|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam samo jedna od mnogih. No, ja sam samo jedna. Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto. Zbog toga što ne mogu učiniti sve neću odbiti učiniti nešto što mogu.
O meni ne želite znati ništa.
Zovite me Ines.
Ovo je moj svijet.
Danas se smijem, sutra plačem.
Da, to sam ja.
Slušaj moju tajnu. Vrlo je jednostavna: Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno nevidljivo je očima.
Samo djeca znaju što traže.
Da, ja sam dijete.
Ona gube sve vrijeme na jednu krpenu lutku i ona im je najvažnija na svijetu, pa ako im nju oduzmu,rasplaču se...
Da, to sam ja.
Ne sramim se svog života.
Bog mi ga je podario.
Na meni je sve.
Hoću li sutra plakati ili se smijati; sama odlučujem.
Sve držim u svojim rukama.
Hodam Zemljom.
Ne sramim se.
Smijem se.
Imam srce.
Nadam se svaki dan.
I vjerujem; da.
Ponekad se bojim.
Meni tako malo treba.
Ali to malo mi uvijek i fali.
Prihvaćam sve.
I idem dalje.
Nisam gubitnik.
Ovo je moj život i ne sramim ga se.
NE, NIKADA.
Moji najdraži:
/Ja sam na putu za nekuda/
/Dream Maker/
/Tanja/
//Opskur/
</Avenija osmjeha/
/Glamur/
/Lana/
NE DAJ SE INES
Ne daj se godinama, moja Ines
drukcijim pokretima i navikama
jer jos ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
imala si vise ukusa od mene
tvoja soba divota
gazdarica ti je u bolnici
uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama,
po poklonima
pratila me sljedećeg jutra
oko devet do stanice
i rusi se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
u večernjem sam odijelu
i opkoljen pogledima
Ne daj se mladosti moja,
ne daj se Ines
Dugo je pripremano nase poznanstvo
i onda slucajno uz vrucu rakiju
i sa svega nekoliko recenica,
lose prikrivena zelja
tvoj je nacin gospodje
i obrazi seljanke
prostakuso i plemkinjo moja
pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena
u zraku kao narandza
kao narandzasta svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Zagreba
proleterskih brigada 39 kod Prkovic
pokisla ulica od prozora
dalje i šum predvečernjih tramvaja
lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
upotreba zajednicke kupaonice
i molim vas, ako netko trazi
Ne daj se Ines
Evo me ustajem
tek da okrenem plocu
da li je to nepristojno
u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
meni je ipak najdrazi pocetak
raspolazem s jos milion njeznih
i bezobraznih podataka nase mladosti
koja nas pred vlastitim ocima vara,
i krade, i napusta
Ne daj se Ines
Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
odlazeci da se pocesljas
u nekom boljem hotelu
dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice
Znam da ce jos biti mladosti,
ali ne vise ovakve
u prosjeku 1938
ja necu imati s kim
ostati mlad ako svi ostarite
i ta ce mi mladost
tesko pasti
a bit ce ipak
da ste vi u pravu
jer sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno
a ponovo pocinje kisa,
kao sto vec kisi
u listopadu na otocima
more od olova
i nebo od borova
udaljeni glasovi koji se mijesaju
glas majke, prijatelja, kceri,
ljubavnice, broda, brata
na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
i nestalo je svjetla
s tom bjelinom
jos malo setnje uz more
i gotovo
Ne daj se Ines
Ovih dana je malo naporno- raaaaadim, zarađujem hehe. Sve u svemu, zanimljivo je.
Uskoro se bliži moj odlazak u Zagreb. Ne znam što da više mislim o njemu, jedva čekam ili ne- ne znam. Bar će se događati promjene ako ništa drugo. A to silno želim. Promjeeeeeeeneeeeeeee. Prošlo je ljeto, a kao da ga nije ni bilo. Zaboravljive sam prirode, pa valjda zato.
