četvrtak, 21.03.2019.

ako odem

ako odem,
vrijeme će promijeniti
smjer kojim teku
suze

ti ne znaš
koliko su glasne
vrište na obali
nedostižnih snova
u noćima punim čeznje
samo o tebi pjevam,
iako si daleko,
da bi čuo moj glas

zato, evo,
već otvaram prozor tišine
puštam da kroz njega
uđe vječnost,
ta srebrna tama

ako odem,
pamtit ću te
kao ruzičastu zoru
i pristiglo proljeće
rascvjetano na grudima

znam,
jedno vrijeme
oslikano je
promjenom
koja me još uvijek
podsjeća
na ljubav



10:32 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 17.03.2019.

s p o n a


nebo
dopusti
da ti na čas
predstavim
moju dušu
koraljni greben
plašljiv od
valova
prijekornog mora
modri krajolik
na tuđim
akvarelima

da li se
ti to ipak
nježno
prelamaš
nad mojim
gorljivim
dvojbama

gle
svi poljupci
ravnoteže
štoviše
u potaji
razasuti
nada mnom
jedini su
koji vole
povremeno
zvjedani sklad
u svemirskom
zavežljaju
govori
mirnoćom
kada se
tvoja urota
razbije
na mojim
plećima

nebo
noćas nam je
oboma
spona
tek jedna
slana kap


17:25 | Komentari (20) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 16.03.2019.

žena koja voli


poljupcem boli
ovjekovječi
vrijeme
slomljenog srca
kada prođeš
kroz vrata
našega sobička
i ostaviš me
zauvijek
zagrljajem utjehe
utješi neutješnu
što u crnim rukavicama
ruši emocije
netom posložene
po stolu
a kada Žena voli
suze su jače
od kiše
kada noć je blaga
Ljubazniče
budi milostiv
u životu
punom okrutnosti
kada odeš
bez osvrtaja
i ostaviš Ženu
Ženu koja voli


11:27 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 15.03.2019.

"gubitak ničega" - promocija moje knjige





promocija moje knjige "Gubitak ničega" u Šibeniku


10:33 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 14.03.2019.

priznanje i ja


09:37 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 13.03.2019.

zeleno, kažem ljubav



znam zašto se
sunčeva pogača
posramila
tvojih očiju
na kojoj strani svijeta
zora rudi
ružama cvate vrt
žuborom žubori izvor
ljubav se nad njim
vješto naginje
i žedna vodu pije

ti si smaragdno zvono
ječiš neumorno
i suviše glasno u mom biću
kao ptica koja cvrkuće
pronosiš radost
i dobar glas
zrakom obojanim
zelenim životom

svi zvukovi
žubori
i sav cvat
sniva u tebi
a ti sav vjeran
no kako bi drukčiji i bio
oslikavaš akvarel ljubavi
na svijet oko sebe
neminovno
i moja duša uranja
u tvoju blizinu

znam
ti bi čak i samom nebu
darovao najljepše od sebe
samo kada bi biserna niska
u mojem osmijehu
mogla progovoriti
o onome što te izdvaja
čineći posebnijim
od drugih

u mom sjećanju
sebično čuvam proljeća
u njima se uvijek iznova
zaljubljujem u tebe
nemoćna to ne učiniti
sa spoznajom
da je sva ljepota
ovog svijeta
vjerno uskočila
u boju našeg
zajedništva



12:01 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 05.03.2019.

tvoja agapa


na tvojoj agapi
ništa ne zbori
utoliko
poput vremena
raščupanog
daljinom
neminovno
dijele se
susreti
nade
i čekanja
gdje stojiš ti
kao da te se to
ni najmanje ne tiče
i zaboravljaš
sada kada ja
konačno pamtim
za oboje



19:58 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 04.03.2019.

