nedjelja, 16.12.2018.

sukno



isti smo
a ipak odvojeni
svjetovima
vjekovima
voljeni Otkupitelju
osvježi mi na duši boje
Tvoje svetosti
znam
prepoznat ćemo se
kao što vlasnik sukna
prelomljenu pločicu
nakon bojanja
prepoznaje
i vraća na svoje mjesto
kada se prepoznamo
vrati me ravnici
da među prstima
sretna
prosipljem zlato



10:31 | Komentari (4) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 12.12.2018.

moja knjiga "Radost bezimenih lica"






09:37 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 07.12.2018.

savršeni kroj


naš zagrljaj
grije hladne dlanove
kada se tamna strana svemira
zaplete u kosu
duša izlijeće
iz kaveza predrasuda
zaljuljana na snovima
nošenim bijelim golubicama
uranjam haljinu od sjećanja
u obličju tvoga srca
naš zagrljaj
govori ljubavlju
ogrni me
poskliznutu
u svoj sretni čas


15:55 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 28.11.2018.

TREBA SANJATI

Image and video hosting by TinyPic


Razgovaraju Dan i Noć.
Noć se protegne na svojoj strani, obučena u crnu dugačku haljinu, malo zijevne i na tren trgnuvši se kao da se upravo nečega dosjetila upita Dan:
-Hej, prijatelju! Imaš li ti za mene malo ljepote?
Dan sunčajući svoje lice na otvorenom, vedrom nebu obučen sav u bijeli kostim malo se trgne na to pitanje. Učinilo mu se da nije dobro čuo pa upita nesigurno:
-Kako…?
A Noć nakon kraće šutnje opet još sigurnije nastavi:
-Mislim, čuvaš li je u džepu, dijeliš li je na svakom uglu svakome tko naiđe onako kao iz rukava..Možeš li mi je napisati? Nacrtati?
-Ne, to se ne može napisati.-Namršti se Dan i nastavi se sunčati, ali kopkalo ga je pitanje. Sada je gotovo, njegov popodnevni odmor i drijemež bio je potpuno narušen i više se nije mogao izležavati. Namrštio se i preko svoje volje rastežući se upita on Noć:
- A, otkuda ti uopće ta ideja?
Međutim, Noć nastavi dalje po svom kao da ga uopće nije čula:
-Hm, no reci mi onda čuvaš li je možda za neke posebne prigode ili ti je ona svakidašnji oslonac? Ako je imaš, zaista bih voljela dobiti je od tebe, onako, znaš kao dar..?
-Ma što ti pada na pamet?!-upita Dan sada već vidljivo razdražljiv.
-Ajde pusti me na miru sa tim šašavim pitanjima.
Noć sa malo rastuži pa sa manje ushita gotovo ravnodušno kao da priča sama sa sobom reče:
-Ma mislila sam da mi možeš reći kako izgleda Ljepota…Bojim se ako prođe pored mene, kao i sve uglavnom što prolazi, a pri tom je ne prepoznam zaista bi mi bilo žao.- Rekavši to spusti se kišica na zemlju, u obliku njenih suza…
-''Ona je stvarno zainteresirana za tu ljepotu''-pomisli Dan gledajući je zabrinuto ispod oka. Razmišljajući kako da je neutješnu ipak utješi on pročisti grlo te nastavi malo smirenijim tonom:
-Hm..ovaj..čuj, ali imaš je i ti...znaš. Ma zaista ne budi tako lijena, ne spavaj po cijelo vrijeme otvori oči pa ćeš je vidjeti!
-Kako?-upita Noć sa zebnjom u sebi i tračkom nade u svom glasu
-Lijepo..normalno…što ja znam!.-Uzvikne Dan šireći bespomoćno ruke.
-Znaš Dan, u jazbinama mojih nogu ne šumi izvor života, u pogledu na moje nebo previše je obojanosti a ti si tako čist…
-Ah, hvala ti…-zahvali se Dan i malo zacrveni, sviđalo mu se laskanje.
Kao i svima. Ali ovog puta je njegova prijateljica trebala pomoć i to je trenutno najbitnije.
