|
|
| < | veljača, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Projektni zadatak učenika 8.a razreda lll OŠ Čakovec - korelacija hrvatskog jezika, povijesti i informatike na temu "Trebaju li ljudima atomske bombe i ratovi?" - vezano uz lektiru "Sadako hoće živjeti".
Voditeljice projekta: učiteljice Tihana Preksavec (hrvatski jezik)i Nataša Boj (informatika)
Uži tim učenika (zadužen za uređivanje bloga): Maja Marija Lešnjak, Borna Benko, Bojan Spahija, Josipa Zbiljski i Tomislav Totek Varga
Since: 16.01.2009. (16:59)
online
Kviz o lektiri Sadako
Kviz o II. svj. ratu
dnevnik.hr
blog.hr
totekov blog
blog 8.b
japan fan blog
lll.OŠ Čakovec
ll.OŠ Čakovec
OŠ Pribislavec
OŠ Strahoninec
Knjižnica "Nikola Zrinski" Čakovec
portal za škole
Unicef
Forum
studentski centar Vž
Gimnazija Čk
Tioš Čakovec
2. Gimnazija Vž
Sanjarica, horoskop
Facebook
-Grga
Jeste li znali da…
….su prema japanskoj mitologiji Zemlju u današnjem obliku stvorila dva božanstva: Izanagi – no - Mikoto i Izanami – no – Mikoto. Prema legendi, oni su njezinu, dotad lelujavu i bezobličnu masu, umirili i učvrstili uz pomoć božanskoga koplja…
…da je najznačajnije japansko božanstvo božoca Sunca – Amaterasu, čiji je direktni potomak, kako kaže legenda, postao prvi japanski car…
…. su Japanom unatoč tome što spada među najtradicionalnije zemlje svijeta, u prošlosti vladale i žene? (Tijekom dvije stotine godina u Japanu se na prijestolju izmijenilo osam careva i osam carica.)…
….prema budističkoj tradiciji žena ima u svom životu tri osnovne obaveze: poslušnost prema roditeljima, poslušnost prema suprugu i, nakon njegove smrti, poslušnost prema najstarijem sinu…
…je Bugaku ples pod maskama koji su u 8. stoljeću Japanci preuzeli iz Kine, a prikazivao sa na carskom dvoru i u hramovima…
….se prvi roman u Japanu pojavljuje 1000.-e godine.Govori o životu princa Genjija, a autor je žena – Murasaki Shikibu. Svaki prizor romana bio je oslikan na obojenom svitku papira, a ispod slike dodan je tekst. (Moglo je biti i obratno: prvo bi se napisao tekst, pa zatim oslikavalo platno.) Tekst je u prvim knjigama najčešće zapisivan u obliku stihova…
… su Japnci poznati kao izvrsni imitatori, te su mnoge stvari koje se smatraju japanskima zapravo preuzete od Kineza? (Iz kine potječu prvi Ninje, bonsai , ikebane…I Zen – budizam u Japan su donijeli putujući kineski svećenici…)
… su harakiri (ritualnoo samoubojstvo zbog gubitka časti) mogli izvoditi samo samuraji i plemići, jer običan građanin i seljak nije smio nositi nikakvo oružje, a samurajski mač nije smio ni dodirnuti…
… je također postojala i ženska varijanta harakirija koja se zvala seppuku…
….su samuraji imali svoj kodeks časti Bushido koji im je sadržavao pravila po kojima su morali živjeti. Između ostaloga, samurajima je bilo zabranjeno služiti se nečasnim načinima ratovanja (ubijanje s leđa, napadanje civila…)
…je najpoznatiji japanski glumac Toshiro Mifune svoje prve uloge ostvario zahvaljujući tome što je bio vrhunski mačevalac. Prvi ga je u svojim filmovima angažirao slavni japanski redatelj Akira Kurosawa, a proslavio se i ulogom pozatog japanskog shoguna iz 16. stoljeća Ieyasu Tokugave u seriji Shogun…
…se Japanci klanjaju prilikom pozdrava kako bi odali poštovanje osobi kojoj se obraćaju. Ako je poštovanje veće i naklon je dublji…
Učenici sedmih razreda dubrovačkih osnovnih škola (OŠ Lapad, OŠ Ivana Gundulića, OŠ Marina Getaldića, OŠ Marina Držića) sudjelovali su u projektu Hrvatsko-japanskog kulturnog i gospodarskog društva pod nazivom ''Tisuću ždralova iz Hrvatske za Hirošimu'' izrađujući ždralove od papira tehnikom origamija. Na taj će način djeca iz Hrvatske (iz Vukovara, Dubrovnika, Ludbrega i Zagreba) po prvi put biti u mogućnosti ceremonijalno okititi Dječji spomenik mira u Memorijalnom parku mira u Hirošimi u Japanu podignut u čast jedanaestogodišnje Sadako Sasaki, oboljele od leukemije prouzrokovane atomskom bombom bačenom 6. kolovoza 1945. na Hirošimu. Upravo tog datuma svake godine djeca širom svijeta šalju u Japan 1000 papirnatih ždralova i pridružuju se prijateljima u Hirošimi u njihovom apelu za mir.