KULA BABILONSKA


bol
težine dana
raznosi suze
u noći
mrak uporno
razbija stakla
Kule Babilonske
a srušiti je može
tek treptaj
mjesečeve sonate

dodir sunca
ukazuje na ljubav
čija me sjena
i sada podsjeća
da još uvijek
mogu voljeti



15:41 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 23.02.2019.

karnevalski koloplet


daj mi nešto
za duga čekanja
krikove i tišinu nijemu
kada se ringišpil
sa tužnim konjićima
ponekim odbjeglim
od vrtnje
pokrene u nedogled
kada ostarim
sa paletom
boja novog jutra

zagrli me snažno
i daj mi nešto
da ponesem
sa sobom
kada sanjar
odluči
potražiti istinu
u karnevalskom
kolopletu života



16:09 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 12.02.2019.

putovanje


kada stignem
sa dalekog puta
dočekaj me
na zadnjoj stanici
sa po kojim cvijetom
osmijehom
ugrij dušu
ojađenu
zaleđenu
od lažnih riječi
prijatelja
neumornih
kolovoških kiša
kada svatko nekoga čeka

dočekaj me
i ponesi prtljagu
otežalu vremenom
u kojem nisam osjetila
sigurnost doma
toplinu zagrljaja
ugrij dušu
koju ni samoća
ne razumije
tijelo
koje besplatno dajem
vremenitim olujama
da šibaju svoj bič

dočekaj me na kolodvoru
prljavom od toliko načina
kojima bježim
od sebe
od tebe

očekujem
da u pogledu nađem ljubav
kada pođemo kući
u tišini


09:04 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 30.01.2019.

susret


u satenskom prikazu
pod svjetlima ozona
noćni leptir
slijeće na tvoj san
pijana od snova
bljeskom ženstvenosti
moje usne ljube
kao pad suza na obalu
na kojoj te volim
podno oblaka
tvoj zagrljaj
prepričava mi
svijetlost
u bojama noći


10:31 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 22.01.2019.

"Radost bezimenih lica"



''Rijec urednika

,,Radost bezimenih lica“ zbirka autorke Sandre Vulin, gotovo u celosti se može tumačiti kroz jednu dominantnu stilsku sliku: sinesteziju. Vezivni činioci koji drže poetsko tkivo na okupu, dati su kroz združena čula lirskog subjekta koji percipira stvarnost kroz oko i uho, dodir i intuiciju, sinegdohu i metonimiju – i to naročito oslikanu kroz boje tišine koja peva sa dva nivoa: unutrašnjeg lirskog glasa i okoline koja ga pod nebeskim svodom okružuje.

Ova stilska figura koja je zapravo mnogo više u poetici autorke, kod nje je to čitava poetska kompozicija u slikama - bila je omiljeno sredstvo romantičara: V. Blejka, V. Vordsvorta i drugih. Bliskost je naročito prisutna u dva romantičarska postupka: zidanja ,,kule od slonove kosti“ sa koje se pasivno i u čežnji pogleda sa čardaka – doziva neki drugačiji izmaštani svet, i metonimijske zamene u teoriji romantičara da se u dnu peska može spoznati čitava vasiona: pars pro toto - totum pro parte:

ima li koga
dotice li itko
srebrni mraz
vremena
za omijeh
bez plavenila neba
sjetnog akvarela
ovostranosti

Sandra Vulin ga doziva kroz ljubavne slike, sa tematske tačke gledišta, pesme su obedinjene simbolikom ljubavi koja je, mada čulno predstavljena, zapravo nadčulno i intuitivno uzdignuta na jedan viši – metafizički nivo, nespoznatljiv u fizičkoj stvarnosti. Pesničke slike se muče da oslikaju ljubavni zov, baš kao što se i lirski subjekt muči u stvarnosti surovog zemaljskog života – on je okovan tišinom koja se lajt-motivski ponavlja i uvezuje svaki čvor ovog poetskog prediva. Ovo mučenje, javlja se kao egzistencijalna teskoba subjekta koji se guši pod nebom poznatog mu sveta podjednako kao i u vlastitome telu iz kojeg bi da pobjegne a zna da nema gde:

tek u najmanjem dijelu
sebe si svoj
pod mrljicom tudjeg neba

Na fonu udvajanja između unutrašnjeg i spoljašnjeg, poznatog i nepoznatog, granica sveta i horizonta neba – pojavljuje se ravnodušje svejednoće i u njoj gorko pomirenje na linijama opozicij

slijepcu su boje iste
gluhom su svi zvukovi tisina
izbjeglici je svako nebo strop