Zavlada tada tišina. Glasna tišina. Noć je čekala njegov odgovor, očajnički je željela posjedovati ljepotu kao da je to postala glavna i jedina bit njene postojanosti.
Osjetila je potrebu za promjenom, dozlogrdila joj je istobojanost. Taman se htjela pomiriti sa činjenicom da neće naći odgovore kad se tog časa Dan malo nakašljao pa nastavio:
-Vidiš Noć, imaš i ti ljepotu u sebi. Ti imaš snove…to je prava ljepota. A meni je to uskraćeno. Ti imaš mir, a kod mene je uvijek bučno i kaotično.. Sa tobom se život opusti ljudi, životinje i priroda, ma sve. A ja ih pak tjeram na vječito kretanje.
Možeš li samo zamisliti koliko je naporno žuriti i samo raditi bez stajanja, bez snivanja.? I kada porijetko nađem svoje vrijeme za odmor, narušen bude prije nego počne. Slušaj, u snovima je veličina, jer da nema snova mnogi umjetnici ne bi načinili svoja najljepša djela, mnogi znanstvenici ne bi uspjeli u svojoj nakani da učine svaki dan barem jedno dobro djelo koje vodi u njihov san o humanosti itd…Bez mene ti ne bi valjala sama. Bez tebe ja ne bih opstao sam….
Eh, kad bi ti, draga prijateljice samo znala koliko sam puta poželio da sam na tvom mjestu i da imam ono što ti imaš. Ali s vremenom sam se''prizemljio'' i nadošao do vrlo bitnih odgovora bez da sam se ikada žalio. Jesi li me kad vidjela namrgođenog? Jesam li ti ikad dodijavao nepotrebnim pitanjima?
Noć je šutjela a Dan je ushićeno nastavio:
-Zar ne vidiš kako nas dvoje činimo bogatu harmoniju, kako smo oboje jednako potrebni životu..? To ti je draga moja, Noć najveća ljepota. Jer ljepota je pojava pomno sakrivena u malim stvarima.
Noć ga je pomno slušala i upijala svaku riječ, a Dan sigurniji u sebe nastavio joj je sa smijehom objašnjavati. Taj smijeh je bio u tome što je i Dan kroz razgovor s Noći došao do novih otkrića. Jer dvije glave su uvijek pametnije nego jedna i uvijek se razgovorom može doći do najboljeg rješenja.
- Ti je u sebi imaš jednako koliko je imam i ja. Volio bih na primjer da mogu pružiti ljudima vrijeme za snove ali to je ipak u tvojoj moći, u tome je tvoja ljepota. Jer snovi su bogatstvo koje nema vrijednost…oni nemaju cijenu….
Na te riječi Noć se nasmiješila i lagano zacrvenjela od nelagode jer sama nije mogla naći odgovor na to pitanje. Čudila se otkud on toliko toga zna, divila se njegovim promisaonim izjavama. Obrisala je suze sa lica vremena i prihvatila sebe takvu kakva jeste.
Shvativši to oboje su se slatko nasmijali i nastavili jer istina ih je oslobodila a Noć više nikada nije sumnjala u svoju ljepotu…



17:27 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 15.11.2018.

odlaziš


ne želim znati
u ovoj kišnoj noći
kod koga ćeš
svratiti
mokrim cipelama
razgovorima
zabrinjavati vrijeme
i to upravo sada
kada je sve rečeno

noć je ova
kao cigareta
koja se bliži svome kraju
pa postaje pepeo
i zaborav
kojeg uzalud
pokušavaš oživjeti
novim obećanjem

ne želim znati
na koju stranu svijeta
odnosiš
moje srce
ukradeno i skriveno
ispod tvog
kišnog ogrtača

prije nego novo jutro
progovori tišinom
koja ostaje
iza tebe
zatvori vrata
a priče o nama
prepusti
samoći


17:45 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 04.11.2018.

NAGRADA




12:58 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 13.10.2018.

