pojavljujemo. je li moguće voljeti nekoga, a nikad ga ne vidjeti? da.

kad jednom prođem uza te ka svitlo
i samo trepnem pa se izgubim
obađes vitar od svake bande da nađeš zvizdu ća je za te sjala

gledam na sebe unazad par godina
gledam se sad
sad - pravo vrijeme za naprijed
da
i znam da...

a ja ću dušu rastrit po moru
kad se prilije priko ladnih stina
tamo di tone sva moja čežnja
kad te ovdi za mene nima

Mačak (Iva), Kawaii-san (Luka), Jaffa (Andrea), Twin (Ana), Kiky (Kristina), Bebo (Ivan), AG (Andrea), teta Anatra (Mirna), Sekice (Hana), Skibo (Ivan), Prase (Šimo), Ljube (Ivana), Kumo (Klara), Forgiven (Dora), Seko (Mathias)
hvala vam^^

it's time to dig myself out of this hell...

ready...
steady...
GO!!!

P.S. preporuka

Komentiraj [4] On/Off

~ open mind for a different view

ponedjeljak, 11.05.2009. - 21:52

hladne pločice dodiruju kožu, te kroz robu puštaju hladnoću. koža se naježi, a tijelo se trese - polako i ritmično, kao da ima nekakvu zlokobnu groznicu.
i pitaš se - gdje sam pogriješila?
bol i toplina u ruci nit' su iritantne nit' lijepe - samo osjećaj da se živi. crvena krv se u mlazovima spušta niz ruku, a nož leži dva pedlja od desnog boka.
titrav osmijeh - živa sam.
nekako se tijelo uspravlja, te voda potjera svoje konje u galop kako bi ispunila tišinu. krv nestaje u cijevi i ostaje samo rupa. još jedna. tko zna koja po redu.
i pitaš se - zašto ovo mora tako boljeti?

i sad... prazna i bolna, sjedim ovdje i razmišljam kako je to nekad bilo. sad jače boli, više... a ne želim samo još više rana, to nije izlaz - to je paradoks.
dok mi još uvijek šaka pulsira zbog boli kad sam puknula u monitor - razmišljam. zašto? samo mi to pitanje prolazi kroz glavu - zašto?

andrea! nemoi tak govorit!

samo mi Ivini prijekori lete kroz glavu. dovraga, možda je opet u pravu. želim da je opet u pravu.

andrea. koliko sam te puta pitala, kad se ono dogodilo, da li te on voli? puno. i ti si mi tad odgovarala onak, prek volje. i nakon toga, kad se vratio, TEBI, sam te isto to pitala. i rekla si da te voli. voli te jako te voli jer se zbog tebe vratio i ti si mu davala snagu kad je bio u pragu i jednostavno ste vi

vi, nazvala nas je, vi.
pomirila sam se s činjenicom da smo prijatelji, ali bol u sebi ne mogu sakriti. ne tako lako.

e pa ja vas zovem tak! i bit ćete mi tak uviek! i jeste. i znaš da jeste. i nema te prepreke koju vi nećete preć sve, sve ćete riešit s vremenom

Mačak mi je sve odraslija. ... neka, uvijek će mi biti Mačak.

jao naravno da ti fali ali morao bi ti faliti da vidiš da ne možeš bez njega,

još dugo trajat!

vidiš! i to nikad neće prestat jer TO nikad neće izbliedit!

hvala, Iva... pardon... Mačak!!! =D

može se provalit u spremište tramvaja, nie to tak jako čuvano XD

al što ću ja onda sa semaforom?

NIJE MI JASNO...
nije mi jasno...
što ne zatvaraš zubnu pastu!?
[Hladno Pivo - Ne Volim Te]

Komentiraj [17] On/Off

~ 137

ponedjeljak, 11.05.2009. - 07:59

razmišljam o ovom blogu [nisam mu slavila 3. rođendan koji je bio 28.3. ): no, dobro... sranja se događaju]

veoma sam lako i brzo prešla oko toga. ... pa neće mi sad doći invazija blogova poput štaroka u Egiptu ... ili su to bili ... zmajevi?

pričam nebuloze. glava mi je puna eksploziva.
umorna sam.
želim spavati.
želim volju za učenjem.