Motivi bekstva idu ruku pod ruku sa sinesteziranim slikama tišine, štaviše, bekstvo se ovde javlja kao njena produžena ruka, što sve skupa približava poeziju ove autorke – eskapizmu one linije pesnika koju je predvodio A. Rembo, ali istovremeno i potreba naglašena kroz imperativ – nekog da dočeka posle svih begova i zapreka:

dočekaj me na kolodvoru
prljavom od toliko načina
kojima bježim

Zlatomir Jovanovic, književnik

O pjesničkom stvaralaštvu Sandre Vulin Petković rekli su:

''...radi se o ljubavnom doživljaju, o čežnji, bliskoj ispunjenju. U toj tihoj pohlepi za blizinom, za onim drugim, za stapanjem s njim, u toj hlepnji ovaj je samogovor nepopustljiv, neumoran, neodustajan, na svoj tihi, diskretni način. Takav bi se stav mogao nazvati spokojnim pijanstvom. I to je zapravo značenje pojma blizine – stići do sebe, u sebe, u svoj doživljaj, u doživljajno upotpunjenje...''
Vesna Krmpotić

''...Pjesnikinja ne može reći da nema sebe. I svjesna je da sebe svakoga trenutka može izgubiti. I taj bi gubitak zaista bio gubitak ničega, ako Sandra za svojega života ne bi u sebi ili u riječima uspjela stvoriti sjeme koje će ju nastaviti. Za sada je to sjeme još uvijek na vjetru. Cvijetom će progledati tek kada na zemlju stane...'
Enes Kišević

''...Družiti se s poezijom Sandre Vulin za mene znači krenuti na dugo putovanje - letjeti po prostranstvima snova i nedokučivim visinama, snivanje na oblacima, poniranje u dubine mora do koraljnih grebena… Zato hvala Sandri što daruje sebe i što dijeli s čitateljima svoju dušu, svoje suze, najljepše cvijeće, osmijehe, poljupce i zagrljaje na svjetioniku ljubavi...''
Radojka Šverko

''...Sandra Vulin kao vrstan umjetnik pogađa''u sridu''. Davno je rečeno ''Ljepota će spasiti svijet''. Uistinu sve sam više uvjeren da moramo povezati vjeru,znanost I umjetnost,te da stvaranjem sinergije ta tri sadrzaja,doci cemo do spasenja.Ja ovu knjigu vidim kao let leptira u duhu teorije kaosa,a poznato je kako male promjene mogu izazvati lančanu reakciju...''
prof.dr. Ante Lauc Antun Lau

''...Sandra Vulin je pjesnikinja čije pjesme zahtijevaju ozbiljan pristup,ulazeći u svaku pjesmu do samoga dna, do samoga korijena pjesme kako bi vidio odakle je izraslo to prekrasno stablo...U mnogim pjesmama se osjeti toplina Sandrine duše i što preostaje nego zaroniti u predivne stihove i vjerujte mi svatko će u njima naći sebe, ili barem dio sebe.
Dinko Škevin Dinko Škevin

''...Pjesnikinja budna sanja u svemiru i u njegovim vibracijama koje posjeduje kreativnošću Univerzuma i njegove blagodati kod stvarlačkog žanra pjesničkog izražaja(…)Ona pjeva o veličini ljubavi i njene magičnosti na tren vidi treperave zvijezde,jer oči ljubavi vide, imaju daleke vidokruge duše. Ona kao i večina pjesnika pjeva trenom nadahnuća bilježi na momente trenom u trenu,i spoznajom same sebe,kroz niti istine života i njenog sazrijevanja na pjesničkom putu stvaralaštva, postojećeg u nutrinama same sebe,kao pjesničke duše.
Jasna Kosanovic