"Radost bezimenih lica" - moja nova knjiga i promocija



"NOVI NASLOV u izdanju "UDRUŽENJA ROMSKIH KNJIŽEVNIKA"- autorke SANDRE VULIN,iz Neussa-Nemačka pod nazivom

"RADOST BEZIMENIH LICA".

Promocija će se održati na 63. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu 27.10.2018.godine, sa početkom u 20 časova u promotivnoj sali sajma Borisav Pekić."

preneseno sa mog Facebook profila


10:24 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

subota, 06.10.2018.

l e t


17:29 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 27.09.2018.

samotno stubište


ima li koga
dotiče li itko
srebrni mraz
vremena
za osmijeh
bez plavetnila neba
sjetnog akvarela
ovostranosti

samotnim
stubištem
koračaju
odrasla djeca
tiho i neprimjetno
kao dobra stara
ljubav


10:09 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 21.09.2018.

tvoje boje moje tuge


požuri
u ružičaste snove
čekam na tvoj jasan znak
iza bijelih venecijanera
tek su cjelovi samoće
i parfem čežnje
beskonačni kao vijek

spomeni to vrijeme
u osmjesima modre zore
čaši odveć' prepunoj
opijajuće rubinske slasti
borama sjećanja
koracima prostranstva

hodam po atlasu
svoje tuge duge
a opet podno tvojih boja
isto pri tom
koljenima dotičem tlo
gdje je maločas plakalo
moje srce

obuci ljubav
jer tvoje viđenje u meni
miluje oči
umiva lice
ružinim laticama
kako bi se mladost zaustavila
i trkom sakrila

u zelenom lavoru
rukama
perem sunce
taj jantarski miraz

na vjetru savršenstva
stojim i čekam
podno vatrom okupanih
žmirkavih krošnji
uhvaćenih na prepad

naglas se smije
tirkizno ruho neba
sanjam
iščuđavam se
mojim istrošenim cipelama
od silnog trčanja
po oblacima našeg sutra

tvoj uzvrat mi jedino može biti
da iznova opet
na grudima sebično čuvaš
sapunicu naše ljubavi...



10:57 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 16.09.2018.

molitva....


evo me Bože
stojim pred licem Tvoje pravde
kišom grijeha pokisla do kože
gnjusne misli mi ispovijed krade

pogledaj moje prozirne ruke
izopačene od silnih propusta
kraj darovanog vida dobro ne vidjeh
i sada posramljena pred Tobom ustadoh

na raskrižju mog života
odabrah put lošega smjera
kad darovana nam je Tvoja dobrota
hrabro dalje samo me vjera tjera

ogluših na dobru riječ i djelo
a usne mi progovoriše kletve i laži
od borbe nad tim umorno je moje tijelo
i sada nemoćno Tvoju pomoć traži

budi nam svima riječ utjehe
okrijepi dušu u mukama
svojim dlanom ukloni sve grijehe
moj život je u Tvojim rukama


11:05 | Komentari (13) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 12.09.2018.

to nebo tvoje neobičnosti


to nebo
tvoje neobičnosti
svaki put me
natjera
na dvojbu
da li da
uspravno sunce
kao jarbol ljubavi
postavim
na Tvoje
postojanje
ili da zvjezdicama
kao jaspisom i safirom
okitim mističnost
bogatstva
u Tvojoj
Duši


10:51 | Komentari (9) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 05.09.2018.

stalna adresa mi je lutanje


noćas
nemam kuda
razliveni su koraci
kao umorna
i dosadna kiša
na cesti
misli su skorene
na zidovima
onih samotnih
ukletih
zgrada u mraku
koje prijete svojim
sigurnim urušavanjem

noćas
nemam kuda
kao što imaš ti
u hladnoći
vrisak duše
grančica tijela
sa nježnošću
pozdravljaju
utrnuli vjetar
bez dodira
bez sna


18:21 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 03.09.2018.