Legenda kaže da ždral živi tisuću godina. Tako i origami ždral, mali dragulj estetskog savršenstva, predstavlja ne samo tu pticu, nego prvenstveno njegovih legendarnih tisuću godina života. i ako pokloniti nekome znači poželjeti mu tisuću godina dugog i sretnog života, onda pokloniti mu deset, sto, tisuću ždralova znači poželjeti mu deset, sto ili tisuću puta tisuću godina, poželjeti mu beskonačno dug život. Spajanjem ždralova nanizanih u redove nastaje oblik grozda, simbol beskonačnog broja. On se može prenijeti duhovima prirode (kami) u šintoističkom svetištu, ali i darovati prijatelju u nevolji, no isto tako može se načiniti i za sebe osobno kao intimna i tajna molitva. Sadako je u želji da ozdravi odlučila napraviti svojih 1000 ždralova. Nažalost, uspjela ih je izraditi 644 (napisavši na njima: ''Napisat ću Mir na tvojim krilima, i ti ćeš odletjeti diljem svijeta''),
a onda podlegla bolesti. Tako su Sadakini ždralovi postali simbol želje za mirom i svijetom bez nuklearnog oružja. Njeni prijatelji iz škole su nakon Sadakine smrti odlučili osnovati klub papirnatih ždralova njoj u spomen, da bi ubrzo u tome sudjelovali učenici iz 3100 škola iz 9 različitih zemalja, a nedugo zatim ovoj djevojčici podignut je i spomenik u Memorijalnom parku mira u Hirošimi na kojem je zapisano: Ovo je naš plač i naša molitva, za izgradnju mira u svijetu.
Izvor:http://www.dkd.hr/hiroshima.htm
Atomska bomba. Iako se njena detaljna konstrukcija drži u tajnosti, ipak su glavni principi atomske bombe poznati. Zasniva se na tome da se komadi urana ili plutonija drže do željenog momenta eksplozije u komadima manjim od kritične mase. Kritična masa je najmanja količina urana ili plutonija u kojoj se može povezati lančana reakcija. Ta količina iznosi nekoliko kilograma i kod urana 235 i kod plutonija. Najvjerovatnije iznosi 12 kg. Držimo li dva komada urana, kojima je masa manja od kritične, i sjedinimo li ih u poželjnom trenutku u jedan komad, čija masa prelazi kritičnu masu, nastupit će eksplozija zbog slobodnih neutrona u zraku, a pod djelovanjem kozmičkih zraka. Eksplozija je rezultat veoma brzog oslobađanja velikih količina energije u relativno malenom prostoru, zbog cijepanja atoma.
Atomska bomba se znatno razlikuje od obične bombe:
1.Količina oslobođene energije kod atomske bombe nekoliko tisuća puta je veća nego kod običnih bombi.
2.Uz eksploziju, pojavljuju se nevidljive, veoma prodorne i štetne zrake, razvija se jaka svjetlost i velika toplina.
3.Eksplozija ostavlja radioaktivno djelovanje, koje je štetno za sva živa bića.
Kod dosadašnjih bombi bila je eksplozija rezultat kemijskog procesa, kod kojega atomi ostaju čitavi, dok se kod atomske reakcije cijepaju, a kao produkti toga nastaju novi elementi.
Glavna djelovanja atomske bombe su: udar zraka, djelovanje topline i radioaktivno djelovanje.
- Totek
Naravno da im ne trebaju, ali zašto ih onda proizvode? Za obranu! Što, ameri bi opet bacili atomsku bombu na nedužne, što su zaboravili Hirošimu i Nagasaki… Mislim to nam nije više potrebno… Sada postoje već i razni sudovi i razne organizacije koje uvelike mogu pomoći u sprečavanju izrade i korištenja istih…
Ali, na sreću nuklearna snaga se koristi i u pozitivne svrhe… Recimo u elektranama… Nuklearna energija daje mnogo snage i od nje se može dobiti mnogo električne energije ili recimo za pogon nosača aviona… A i provode se opsežna istraživanja ne temu hladne fuzije koja bi se mogla koristiti za pogon osobnih vozila…
- Totek
dakle rat... što je to???