Vješto i nadahnuto s neospornim talentom, utkala je ljubav u sve pore svoje liričnosti(…)I kad se pogasi razum i ono malo svjetla što sjaji iz umornih pogleda: njenih, naših, tuđih i svačijih, ona vidi, ona čuje, ona diše radost, ona osvaja i uznosi sebe.(…)Sandra, ptica istovremeno sa svih stabala svijeta, kao da sve nas pita – želite li moje poruke ljubavi primiti u svoje krošnje, zagrljaje, žudnje i vjerovanja...''
Zvonko Penovic


11:56 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 13.01.2019.

za Svjetlost rođena

Koje su granice obrubljene
oko razmahanih krila orla,
sličnog duši koja je ponukana
uzljubiti stubište istine?

Tko nas i kako ograničiti može
kada smo mi sami
budući ogranci neograničenog
i posinovci neprolaznog?

Želi li se to možda, Sunce
okačiti na strujnu žicu
prije ljetne večeri
i zvuči li uistinu svemir
jednako kao majčina utroba?

Kakva može biti pjesma
zanjihane pšenice
prije žeteočevog pohoda,
ako su se naši putovi
poigrali zamršenim cestama,
zar ne težimo tada, baš kao djeca,
spustiti se toboganom mira,
ravno u želatinski zagrljaj ljubavi?

No, zar da se prašina
stidljivo sakriva međ' zvijezde,
kada se sjaj njezinog postojanja
zrcali na postanku
jedne velike praistočne želje?

Ne može se dolina suza
posložiti i ispeglati u kofer
slijepog utaživanja prizemnosti
u trenutku vječnosti
niti će se sutra zagrliti sa danas.

Ne isplati se pokušavati
svidjeti se svijetu,
ako nisi njegov sin,
jer posinovnik svijetla
ne baštini ovaj svijet,
niti sinovi ovog svijeta mogu ići
putem svijetle onostranosti.

Koje su granice za dušu
koja izabire biti bezgranična
koja se svjesno odlučuje
još ovog časa roditi se za svjetlo?


14:19 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 12.01.2019.

kad to uspiješ...



jednom kada naučiš ostati smiren,
dok oluje prijete,
gromovi tuku,
Zemlja izmiče pod nogama,
udaraju bubnjevi marš u duši,
svijet, kakav znaš, u trenu nestane,
odslužuješ neskrivljenu kaznu,
nepravdu trpiš,
poradi istine si gonjen,
tada, kada to uspiješ,
znaj, da si pobijedio
i sebe i svijet
i da uranjaš
u Božju blizinu...

kojeg li blažnstva
stremiti ka pobijedi !!!



16:24 | Komentari (7) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 08.01.2019.

izliveno korito


tko sam?
gdje sam?

vrelina emocija
mekoća cjelova
kupa se podno
zlatne mjesečine

ti si
moja mladost
rujno vino
od vremena
od ljudi
sebično sakriveni tren

budi se zora
kao riječ
pucanj misli
moji sneni treptaji
uporno gledaju u mrak

zavodi pjesma
miriše na more
u samilosnim očima
korito se
već jednom izlilo


11:28 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 07.01.2019.

ugaženo nebo


neka se pametniji
pomaljaju podno
žute scene
moja boja
nema ime

neka hrabriji
založe bilo što
blagi će snovi
pomilovati
izranjavane oči
moja je duša
bolna zbog njih

znam
ugaženo nebo
budit će opet
neka nova jutra


15:31 | Komentari (12) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 06.01.2019.

usijanje


slijepac sam
koji se spotiče
o jasan trag
tvoje zbilje
dok zaplićem
klupko svojih želja
na vrela
sunčeva usijanja

ne tražim ništa
ne očekujem više
nikakvu vijest
i ne brinem
za dušu hoće li
izgorjeti prije
ili nakon
odobrenja neba
da u njega
zahvalno pogledam


12:21 | Komentari (12) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 05.01.2019.

naglas


zašto narušavaš
savršeni
tren tišine
govoreći
da me voliš
pusti
neka tišina
ostane glasna
kao i dosad
prije nego što si
kazao mi to
zašto ti tišina smeta
u melodiji njenoj
duša mi ujedno
žubori i mre
volio si me
i prije nego si
to priznao naglas
ma zaboga
reci mi
što ti je
smetala tišina?