rasute duše bonaca


u plamenu
list papira
svija se i cvili
izgarajući do čađavog praha
u kojem zarobljen
stih jenjava

ove rasute duše bonacu
preplavljuju žalosne pjesme
koje prozirna utjeha piše

skupljam snage
za suđeni dan
kada ljubav poput ptice
raširi svoja krila
i poleti u bezdan
činom koji kao glas
dotiče propuh u mojoj duši


13:07 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 02.09.2018.

ne zovi me


ne zovi me
na proljetnu rapsodiju
tvoje su ptice koje dolijeću
u probuđenim krošnjama
šaroliki cvijetni astrahan
podno naših koraka
smijeh magličastih oblaka
i plavetnilo naprasitog neba
sve je tvoje

kada se tvoje slabosti
jačaju na mojoj ljubavi
ne mogu ti uzmaći
ne zovi me
ne mami na podnevno sunce
moje oči su navikle
na manjak ljepote
otkako sam sa tobom
poigrava se suosjećajnost
sa licitarom moga srca

ah, kada bih se mogla
i htjela prije sutrašnje zore
otopiti i sliti ozgor onostranosti
sve je bolje od ovoga
što osjećam u sebi
dok te gledam

nemam htijenja
prisvojiti na grudi
gorljivu buktinju
ni zna što kao ni ti
ne želim se poigravati
sa samoćom boje ciklame
tim ružičastim obećanjem
kojeg nema naš današnji
i posljednje izlazeće sunce sreće

jenjava gorljivost darivanja
u očima
na trepavicama
pa čak i na obrvama
ne postoji
ni jedan osmijeh te okamine
sa mojih ramena
koji bih rado
podijelila sa nekim
a ti ne zovi me
i ne traži....


11:17 | Komentari (8) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 31.08.2018.

oslonjena na svjetlo u tebi



naslonjena
na zid
uvjeravam svoje snove
prepune zvijezda
kako ću im tog jednog dana
ipak priuštiti
bolje mjesto za život
za udisaj zraka duše
širinom nalik svemiru
vječno mladom
pupoljku voljenja
na otvorenim dlanovima
uzduž sjećanja
od kojih stvaram okvir
za našu zajedničku sliku
nejasno zagledanu u osobu
koja sam ja sigurno nekad bila
a koja postaje nesiguran dah na vjetru
razbijan val o stijene
glas vjeran u čekanju
da bih opet naslonila glavu
na svjetlo u tebi
kako bi moji koraci
pronašli mjesto
u našem zagrljaju
utisnutom
u zvuk pjesme
kroz gluhu noć



12:17 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 30.08.2018.

bez naslova

....samotnim

stubištem

koračaju

odrasla djeca

tiho i neprimjetno

kao dobra stara

ljubav...


13:26 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 29.08.2018.

putovanje


kada stignem
sa dalekog puta
dočekaj me
na zadnjoj stanici
sa po nekim cvijetom
osmijehom
ugrij dušu
ojađenu
zaleđenu
od lažnih riječi
prijatelja
neumornih
kolovoških kiša
kada svatko nekoga čeka
dočekaj me
i ponesi prtljagu
otežalu vremenom
u kojem nisam osjetila
sigurnost doma
toplinu zagrljaja
ugrij dušu
koju ni samoća
ne razumije
tijelo
koje besplatno dajem
vremenitim olujama
da šibaju svoj bič

dočekaj me na kolodvoru
prljavom od toliko načina
kojima bježim
od sebe
od tebe
očekujem
da u pogledu nađem ljubav
kada pođemo kući
u tišini


10:05 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 27.08.2018.

rastužuješ jesen


rastužuješ
jesen
kada se nalaktim
nad osovinu
našeg mi
ukroćuješ
vatru u krošnjama
pospremaš u zaborav
svojevoljan
pristanak na sreću

rastužuješ jesen
na licu oktobra
ostavljaš da teku suze
danima sa neba


10:53 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 22.08.2018.

ogledalo


gledam li ja to Tebe
svojim očima
ili sebe tvojim
dok raščešljavam
vrijeme u kosi
i umivam na licu san

je li to Tvoj odraz
u mome
ili moj u tvome
na kojem se
mreška jasnoća
isprepliću misli
u svim potonjim
nejasnim tragovima
drugih Sebstava
sa kojima smo
u bližoj svakodnevici
a ipak su nam
tako daleke i strane?