za 20 dana ću imati prokletih 15 godina ... bljeeeeeeeee
želim ...
... memorijsku karticu i joystick za PS2 --'
... zvučnu za komp :D
... onaj riječnik od Luke ... xP
...mobitel =D
... tramvaj...^^
... dečka? xD
--> ok, zašto ja išta želim? ... wanna be, wanna be, wabba ne... --'

razmišljajte pozitivno.
u svemu ima nešto dobro. --> Beeebaaa, ti to poznato? xP

*...poZz...*...^^

Komentiraj [1] On/Off

~ 136

ponedjeljak, 04.05.2009. - 22:03

4.5.2009. 14:20

evo me k tebi. vraćam ti se, stvore neživi! nakupino biljaka, valova, kamenja i ljudskih (u ovom slučaju mojih) nemira. dok uz stihove grupe Bullet For My Valentine promatram tiho, meni nečujno, odbijanje valova koji zrcale nebo i sunčeve zrake... dok ja tako tiho promatram (očita svima)... živim, malene vječnosti mog života mi prolaze uz tebe, dome moj u domu mome. Kolovare moje u mome Zadru. leđima naslonjena na zidić od kamenja vidim guštere kako vire oko mene. velebne žitovinje. nagon me navodi da skočim u more, zaronim do dna (da, tamo - među morsku travu gdje ribe dotiču moju kožu, a ježinci žele grubu igru s trpovima i morskih zvijezdama ; da, tamo gdje rakovi marljivo nose svoje kućice i morska trava krije veselu vlasulju obasutu prokletstvom otrovnosti). želim, nagonski, sol na svojoj koži i odsjaj sitnih kapi koje mi se slijevaju niz tijelo. ne, ne bih rekla da je to nagonski. da, opet se ispravljam. to je strastveno, s ljubavlju. još sam preslaba odvojiti se od robe pune mirisa bure, šumova ovih specifičnih valova, jedinstvenog zalaska sunca, mirisa maslinovog ulja isprepletenog sa svježim srdelama i lignjama, Donat, Stošija, Foša... i Kolovare - dom u domu.
dok me dva oka postarijeg muškarca radoznalo promatraju upoznajem svog novog prijatelja dugog jedva 20 cm, zelenih ljusaka (prekrasnih i, nadasve, veličanstvenih), te crnih očiju obrubljenu plavetnilom mora kod kojeg živi. i dok pleše oko mene polako shvaćam što želi - igru. počinjem shvaćati prirodu oko sebe, te ju povezivati s glazbom svog pisanja. život polako postaje bolji. a ja svom prijatelju dajem predivno ime - Gušter. nadam se da ga to neće smetati, ali zaista mu stoji ovako vrckavom i zaigranom na mojoj starki.
a da ja više počnem s onim zbog čega sam zapravo tu...? život.
želim unutarnji mir.
početak - najbolje mjesto za početi. da...
od prvog osnovne (prokletog prvog osnovne) trpim buling. sve je čak bilo dobro - da, dobro - dok je bio samo fizički - to je prestao biti nakon nekog vremena, te me zamalo doveo do psihičkog puknuća i naveo na cigarete (koje mi se iz trenutka u trenutak sve više gade, a pružaju mi potrebno smirenje). pomislila sam da ne mogu dalje, ali uspjela sam - određeni ljudi su se pojavili (hvala vam) i otišli (neki). prestalo je sve i ja sam pomislila da stvari ne mogu biti gore, da sam dovoljno ojačala da ne budu. ali - tko smo mi da upravljamo sudbinom? sad me psihički ubijaju. jedva čekam otići i ući u novu zgradu zvanu Gimnazija Franje Petrića. možda bude gore, a možda bolje. ustrajem u snovima. pusti ih nek' misle što hoće.
prijatelji... zašto se vežem uz ljude koje nikad nisam vidjela? zašto ih volim? jer vjerujem, jer znam... imam šest ljudi zbog kojih želim izdržati i jednu osobu s neidentificiranim odnosom. I am what I am... your pictures on my wall... <3 Twin - najbolja si. (: Jaffčy - hold tight. ;) Kiky - budi to što jesi, ludo moja. :* Kumo - 24/7 *hug* Kawaii-san - vojniče moj, follow me sve dok ne nađemo bele ruže Kazo - with you. <3 eh, da! Iva (neidentificirano moje) - znaš lekcije (dečki i sexualan odgoj). ha-ha...
i što me onda sve muči? nije očito?
nisam spremna još ući u vezu - nikako, pa niti s njim. ne, još ne. treba mi malo vremena da prvo sve sredim sa sobom. da sredim sebe. želim popraviti, ne samo psihičke, fizičke "greške" kojih sam svjesna i utječu na moje samopouzdanje. želim na 15. rođendan znati da sam uspjela! ovo je moje vrijeme nemira i želje za bolje sutra.
znam da mogu...
glazba - moj oslonac u životu - nikad mi nije više trebao nego sada kada se praktički ništa ne događa (ali to ništa - meni je sve). glazba, priroda i papir - moj životni put kojim žeim i hoću kročiti. JA pišem knjigu svog života.
danas okrećem novo poglavlje - ovo prvo je bilo odviše debelo za moj ukus.
sve dolazi u svoje vrijeme, a isto tako i odlazi.
biti ću sad sebična - za sebe. jedino tako ću uspjeti (ah, Gušter se vratio) jednog dana ponosno kročiti u Bosnu, među svoje pretke. jedino tako ću se uspjeti uvući u siguran zagrljaj Kawaii-sana i Kaze, te u siguran zagrljaj uvući Twina i Jaffčy, te Ivi pružiti pravog zaštitnika, sestru, majku i prijateljicu. ne vjerujem da ću se previše promijeniti.
samo želim biti ja.