17:15 | Komentari (14) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 01.01.2019.

na moru ljubavi



nema me
u tvom sjećanju
plodonosnoj želji srca
posrnulom pogledu
zvuk dječije suze
šapuće tiho na tvoje uho
zatrti trag neba
izgovoren
u dahu

ti znaš a ja sanjam
ti ideš korak naprijed
a ja stojim na mjestu
krenem li
pri hodu ću
povući za sobom
dugu

ovaj zagušljiv zrak
neće biti dovoljno snažan
izdržati težinu mog srca
plašim se
andjeli streme uspomeni
toj hrabrosti odvažnih
držeći se za ruke
rasuti po svijetu
u sjaju tirkiza

nema me
naša jedrilica
ne širi visoko jarbol
nema dio ustrajnosti
za jedriti
nepreglednim
morima vječnosti
galebovi slute
zalazak ljubavi
i plaču



14:18 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 29.12.2018.

svanuće


kriv si
što su mi misli rastrojene
po kvadratu tvoje osobnosti
ne skidam osmijeh sa lica
i u besmislu bolesnika
zarazu širim

kriv si
za pogled
razasut po tvome liku
zjenice raširene u čudu
kojima upijam tvoju siluetu
kako bih je u mislima naslikala

kriv si
što vremenu kradem čekanja
u rascjepu između
rastanka i novog susreta
a dovoljan je tek dodir tvoje ruke
da osvane ljepota u meni


11:11 | Komentari (11) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 28.12.2018.

na uranku

trezveno se
potčinjavam
tvojoj moći
ja
duša koja
ne dolikuje
svetosti
kudi me
ako misliš
da si u pravu
a i može ti biti
ipak
umij lice vodom
sa moga zdenca
kada te pozovem
na uranak


23:38 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 26.12.2018.

govorim snom


želim noćas
ugledati naš odraz
u ogledalu svemira
hoću da postanem
trenutak
papirna uvertira
koja se klati kao ljubav
dok bunovna
i pijana od tebe
izgovaram ti ime
kao molitvu
koja osvijetljava
tamnu stranu duše
tiho i neprimjetno
zovi me zvukom
ruzičastog obećanja
kako bih ukrotila želju


10:59 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 25.12.2018.

U KRISTA ZAGLEDANA


Tebi na uzdarje
pružam
svoju
bezgraničnu
nesebičnu
ljubav
kao i sve
dobrohotne korake
ka plodnoj
suodgovornosti
darujem Ti
uznositim
pojem duše
onda kada
šapat molitve
odzvanja u tišini
glasnoj od čežnje
za nebom
za životom
za Tobom
moj Isuse


Psalm 23:
"The Lord is my shepherd; I shall not want."
"Even when I walk in the valley of Darkness"
"May only goodness and kindness pursue me all the days of my life"



12:03 | Komentari (9) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 16.12.2018.

sukno



isti smo
a ipak odvojeni
svjetovima
vjekovima
voljeni Otkupitelju
osvježi mi na duši boje
Tvoje svetosti
znam
prepoznat ćemo se
kao što vlasnik sukna
prelomljenu pločicu
nakon bojanja
prepoznaje
i vraća na svoje mjesto
kada se prepoznamo
vrati me ravnici
da među prstima
sretna
prosipljem zlato



10:31 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 12.12.2018.

moja knjiga "Radost bezimenih lica"






09:37 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 07.12.2018.

savršeni kroj


naš zagrljaj
grije hladne dlanove
kada se tamna strana svemira
zaplete u kosu
duša izlijeće
iz kaveza predrasuda
zaljuljana na snovima
nošenim bijelim golubicama
uranjam haljinu od sjećanja
u obličju tvoga srca
naš zagrljaj
govori ljubavlju
ogrni me
poskliznutu
u svoj sretni čas


15:55 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 28.11.2018.