Pa to je jedna velika glupost koja nanese puno više štete nego koristi,... Znači (ne znam baš definiciju) rat je kad se dvije (ili više) strana koje imaju različita mišljenja, ne mogu dogovoriti oko nečega (danas su to najčešće sukobi zbog pokušaja osamostaljenja i crnog zlata(nafte kaj drugo)...
Mi za lektiru (koju još trebam napisati) imamo knjigu "Sadako hoće živjeti". U njoj se između ostalog govori o Drugom svjetskom ratu, ponajviše o američkom nuklearnom bombardiranju Nagasakija i Hirošime...
Pa evo da konačno počnem.... rat je općenito nešto jako loše, a pogotovo kad još i bacaju nuklearne bombe....
Ček malo, Japanci su Amerima uništili Preal Harbor (najveću mornaričku bazu SAD-a u to vrijeme),i Ameri su se normalno htjeli osvetiti... ali ići se tako osvećivati da pobiju desetke tisuća nevinih... pa to stvarno nije po nikakvim pravilima ratovanja, a i nema nikakve veze s zdravim razumom (a koji rat ima??... ) Ako su već htjeli osvetu mogli su bombardirati i uništavati vojne baze, a ne ubijati civile... kakav to čovjek mora biti koji pobije 100000 ljudi, uništi 1000 zagrada, ozlijedi (čitaj sprži) 200000 ljudi u sekundi... to je svjetski rekord i valjda je zapovjednik jako ponosan njime... a i vozači aviona (piloti).. Meni je tu nešto sumnjivo... mene tu neš' žiga,... da oni baš i nisu znali kaj bacaju i kaj budu s tim izazvali... Dobro, bil je rat i nitko nije pitao kaj treba ili ne treba. Ipak, ako su i samo izvršavali zapovijed, i oni su jednim malim djelom moralno odgovorni...
Ali tko sam ja tu da komentiram...
- Totek
Ono što je Sadako doživjela vrlo je šokantno. Takva katastrofa se više nikad ne smije ponoviti. Ljudi koji su naredili i odobrili pad bombe na Hirošimu stvarno su bili nemilosrdni. (O moralu i veličini mozga istih da i ne govorim.) Ova me priča stvarno uzdrmala i ne mogu vjerovati kako je tako krhka djevojčica uspjela izdržati toliko godina samo da bi ostvarila svoj cilj. Još više me pogodilo kad sam saznala da joj je do ostvarenja tog cilja nedostajalo samo deset ždralova...
Sadako, znam da ti je bilo jako teško, ali tvoja priča, tvoja patnja i tvoji doživljaji zauvijek će biti zabilježeni na papiru i nadam se da će se neki ljudi shvatiti koliko je zapravo okrutan naš svijet i koliko bi mogao biti ljepši kad bismo svi dobro razmislili prije nego što nešto odlučimo. Meni je ova priča otvorila oči i nimalo ne žalim što sam ju pročitala.
-Andreja
Austrijski pisac Karl Bruckner rođen je 9. siječnja 16, godine u Beču.Iako se pripremao za trgovački zanat, radio je i kao tehničar, prodavač novina, čuvar garaža. Otkriva slikarsku nadarenost, piše i svoju prvu pjesmu, odlazi u Brazil, ali u domovinu se vraća 1938. godine, kad je unovačen u Njemačku vojsku. Nakon rata objavljuje crtice za novine, a poslije tri romana za odrasle, piše i svoju prvu knjigu za mladež, Dijamant Tobije Ambergera, o sudbini austrijskih iseljenika u Brazilu. Pozornost čitatelja zaokupio je romanom o nogometu, a potom knjigom Pablo, Indijanac postiže i opća priznanja i pohvale. Više je puta nagrađivan nagradama kao najbolji pisac za mladež, a s 93 prijevoda svojih djela 22 jezika postiže svjetsku slavu. Najpoznatije djelo Karla Brucknera, roman Sadako hoće živjeti, prvi je put objavljen 1961, godine.
Odmah nakon bacanja bombe, vrh savezničkih snaga zabranio je svako spominjanje trovanja radijacijom te su inzistirali na tome da su ljudi ginuli i bili ranjavani samo od eksplozije.
Možda su se bojali činjenice da bi čovječanstvo moglo otkriti da je sposobno samo sebe uništiti.
Izbjegavali su razgovarati o tome što se dogodilo jer su bili svjesni posljedica, a ljudi koji su preživjeli te strahote nisu govorili jer im je i samo sjećanje bilo previše bolno.
