27
ponedjeljak
srpanj
2009
Talasagne
Alaj smo se talasali. Nakon više dana bonace more je odlučilo malo popizdeti na radost svekolikog pučanstva. Čak se i meni otelo par oduševljenih vriskova, u najboljoj maniri trogodišnjeg djeteta, dok me je more bacakalo vamte-tamte i zalivalo preko svih strana te bokova. Neimanje kontrole je koji put čak i zabavno.
Nakon višednevnog spajanja sa prirodom mladunče se počelo zanimati za neke prirodne pojave i odnose. Jedne večeri me tako zaskočio ovim pitanjima:
- Zašto padne noć?
- Zašto budu valovi?
- Zašto barba stavlja ribu u vrećicu kad riba živi u moru? (gledali smo nekog lika kako peca i posprema ulovljeno)
I ne možeš mu pričati gluposti zato što zapamti sve što mu ispričaš i ispravlja te ukoliko mu idući put kažeš nešto drugo. S obzirom da je tek prije dva tjedna napunio tri godine sve se mislim što me tek čeka za godinu, dvi, tri, pet, osam..nastavite niz.
Danas sam se nešto ljutila na njega i u jednom trenutku on me mrko pogleda, otvori vrata i reče: "Ja sad idem u svijet!". Skoro sam pala od smijeha. Za sve je kriv šegrt Hlapić! Naime, za one koji se više ne sjećaju, i Hlapić je otišao u svijet nakon jedne ljutite epizode s Mrkonjom.
Valja se naoružati enciklopedijama raznim te spremno dočekati sljedeća pitanja.
Ovo je bio jedan pristao te sasma naočit val pa sam i ja pristala.
03
petak
srpanj
2009
Tko pita njemu kita koji ne jede planktone
Upitašmo jedinog nam djetetića zvanog Sinoslav bi li radije dobio brata ili sestru?
- Konja! - otpovrne on.
Izračunavši na brzinu koliki mi fi valja imat za rodit konja, taman da ću puna nade upitat ne bi li možda neku manju životinjicu, kadli se u taj mah sjetih slona pa odustadoh.
