svjetlo pod srebrnim zvoncima
Više, nego ikad
tamno je Sunce
svijetla je tmina
zlatni ovosvjetovni okovi
žaloste škripu svemirske paučine
istovrsno tkanje života
pokrivač liste čekanja
naše spore hitnje.
Više, nego ikad
ljudi su ozvjereni
životinje su pitome
gladna srca traže ljubav
na pladnju Glasa u pustinji
iščašena pravila pakuju Istinu u tišinu.
Više, nego ikad
vrijeme raste u veličinu ničega
buduća koljena uživaju
punoću praznine neba
sa tamnim staklima na očima
izbrisanim zakonom na obrazu.
Više, nego ikad
suviše je daleko osmijeh djeteta,
ispod svakog plašta izviru
do sad zakrpani užici
kao kolutovi lijevanog blaženstva
s uporištem u propast.
Više, nego ikad
svoji smo i kada nas
naša vlastita prisutnost prevari
stanovnici potištenog mjesta
sa manjkom vidljivosti
na Božansku Domovinu
Više, nego ikad
nevinost pjesme pastira
čuje se sa tuđeg istoka.
u Tvom vinogradu
predobri, Nebeski Oče,
u potpunoj odanosti srca
toj skrovitoj želji
postojanom htijenju
sakriti se još žarče
u zapešću Tvojih dlanova
uzdižem pogled i riječ
sa ove natopljene doline suza
oblaci su tmasti i oluja se sprema
pješčani sat nestrpljivo broji
svoju zadnju zlatnu prohodnost
darujem Ti sebe
kao prvog dana
kao dijete majci
izlažem svoje darove pred Tobom
kao što to čine zaljubljenici
u svetoj vezanosti srca
i molim te samo jedno
dopusti mi konačno
da utažim žeđ svojih očekivanja
opojnim vinom spoznaje
iz Tvog plodnorodnog Vinograda
tišine me zovu
svijete, opet stojiš
sam u sebe zagledan
po tko zna koji put
posramljen
većim jačim
na posljednjoj stanici izbjeglica
dogorjevaju u pepeo
svi tvoji snovi
ne dotiču me
krvoločne kandže
u bojama duge
tuge rasprostranjenih polja makova
kao niti tvoja čeljust
ne ujeda me
i ne zavodi, čuješ li?
zlatna prašina
rastrčana
među tvojim staklenim prstima
obmanjiva
izazvane tvojom pažnjom
reci, koliko još?
zar ne vidiš?
nebo je svojom visinom bliže
nego tvoja blizina
ono rađa radost duše
u porođajnoj postelji
oblačnog prostranstva
rasprostire se izvor života
podno vječnog strujanja živi
i rukama briše
tvoj umoran trag na čelu
nebo pjesmom uljuljkava
umorne ideje
nepravedno sutra onih
koji streme ljepoti
umjesto tvoje laži i opsjene
sve drugo je ljepše i bolje
svijete, napravimo raskorak ja i ti
samoća je strana
samo onima
koji te se boje
a mene noćas
sve tišine zovu