TREBA SANJATI

Image and video hosting by TinyPic


Razgovaraju Dan i Noć.
Noć se protegne na svojoj strani, obučena u crnu dugačku haljinu, malo zijevne i na tren trgnuvši se kao da se upravo nečega dosjetila upita Dan:
-Hej, prijatelju! Imaš li ti za mene malo ljepote?
Dan sunčajući svoje lice na otvorenom, vedrom nebu obučen sav u bijeli kostim malo se trgne na to pitanje. Učinilo mu se da nije dobro čuo pa upita nesigurno:
-Kako…?
A Noć nakon kraće šutnje opet još sigurnije nastavi:
-Mislim, čuvaš li je u džepu, dijeliš li je na svakom uglu svakome tko naiđe onako kao iz rukava..Možeš li mi je napisati? Nacrtati?
-Ne, to se ne može napisati.-Namršti se Dan i nastavi se sunčati, ali kopkalo ga je pitanje. Sada je gotovo, njegov popodnevni odmor i drijemež bio je potpuno narušen i više se nije mogao izležavati. Namrštio se i preko svoje volje rastežući se upita on Noć:
- A, otkuda ti uopće ta ideja?
Međutim, Noć nastavi dalje po svom kao da ga uopće nije čula:
-Hm, no reci mi onda čuvaš li je možda za neke posebne prigode ili ti je ona svakidašnji oslonac? Ako je imaš, zaista bih voljela dobiti je od tebe, onako, znaš kao dar..?
-Ma što ti pada na pamet?!-upita Dan sada već vidljivo razdražljiv.
-Ajde pusti me na miru sa tim šašavim pitanjima.
Noć sa malo rastuži pa sa manje ushita gotovo ravnodušno kao da priča sama sa sobom reče:
-Ma mislila sam da mi možeš reći kako izgleda Ljepota…Bojim se ako prođe pored mene, kao i sve uglavnom što prolazi, a pri tom je ne prepoznam zaista bi mi bilo žao.- Rekavši to spusti se kišica na zemlju, u obliku njenih suza…
-''Ona je stvarno zainteresirana za tu ljepotu''-pomisli Dan gledajući je zabrinuto ispod oka. Razmišljajući kako da je neutješnu ipak utješi on pročisti grlo te nastavi malo smirenijim tonom:
-Hm..ovaj..čuj, ali imaš je i ti...znaš. Ma zaista ne budi tako lijena, ne spavaj po cijelo vrijeme otvori oči pa ćeš je vidjeti!
-Kako?-upita Noć sa zebnjom u sebi i tračkom nade u svom glasu
-Lijepo..normalno…što ja znam!.-Uzvikne Dan šireći bespomoćno ruke.
-Znaš Dan, u jazbinama mojih nogu ne šumi izvor života, u pogledu na moje nebo previše je obojanosti a ti si tako čist…
-Ah, hvala ti…-zahvali se Dan i malo zacrveni, sviđalo mu se laskanje.
Kao i svima. Ali ovog puta je njegova prijateljica trebala pomoć i to je trenutno najbitnije.
Zavlada tada tišina. Glasna tišina. Noć je čekala njegov odgovor, očajnički je željela posjedovati ljepotu kao da je to postala glavna i jedina bit njene postojanosti.
Osjetila je potrebu za promjenom, dozlogrdila joj je istobojanost. Taman se htjela pomiriti sa činjenicom da neće naći odgovore kad se tog časa Dan malo nakašljao pa nastavio:
-Vidiš Noć, imaš i ti ljepotu u sebi. Ti imaš snove…to je prava ljepota. A meni je to uskraćeno. Ti imaš mir, a kod mene je uvijek bučno i kaotično.. Sa tobom se život opusti ljudi, životinje i priroda, ma sve. A ja ih pak tjeram na vječito kretanje.
Možeš li samo zamisliti koliko je naporno žuriti i samo raditi bez stajanja, bez snivanja.? I kada porijetko nađem svoje vrijeme za odmor, narušen bude prije nego počne. Slušaj, u snovima je veličina, jer da nema snova mnogi umjetnici ne bi načinili svoja najljepša djela, mnogi znanstvenici ne bi uspjeli u svojoj nakani da učine svaki dan barem jedno dobro djelo koje vodi u njihov san o humanosti itd…Bez mene ti ne bi valjala sama. Bez tebe ja ne bih opstao sam….
Eh, kad bi ti, draga prijateljice samo znala koliko sam puta poželio da sam na tvom mjestu i da imam ono što ti imaš. Ali s vremenom sam se''prizemljio'' i nadošao do vrlo bitnih odgovora bez da sam se ikada žalio. Jesi li me kad vidjela namrgođenog? Jesam li ti ikad dodijavao nepotrebnim pitanjima?
Noć je šutjela a Dan je ushićeno nastavio:
-Zar ne vidiš kako nas dvoje činimo bogatu harmoniju, kako smo oboje jednako potrebni životu..? To ti je draga moja, Noć najveća ljepota. Jer ljepota je pojava pomno sakrivena u malim stvarima.
Noć ga je pomno slušala i upijala svaku riječ, a Dan sigurniji u sebe nastavio joj je sa smijehom objašnjavati. Taj smijeh je bio u tome što je i Dan kroz razgovor s Noći došao do novih otkrića. Jer dvije glave su uvijek pametnije nego jedna i uvijek se razgovorom može doći do najboljeg rješenja.
- Ti je u sebi imaš jednako koliko je imam i ja. Volio bih na primjer da mogu pružiti ljudima vrijeme za snove ali to je ipak u tvojoj moći, u tome je tvoja ljepota. Jer snovi su bogatstvo koje nema vrijednost…oni nemaju cijenu….
Na te riječi Noć se nasmiješila i lagano zacrvenjela od nelagode jer sama nije mogla naći odgovor na to pitanje. Čudila se otkud on toliko toga zna, divila se njegovim promisaonim izjavama. Obrisala je suze sa lica vremena i prihvatila sebe takvu kakva jeste.
Shvativši to oboje su se slatko nasmijali i nastavili jer istina ih je oslobodila a Noć više nikada nije sumnjala u svoju ljepotu…



