samomojarazmisljanja

subota, 26.01.2008.

MOJA INTUICIJA

Umišljam li ja , vara li me intuicija, mislim da ne.
Čim sam čovjeka viđela nešto je bilo čudno, osjetila sam kako me gleda, kako govori, ma osjetiš to.
Ajde prvi put sam morala samo otkopčat gaće, gornji dio robe mogo je ostat. Sve je bilo dobro dok sam ležala i on me masiro, ali kad mi je reko da sjednem i kad me naslonio na sebe, e tu sam već osjetila da ima nešto što ne bi trebalo.
Znam da mi mora vrat sredit, ma ne bome facu, a pogotovo usta, ajde odradila sam to s mišlju da umišjam, ali juče nijesam umišljala.
Juče već kod masaže, jednostavno sam šutala, a ja nijesam tip od šutnje, masaža nije baš ugodna, nije ono da se opustiš i letiš preko 7 mora i 7 gora, dapače, ali u momentima kad bi osjetio da se napinjem, samo što ne vrisnem, pofermo bi i promjenio mali taktiku, dosta bi me lagano i nježno masiro, što mi je bilo čudno s obzirom da mi je žena prije mene rekla da bar kad osjeti da boli hoće malo pofermat, ali on namješta što treba namjestit, radi i vele se ne obazire.
E kad smo finili masažu trebalo je sjest, ovaj put gore nemam ništa, jer masiro mi je cijela leđa, vrat i naravno guzice.
Nisam se baš ugodno osjećala iako ja nisam sramežljiv tip, ali najrađe bi se bila pokrila.
Sjela sam na stol, on je iza mene, naravno moram se naslonit totalno na njega i opustit, možeš mislit, nešto prčka, nekakve točke na vrata, pritišće, okreće mi glavu na jednu, na drugu bandu, i svako malo me namaže toplim uljem izmasira i osuši toplim šugamanom.
I išlo je to jedno doba, već sam mislila kako sam sve ono umislila, ali ali..........
Pred kraj jednosavno osjećam da me mazi a ne masira i kad mi je reko da stavim ruku na njegovo rame, dobro to sam i do tad radila, i da lagano okrećem glavu u desnu bandu usta su mi došla do njegovih, ma ne do, nego me krenio, da sam otvorila usta bio bi mi uvalio jezik, osjetila sam kako je glavu prislonio uz mene, osjetila sam, ali to sam i prije pa sam mislila da umišljam kako mi miriše kosu, dok mi je prije tretmana davo lastiku da vežem kosu u rep stao je iza mene i osjetila sam kako me pomiriso, ma i prekjuče sam to osjetila ali sam isto mislila da umišljam.
Zašto ovo pišem, jer bez obzira na prvotnu nelagodu, zbunjenost moram priznat da me uzbuđiva, ne vjerujem da bi dalje od toga pošo, a i nisam dijete znam se obranit.
Ja sam šutala, on me pomalo ispitivo, kad sam rekla da su mi sva djeca muška i da nemam vele pomoći reko je da bi mi trebali pomoć, pito me koliki su i kad sam rekla da je najmlađi 19 reko mi je da je njegov najmlađi 30 i da koliko mislim da on ima godina, ajde udjelila sam mu kompliment jer fakat dobro izgleda i naravno kad mi je tio pomoć se obuć, zapet korpić odbila sam, nabrzinu se obukla i klizla vanka.
Mislim da moja intuicija ipak radi bezprijekorno koliko god ja suzbijala neke predosjećaje.

26.01.2008. u 07:50 • 3 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 20.01.2008.

JOŠ JEDNO RAZOČARANJE U NIZU

Još jedno razočaranje.
Na čudnom mjestu sretnem čudnog tipa i ne znam zašto, iz kojih blesavih pobuda u samo par ura povjerim mu puno tega, nešto što svakome kažem da ne radi ja napravim, blesava tintara.
Je sam li povrijeđena, jesam, ne zato što mi nešto znači nego što me opet neko tako grubo spustio na zemlju.
Igrala sam otvorenih karata, po principu ako si pošten, ako daš sebe, ako otvoreno kažeš što želiš i koja su tvoja očekivanja tako će se i on odnosit prema tebi, ma roga, on je po zanimanju lažov i prevarant, samo mi nije jasno koga misli da vara, mene ne, ja sam brzo otkrila tko je.
Bez obzira mi je žo, žo što je dokazo da većini muških ne treba vjerovat, da su praci i to na kvadrat.
A najvažnije glavno mu se klet u iskrenost.
Koje gluposti sam ga pitala, koje stvari sam ga molila, ma ko da mi je 18 godina i uvjerena da će to ispoštovat ili će mi reć doviđenja, prošetaj, nema više, eto to mi je krivo, što sam vjerovala u iskrenost.
Mojoj Puljanki, eto toliko što se tiče leptirića, jebem onega ko ih je izmislio i ko u njih vjeruje.
Čak mi je sad žo što nijesam bijesna, što ne vičem, ne urlam , nego sam razočarana, beskrajno tužna što sam nasjela na neku budalu i najvažnije pokazala mu jedino svoje utočište, o ebem ti blog.
Ma đe sam godine skupila, u poštenju, u gluposti, jebem poštenje i ko ga je izmislio.
Poslije dugo dugo vremena otvorim se i opet krivom, ma ebem te živote.
Sva sreća da moja intuicija ipak nepogriješivo radi, to mi ne može niko oduzet, pa ni on, pa sam ga na brzinu otkrila.
čak sam bila toliko poštena da sam ga zazvala na mob i rekla mu.
Ne znam kome na diku, kome na poštenje, meni ili njemu.
O jebem ti ludu glavu i vjeru u čovjeka, kojeg jebenog čovjeka.

