pogana djela ljubavi
ti ne znaš
što se sve dogodilo
dok nisi došao
ali iznenadio bi se
da i zidovi mogu biti
itekako dobri
sugovornici
razbijala sam
prokletstvo
Pandorine kutije
koz dlanove
cijedila raskajanu bol
a ona se spustila
iz vreline
sanjarskih zjenica
u kojima još uvijek
tinja vjera
vidiš lažnu istinu
kako sam ponosna
dostojanstvena
i kako me ne bole
tvoje kletve
teške riječi
i ostala pogana djela
ne ti doista ne znaš
što se dogodilo
dok sam te čekala
sama
tražila sam te noćas, ljubavi moja...
Tražila sam te noćas, ljubavi moja,
po svim ispisanim pjesmama,
ali nisam pronašla stih
u koji bih te tako rado uklopila.
Po krčmama
naših davnih mimoilaženja,
brujanja lokomotive pod prozorom,
dok lice reže snijeg,
ali tebe nije bilo.
Tražila sam te u sjećanju
policijskog sata
u kojem smo
lutali
selili
svoje domove,
na starom stubištu pored rijeke
gdje si me prvi put poljubio
i poremetio svemir,
ali tebe nije bilo
U plejadi
najljepših pejzaža duše
naslikanih mladenačkom
vrelom suzom rastanka,
uzalud...
sve je već odnio dan.