Komentiraj [1] On/Off

~ da se opet rodim

subota, 02.05.2009. - 16:29

nostalgija me pere.

sinoć sam krala te trenutke i sramim se, a opet sam ih krala i krast ću ih s velikim užitkom - dokle god mi to bude dopušteno... valjda mi neće sudbina uzeti sve što je ostalo.
dva lika, na forumu - zamišljala sam, kao i prije, da smo to mi. mi koji više ne postojimo. pokušavajući ignorirati onaj osjećaj da je to sad jednostrano - propadala sam sve dublje u očaj shvaćajući samo jedno - da jest jednostrano.

legnem u tu posteljinu i iako je uvijek bila hladna - sad se doima još hladnijom. zamišljam, vizualiziram, da je kraj mene... da mu čujem srce kako kuca... a onda mi samo jekne onaj zvuk u glavi to ne postoji! snovi su postali samo snovi - bez maštanja o stvarnosti.
boli što ću moguće dobiti samo zagrljaj...

...

i sad i dalje razmišljam i shvaćam jedno...
ne želim ga prestati voljeti, a istina je - da - volim ga iz dana u dan sve više. nije mi žao. volim ga s ponosom, a ponos je jači od svega. ta ljubav je ponos - moj ponos jer znam koga volim i zašto.
mogu imati na tisuće njih od sada pa nadalje - on je jedan i jedini...
njegovo ime je sinonim za ljubav.
uz njega sam naučila sve, a opet sam nezasitna znanjem.

iako više ne stanujem u njegovom srcu i iako je svoje srce sigurno povukao nazad kod sebe... ja svoje nisam, niti ću. iako možda više ne drži moje srce, slikovito, u ruci. iako mu je možda sad, slikovito, ispod cipele. - ljubav ne poznaje granice.
jer dokle god njemu pripadam, jednostrano doduše - sigurna sam.

...

nedostaju mi, istina, sve one noći i svi oni dani. nedostaje mi da mi tepa raznim imenima i govori mi koliko me voli. nedostaje mi da ja njemu mogu isto tako reći...
''opusti se''
opuštena sam koliko mogu i smijem biti sada kad više nije sve kako je nekad bilo.
samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane... - što ako ja ne želim da budu izliječene? (a ne želim)

prihvaćam situaciju kakva jest i ipak ga volim - dušom i tijelom... gorim i žudim... i žudjet ću.

remember those walls I built
well, baby they're tumbling down
and they didn't even put up a fight
they didn't even make up a sound

I found a way to let you in
but I never really had a doubt
standing in the light of your halo
I got my angel now

It's like I've been awakened
every rule I had you breakin'
it's the risk that I'm takin'
I ain't never gonna shut you out

everywhere I'm looking now
I'm surrounded by your embrace
baby I can see your halo
you know you're my saving grace

you're everything I need and more
it's written all over your face
baby I can feel your halo
pray it won't fade away

I can feel your halo halo halo
I can see your halo halo halo
I can feel your halo halo halo
I can see your halo halo halo

hit me like a ray of sun
burning through my darkest night
you're the only one that I want
think I'm addicted to your light

I swore I'd never fall again
but this don't even feel like falling
gravity can't forget
to pull me back to the ground again

trnci me prolaze dok mislim da će on ovo moguće pročitati, a opet bih tako voljela da pročita - neka zna da osjećaju postaju snažniji iz trenutka u trenutak.
srce kuca u ritmu njegovog imena.
još mi krv vrije, srce užurbano počne kucati s dahom ili zastane s dahom kad pomislim ili pričam o njemu. još mi se suze u očima skupe kad razmišljam o njemu - od sreće.
možda sam s njim iskusila ono što sam trebala, možda se nećemo ponoviti - ali voljet ću ga do kraja. kad će biti taj kraj? ne znam...

još uvijek bih dala život za njega. dala sve što treba. - nije mi žao, niti će mi ikad biti žao jer znam, da - znam, volio me iskreno i čisto.
sudbina je okrutna...

gledam u zvijezde, kad mi ih oblaci ne zaklone, i, naravno, vidim samo njegove oči. plave, duboke, predivne... oči mojih snova.
predivan je dok ga gledam, ovako naslonjena na zid na balkonu, u svojim mislima. zatvaram oči i čujem mu glas i smijeh... prepričavam sama sebi naše razgovore.
nezaboravljiv i jedinstven.
odličan.
savršen.
jedini.

spavam! spavam! ne spavam - sanjam! sanjam u zbilji što sam nekad sanjao u snu. gledam u nebo i oblake i ne razlikujem što je u meni a što izvan mene!

this don't even feel like falling...

Komentiraj [6] On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>