Koji sam ja debil, ja opet moram nazvat, ja opet moram pitat zašto, jednostavno ne mogu prihvatit da postoje ljudi koji sve moje mogu tako bezobrazno bacit u blato, zar sam ja tako loš čovjek, zar ja ovo zasluživam,
e da, sad kreću i suze jer mi treba objašnjenje, a nema ga, ma čak ni riječ isprike.
Bože đe ja ovo živim, koji je ovo jebeni svijet.

20.01.2008. u 16:26 • 2 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 16.01.2008.

U svemu u životu što nam se događa smo sami, bilo to dobro ili loše, ali sami moramo to odradit, zašto je to tako, ne znam, znam da se ne mirim sa tim, znam da ne bi ćela da je tako, ali na žalost tako je.
Čak i moja mati ko dežurni optimist je prihvatila ovu moju parolu pa je neki dan rekla "kako ono ti kažeš u svemu smo sami"
Danas mi je bila prijateljica, žena starija od mene 11 godina, znam da ima problema i to ozbiljnih i žali mi se kako joj je teško, kako je čekala da dođem u 8-om mjesecu kad su ti problemi kulminirali, a zašto se ne pita je li ona meni trebala kad sam ja imala totalku, doduše to sam joj i rekla, uvila sam sve u celofan, ali što je svim ljudima oko mene, zašto ja vazda moram bit jaka, hrabra, svima podrška, pa što sam ja kamen.
Fala Z što si obadala da me nema, što si pretpostavila da je nešto.
Ne volim ovaj osjećaj usamljenosti i ne volim što sam opet falila. Ali naučila sam ja, ma naučila sam ništa, vjerovatno ću tako i umrijet ko budala.

16.01.2008. u 22:42 • 1 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 14.01.2008.

NEKO MOJ

E da, uhvatile mene moje mušice.
Što je ovo meni trebalo, pa sama smislim scenarij,
glavne glumce, dijaloge, monologe,bla, bla, bla,
i naravno iz svega izađe jedno veliko gomno.
Zašto ne mogu samo uživat, zašto moram analizirat, koji je meni bog ili vrag.
Zašto nikome ne dozvoljavam da mi se približi, onako istinski približi.
Sve ide do jedne granice, onda blokada,
zašto jutros razmišljam kako se povuć,
kad znam sebe,to je razmišljanje do noći,
e, jebemte noći, tad ne radi glava, tad radi duša,
a ja sam više ta duša nego glava,
a vazda na kraju pobjedi glava,
nije problem u seksu, davno znam što hoću i mogu,
danas mi to čak nije problem ni reć,
nekad je bio, moram priznat,
nema više pretvaranja,
ali nema više ni Njega.........
tog nekog Mog Njega,
Njega na koga mogu računat, na koga se mogu ljutit, smijat,vikat, ljubit,
Njega ko će shvatit kad vičem da bi ustvari plakala,
da se samo branim da ne plačem,
Njega koji će znat zagrlit i kad ne treba,
Njega koji je dušom moj,
koji je tijelom moj,
postoji li uopće neko Moj,
neko kome će bit stalo do mene ovakve kakva jesam,
neko ko će reagirat i kad ga molim da ne reagira,
neko ko će čitat iz mojih oči bez obzira što ja govorila,
neko ko će me ljubit i kad bi me najrađe tresnio,
Neko Moj,
hoćemo li se potrošit u par dana,
Znam, znam, opet pričam gluposti,
zbog ovoga niko mi se i nije mogo približit,
nisam dozvolila nikome da me povrijedi,
Je li bolje da te povrijede
ili stalno bit sam.
Nažalost do sad povjerenje sam uvijek poklanjala krivime Mom,
ali,ali..............................

NEŠTO ZA MOJU DUŠU

14.01.2008. u 12:07 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 13.01.2008.

I FEEL GOOD

I feel good, danas sam poslije dugo vremena čula ovu pjesmu.
Zbilja se osjećam dobro i naravno za to je neko zaslužan.
Predugo sam začahurena, vječito se nešto branim, samo ne znam zašto i od koga.
Ne mogu reć da sam izgubila glavu, dapače, ali leptirići mi se neđe skupljaju.
Poslije dugo, dugo vremena nekome sam poklonila povjerenje,
nadam se da me neće iznevjerit,
nije da bi bio kraj svijeta ali,ali.................
Volim taj osjećaj bliskosti, falio mi je,
i sad mi fali.
Nadam se da ipak neću gledat kroz ružičaste oćale,
vazda sam bila nogama na zemlji,
pravi bik, a i nije dobro ništa crveno stavljat pred bika.
Možda sam se malo i požurila ali,ali............
I feel good