I sada odustajem

Cijeli život čekam nešto što ne postoji,cijeli život tražim nešto što neću naći. I sada odustajem, bajke ne postoje, životi su osuđeni na smrt. Neko se nakon realnih spoznaja osjeća loše,a ja sada kada bi trebala plakati, smijem se. Stavljam najbolje na sebe i roze naocale. Izlazim van, zalupam vratima i više nikom ne govorim tko sam. Mijenjam noć za dan, sve sveto za nesveto. I više ne žalim što me ne voliš, već se smijem što samu sebe volim. Heroja je previše u pričama, a u svakoj priči bolje prođu negativci i treba mi je dugo da shvatim da dragocijeno kvari ljude. Ono što je stvoreno da bude dobro stvara zlo. Što te više volim, to te više gubim, što sam bolja, to si gori. Nisam ja filozof, ne da mi filozofirati, zato večeras odlazim. Vraćam sebe sebi, nastavljam graditi snove tamo gdje sam stala. Budim se nakon dugo vremena, gledam svijet realnim očima. Pišem loše, jer sam zbog tebe prestala pisati, pisala sam živjeći, a sad shvaćam da je pisanje moj život.