11:16 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 14.08.2018.

si vis Amari, ama!



ljubi
ljubi kao da nikada ranije ljubio nisi
ljubi ljubav ljubazno i nježno
i ljubi ju iskreno
neka ljubav bude ljubljena
ljubi jer si stvoren za ljubiti
ljubili su mnogi prije tebe
i nakon tebe će ljubav ljubljena biti
od onih koji slijede jednu veliku Ljubav
istinitog i vjernog Boga
koji te iz ljubavi stvorio

On bijaše iz ljubavi prema nama na zemlju sišao
da nas ljubavlju svojom otkupi
da se ljubav koja On sam bijaše proslavi
budući da On sav od Sebe jeste Ljubav

ljubav se od Njega rađa i nastaje
i nijedne druge ljubavi ne postoji izvan ove
ljubav samu sebe ne može napustiti
takva uljudbeno postoji da voli i liječi
ako zeliš ljubljen biti
ako želiš ljubav dobiti
a ti ju onda daruj
baš onako kako se ljubav daruje
neograničeno i bescijenjeno

ljubi ljubav kao da je ona tvoje poslanje
kao da je ona jedino što si ikada posjedovao
i kao da je ona jedino što si sposoban učiniti
ljubavlju svojom ljubavi uzvratiti
ljubavlju ljubav vječno uzljubiti

budimo ljubav
sišimo ljubav
živimo ljubav
sa ljubavlju !



09:34 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

ponedjeljak, 06.08.2018.

ljubav u jedrima


sačuvajmo
suze od pada
i dječjom nevinošću
otplovimo na daleka mora
pouzdani u cvat pupoljka
netko ga dušom zove

zaplovimo
slatkim smjernicama
u prisustvu onih koji znaju
kako zarumenjeti
i nebo i zemlju
jezde moja jedra
duša te prepoznaje
kao svoj božanski dogovor

sačuvajmo
suze od pada
iako ranjeni oprostom
provucimo konac zajedništva
između našeg raskoraka
u istom svemiru
dva smo svijeta

otplovimo
u nedokučivi pribjeg
nas samih
taj neizostavni
vrtlog nemira
oslobođeni
razapnimo
našu ljubav
u jedra



10:13 | Komentari (1) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 05.08.2018.

kuda otići


ljubav
ta svagdanja krivina
na jednostavnosti života
svjedoči našem povratku
jer kada nebo objesi
težinu trepavica
po visini ranjenosti
kuda otići

plašljiva su čekanja
pretežak je teret
osorna lica
postaju tek slučajnost
kojoj neumorno svjedočim
sada kada sasvim pribrana
naslućujem
izgužvanu dušu

usputna toplina srca
upaljena su svijetla
podno kojih šetam
ogrnuta našim imenima
na tren uzdižem čelo
na njemu je rastopljena
iskra prkosa

ushićeno dočekujem nesanicu
odlazeći u tihu noć
znam
njezin je dolazak
potreban baš kao i nada
onda kada počnemo
dijeliti sjećanja
na tvoj
i moj dio



12:26 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

nedjelja, 22.07.2018.

nemaš pravo


nemaš pravo
pitati volim li te
otkrili te duge i prašnjave zastore
neka sunce osuši mokre trepavice
koje su ti noćas milovale snove
dok se mjesec šetao
iako nemaš pravo
spuštati našu ljubav
u zdenac svojih predrasuda
opraštam ti
zapis u zvijezdama
jedan korak do sreće
dijeli nas nocas
jutro bez riječi
moje odsustvo od tebe
a ti niti ne slutiš
koliko sam ti blizu
zastani na tren
osluškuj
evo već stiže
kotrlja se srce
žurno u tvoj zagrljaj