17:27 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 15.11.2018.

odlaziš


ne želim znati
u ovoj kišnoj noći
kod koga ćeš
svratiti
mokrim cipelama
razgovorima
zabrinjavati vrijeme
i to upravo sada
kada je sve rečeno

noć je ova
kao cigareta
koja se bliži svome kraju
pa postaje pepeo
i zaborav
kojeg uzalud
pokušavaš oživjeti
novim obećanjem

ne želim znati
na koju stranu svijeta
odnosiš
moje srce
ukradeno i skriveno
ispod tvog
kišnog ogrtača

prije nego novo jutro
progovori tišinom
koja ostaje
iza tebe
zatvori vrata
a priče o nama
prepusti
samoći


17:45 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 04.11.2018.

NAGRADA




12:58 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 13.10.2018.

"Radost bezimenih lica" - moja nova knjiga i promocija



"NOVI NASLOV u izdanju "UDRUŽENJA ROMSKIH KNJIŽEVNIKA"- autorke SANDRE VULIN,iz Neussa-Nemačka pod nazivom

"RADOST BEZIMENIH LICA".

Promocija će se održati na 63. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu 27.10.2018.godine, sa početkom u 20 časova u promotivnoj sali sajma Borisav Pekić."

preneseno sa mog Facebook profila


10:24 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.