Želim da se nešto događa, silno želim te promjene. Malo akcije,da!
Umorna sam ovih dana, ali nekako i sretna. Ne razmišljam više o faksu. Kad krene, onda ću.
Zaljubljena sam. Ali..ne želim na to misliti. Neka ide sve svojim tokom, neka bude onako kako mora. Ne želim raditi stare greške. Vidjet' ćemo, vrijeme će donijeti svoje.
Još sam uvijek ona ista. I ne želim da se to mijenja. Samo želim biti ja- ona stara, luda.
Malo čudan post, kasno je, pa ne mislim isto.
Život je igra, lumpujmo i baš nas briga!
Odmaram. Dušom i tijelom. ^ ^ I slušam svog najdražeg Tonija, jeeej.
Vratila sam s mora. Tamo sam razmišljala o svemu i svačemu, o ljudima, a ponajviše o sebi. I ne znam da li sam došla do ikakvog zaključka, jesam li što novo naučila il čega se možda odrekla. Kažem Vam, ne znam. Želim mijenjati, stvarati, činiti dobro. Želim promjenu, oh,da!
Ajmo, malo boje u ovaj svijet sivi,ajmo, malo duge nek šaraju moje nebo!
Razmišljala sam o nečemu..o NAVIKAMA. Da, o onim običnim, naizgled bezazlenim navikama. Eh, samo da znate kako one čine život, kako one umiju mnogo toga.
Navika, opsjednutost, ovisnost- mrzim, mrzim, mrzim! A podajem im se tako lako..tako lako hrlim njima, tako lako vjerujem njihovim osmjesima..o, bože.
*Zašto navike? Razmišljala sam o ljubavi, o vezi, o zajednici dvoje ljudi- eto, zato navike. Jer..vjerujte, često su te „jadne“ navike dio ljubavi. Sve činimo iz navike. Vjerujem da danas ljudi umiju i voljeti iz navike. Oh,da, uvjerila se ja u to! Što nam znače te navike, zašto im se podajemo, trebaju li nam one?
Ma…trebaju ,da, trebaju. Ali..baš iz inata ne želim biti iz navike s nekim i dalje samo zato što smo „već“ 5 godina zajedno, samo zato što se svaku večer nalazimo i što znam da nisam sama. Ma, ne želim! Jer čudno je ljudima raskinuti nešto što je svakodnevno, što traje iz dana u dan i tako već 5, 10 ,ili koliko već godina. Bojimo se.. Da, djevojke ,samo je to u pitanju.
Kako bi se reklo danas moderno- „Nemamo muda za to!“ E da, baš to!
Sama sam se našla u tome. I ne znam , još dan danas, da li da se smijem ili plačem zbog toga.
O,bilo je teško,itekako. Što će biti sutra, kako ću bez njega, ništa neće biti isto, bla bla..-samo su neke od misli i pitanja. A što nas je vezalo? Ništa duhovno ni fizičko, već samo j*bena navika da smo zajedno, bila je to čista zaluđenost- ništa drugo! *
Eto, zato mrzim te riječi, ne podnosim ih, grozim se nad njima.
Bojala sam se učiniti taj korak više, reći: gotovo je i okrenuti novu stranicu. Da, BOJALA sam se, O bože, kako smiješna riječ. A zašto? Žena sam, trebam biti hrabra. I tko sam ja da plačem za njim, da govorim sa 19 godina da je kraj mog života i slične ubilačke priče i kerefeke? Ma nikad više! Ne dopuštam si to, ne, nikako. I zato samo razmišljam, razmišljam i razmišljam. Prije nego sa ikim nešto počnem,. razmislim 850 puta. Glupa sam, znam, al to je iskustvo.
A opet, kad se čovjek sjeti svih tih veza i vezica- nisu li onda one sve počivale na navikama i zaluđenosti? Što je ljubav onda?
Kako se zapravo voli, zna li itko?
Ali,molim Vas, razmislite…..zna li itko kako se onda VOLI?