13:19 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

četvrtak, 19.07.2018.

zapaljene zvijezde


znam
ti snivaš o slobodi
sve do zapaljenih zvijezda
podiže se
svjetlost
zlatnim tokom vremena
kroz pješčanik
od vječnog Boga
do naše prolaznosti
klackamo se na sreći
ti si na sazvijezđu
naše ljubavi
a ja na majčinim grudima
koje me oplakuju

potajno
brišem umor sa čela
i opet mijenjamo strane
na već poznatom
međuprostoru opomene
ti snivaš o vječnoj ljubavi
kao da ne znaš
da leptirica umire
odmah nakon što se rodi
čim sazrije obećanje
bit će nam naklonjen
zlatotisak neba
sasvim tiho
povlači kist snova
molitvom uspavljuj
čežnju o slobodi
snivaj
jer jedino tako
možeš postati svemir
sa povremenim osvrtajem
od gore

pruži mi ruku
u tvojoj blizini
začuđena promjeni
i ja sama vidim
zapaljene zvijezde


12:06 | Komentari (0) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 18.07.2018.

pjesmo moja


pjesmo
klikćeš u meni kao predaja
u zapešću dlanova
oblikuješ savitljivi plastelin
strpljiva poput anđela
dahom si mi bliska
razdijeljena
na lice i naličje sudbine
tik pred svitanje
srna tajanstveno lomi grančice
kada lovac vođen zlom stoji nasuprot
lampa svjetlom ne izgara
ako je studen neustrašiva utoliko
da košuljicu topline cijepa
pjesmo
moja si svojina
sunčana si naranča
cijediš se zrelo
u svakom ljetnom povečerju
cijeli suncostaj
treperi i zrcali se
na našoj ljubaznoj predaji

pogledaj
duša mi je proljeće
razmažena prijaznošću
da baš tebe volim
dopusti da te otpjevam
pjesmo moja
u satenskoj tišini
još uvijek snivam
polja glasnih suncokreta


08:53 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

petak, 13.07.2018.

slutim


nisu nam iste
sjene
tvoja je sunce
istočnog pogleda
moja je
glasna tišina
noćna melankolija
izlijeva se
kao slabost
u čaši
okorjelog vinopije
jedino jos tješi
mekoća fluida
tihi zvuk
piana u blizini
svira mi
note predaje
ogoljene
mojom spremnosti
u crvenoj požudi
hodaju zvijezde
na ljestvama
naših snova
odlažem
umorna čekanja
moja i tvoja
ljubav
tone
u oceanske dubine
tvoju šutnju
moje oči


09:25 | Komentari (2) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 04.07.2018.

tajna


u ljupkom
iznašašću
tajne
moga srca
koja sjaji
kroz još
nekićeno ruho
nesvirane note
tu nemalu zadaću
za ispuniti
pokušavam
izvršiti
da shvatiš
kako samo
ljubav
spašava
ovaj posrnuli
svijet



10:55 | Komentari (5) | Print | ^ | Da/Ne

utorak, 03.07.2018.

pitaš me



Pitaš me,
koje je boje sjećanje,
od kakvog je to kroja satkana tuga,
koliko vremenskog prostora ima
između dva uzdaha?

Pitaš me,
zašto su gluhi šaptači noći
svoje usne vezali za vjetar
i koji je pravi tren,
da duša vrati dug za ljubav?

U pitanjima tvojim
njiše se vrijeme
opijeno našim zajedništvom
vinom sa okusom svih odgovora.





09:33 | Komentari (7) | Print | ^ | Da/Ne

srijeda, 27.06.2018.

kriva sam, snivala sam...


možeš li mi
molim te dohvatiti
plohu svoje okrutnosti
da je na koljenima
razbijem na dva dijela
a onda mi reci
da tvoje su noći
obojane onim
čime ja sada
raspolažem
ogorčena
pa će te možda
razuvjeriti u tome
moje ruke krvave
od snivanja


12:43 | Komentari (3) | Print | ^ | Da/Ne

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.