salt and pepa

Croatina razglednica

Šećući danas našom metropolom, točnije dok sam obavljao neki mali šoping i uživao u gradu, prošao sam kroz Oktogon, pošto onuda uvijek prolazim kada želim skratiti put. Već na prvi pogled iznenađen malim posterima koji prikazuju neke od naših lijepih arhitektonskih zdanja začuo sam glazbu na klaviru kojeg ovoga puta nije svirao neki ulični svirač. Naime, u našem novo renoviranom Oktogonu nalazi se i dućan Croata , koji me je ovoga puta itekako iznenadio.

Naime, pošto se sam Zagreb itekako popularizirao u turizmu metropola Europe, organizirana je mala predstava , ispred samog dućana prigodno ukrašenog za samu izvedbu, o tome kako je nastala kravata, Koja je naravno, kako svi to dobro znamo nastala upravo U HRVATSKOJ, još za doba Luja XIII.

U predstavi je sudjelovalo troje ljudi, jedan koji je predstavljao hrvatskog vojnika, zatim mlada, supruga spomenutog plaćenika, te pripovjedač i ban, Adam Končic, naš glumac, koji je trenutno itekako poznat, pošto glumi u našoj visokobudžetnoj AVA-inoj sapunici, «Ljubav u zaleđu» .

Uglavnom radi se o spomenutom ratniku, kojemu je na prisilnom oprostu, njegova draga poklonila maramu oko vrata, u njenu spomen…

Inače, priča o Hrvatskoj kao domovini kravate ide ovako:

U svojoj knjizi "La Grande Historie de la Cravate" (Flamarion, Paris, 1994), François Chaille na slijedeći način govori o pojavi tog odjevnog simbola i njegovom kasnijem rasprostiranju:

"(...) Oko 1635. godine, nekih 6 tisuća vojnika i vitezova stiglo je u Pariz kao podrška Luju XIII de Richelieu. Medu njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja.

Tradicionalna odora Hrvata pobuđivala je pažnju zbog slikovitih marama svezanih oko vrata na vrlo karakterističan nacin. Marame su bile od različitih materijala, od grubih koje su koristili obični vojnici do onih od svile i finog pamuka za časnike. Taj elegantni "hrvatski stil" odmah je osvojio Francuze, koji su ostali zadivljeni novim odjevnim predmetom, potpuno nepoznatim u dotadašnjoj Europi.

Uz samu predstavu, u Oktogonu su i bile podijeljene razglednice sa prigodnom fotografijom u izdanju firme Potomac d.o.o. i to na engleskom, japanskom ili kineskom (jer stvarno nisam siguran koje je ono pismo bilo), te ostalim svjetskim jezicima...

U svakome slučaju, ovo ocjenjujem kao izuzetan marketinški pristup, na visokoj razini, koji osim predstavljanja samog proizvoda, predstavlja i samu Hrvatsku, kao kulturnu i povijesnu zemlju, i to ne samo turistima, već i samim građanima RH.

Stoga je definitivno istina - da, kako sama Croata i prenosi: "Za one koji traže autentičnu hrvatsku kravatu, svi putovi vode u Zagreb!"


Copywright © by Salty

…ili kako bi ona Coca-Colina reklama rekla «praznici nam stižu…»



Vremenski kao da se sve više bližimo Božiću i blagdanima. Snijeg je ove godine pao i prije, tako da ga možda i možemo, za razliku od prošle, očekivati i na sam Badnjak.
Kalendarski se Božić također bliži, evo još 2 tjedna koja će proći dok ne kažeš «sanjke» i borovi i pokloni stići će na naša vrata.

Zagreb je već debelo ukrašen, vjerujem i drugi gradovi. Štandovi su postavljeni. Kobasice i kuhano vino mirišu već par tjedana (makar ilegalno, kako se špekuliralo ovih dana, jer su trebali početi s radom tek 5.12.). No, sve im je oprošteno, jer tko će naći zamjenu u tako kratkom roku…
Ja bih ipak rekao da je pravi razlog u božićnom duhu što nam se svima polako uvlači u srca?!

Neki su već zaraženi božićnom groznicom, što dućani samo i potenciraju. Na svakom izlogu sada se nalaze snjegovići, jeleni, borove iglice i vjenčići. 2. adventska svijeća zapaljena je danas na Manduševcu, iznad glavnog ulaza u Importanne Pothodnik i sl.

Kako to sve utječe na vas? Jeste li još u svom svijetu, poslu i ljubavi, ili jednostavno u ignoriranju atmosfere koja se polako uvlači u grad ili ste već podlegli bolesti topline i ushićenosti?
Jeste li već razmišljali o poklonima koje trebate kupiti (kako neki misle) tj. o poklonima koje želite kupiti svojim dragima?
Kako se to na vas odražava? Hvatate li se već sada za glavu, pa odmah zatim i za džepove od jada ili ste ipak osobe koje kada troše na Božić i njegove radosti ne mare ni na što osim na sreću…

Smatram da je Božić previše iskomercijaliziran , no ne zaboravite nekima komercijala i odgovara. Meni moram priznati komercijala nekad paše. Znam da se mnogi neće složiti sa mnom, niti me razumjeti, no komercijala je katkad savršen način da mozak malo ohladite. Ona nije krajnje rješenje niti cilj, no ipak zna pomoći.
Šarenilo i blještavilo paše oku, pa zašto si ga ne bi priuštili baš u ovo hladno i sivo doba godine.
Tako da ponovo akumuliramo snage i energiju koju smo zadnji puta sakupili tek prije 4 mjeseca – ljeti. Ovako ćemo moći do slijedećeg proljeća tj. ljeta kada dođe godišnji nositi se s problemima. Zar ne?

Stoga predlažem svima: Koliko god umorni od svega ovoga bili (a da još zapravo ni počelo nije) prepustite se čarima i nemojte se zamarati dubokim filozofijama, radije se zagrlite i popijte fini, topli punč na Trgu.