Mladim generacijama bio je uskraćen odgovor na njihova pitanja.
Što manje ljudi bude upoznato s posljedicama atomske bombe, to će biti bolje za one koji se bave razvojem nuklearnog naoružanja.
Mnogi analitičari tvrde da je bacanje bombe bilo nepotrebno, jer je američka vojska mogla pobijediti Japan i uobičajenim ratovanjem, ali je SAD želio pokazati svoju snagu i razornu moć oružja koje su usavršavali dugi niz godina ulažeći veliki novac.
Kad su 1996. godine Japanci tražili da se Spomenik Miru i cijeli kompleks proglasi svjetskom baštinom, samo su dvije zemlje bile protiv: SAD i Kina.
Zato je pisac Karl Bruckner napisao ovaj roman u spomen poginulih žrtava i kako bi sve generacije bile upoznate s posljedicama atomske bombe. Da se taj događaj nikad ne zaboravi. Da se ponovno ne bi dogodio.
Prvi pokušaj čovjeka da uništi samoga sebe uspio je tada u Hirošimi. Drugi bi mogao uništiti čovječanstvo. Zar doista ne postoji drugi način da čovjek dokaže svoju moć, nego da uništi samoga sebe?
-Vanja
Čovječanstvo ratuje od kad zna za sebe, ali zašto? Meni se odgovor na to pitanje čini prilično jednostavnim. Postoji dosta pojedinaca koji su ludi i oni najprije zavladaju državom, pa onda žele potpunu kontrolu nad svijetom pa napadnu neku drugu državu, treću... Onda naravno dođe do masovnog ubijanja i razaranja, ali ako niste primijetili agresori UVIJEK na kraju izgube. Rat je strašan, grozan, okrutan, ali uvijek će biti tih pohlepnih i ludih pojedinaca koji će nas, ako im se ne odupremo, ponižavati i mučiti, oduzeti nam ono najvažnije: naš identitet, našu državnost, našu nacionalnu svijest. Kad su Japanci prgavo napali nespremne Amerikance bez objave rata, oni su bili agresori, a Hirohito je bio od prije spomenuti pojedinac. Japanci su napali prgavo, a Amerikanci su vratili pretjerano, ali su ipak po mom mišljenju podjednako krivi. U knjizi „Sadako hoće živjeti“ smrt svih onih stanovnika Hirošime totalno je neopravdano ubojstvo koje je uplašilo i teško pogodilo cijeli svijet. Sumnjam da će bilo koja druga država pokušati postupiti kao Japan. Možda bi, da oni nisu umrli, milijuni drugih umrli u budućnosti. Njihova je smrt možda spriječila neke nadolazeće ratove i napokon nekima otvorila oči. Sve se više čini da njihova smrt nije bila uzaludna.
-Bojan
Knjiga Sadako hoće živjeti govori o siromašnoj obitelji u Hirošimi, te kako je bačena bomba na grad. Knjiga me potakla da napišem ovaj blog. Razaranje koje ustvari i nije bilo potrebno uzrokovalo je razaranje grada, ubijanje ljudi i posljedice koje su postale uočljive godinama nakon bacanja bombe. Pri tom mislim na djecu koja su se rađala kao invalidi, s tjelesnim oštećenjima i anomalijama. A za sve to kriva je jedna brzopleta i nepromišljena odluka kojom je umijesto veličine čovjekove moći dokazana jedino veličina njegove ludosti. Ovo svakako treba zapamtiti i pobrinuti se da se takvo što ne ponovi u budućnosti.
-Denis
Nije dobro kad se neke glupe glave iskaljuju na civilima. Uništili su im sve.i sad još neki prijete atomskim bombama?!
Ovaj svijet nije normalan. Sadako je djevojčica koja je stradala od posljedica zračenja atomske bombe.Jedna od mnogih žrtava Hirošime.No, Amerikanci nisu svjesni da je zračenje te iste bombe došlo i do njih.
Knjiga je izazvala veliku mržnju prema svim ljudima koji se i dalje bave proizvodnjom i testiranjem opasnog nuklearnog oružja.. Ne znam zašto uz tolike žrtve netko još uvijek to radi. Katastrofa je bila velika. Svijet se zgražao nad time, ali je očito vrlo brzo sve zaboravio.Dolaze neki novi psihopati i natječu se tko će prije uništiti svijet. Mislim rat je rat i bit će ga dok god se rađaju umišljene veličine. Ali čemu??? Obična bomba može uništiti zgradu. Atomska uništava čovjeka. Pitam se, zar nam je to cilj?
-Antun
Ne znam kako drugi misle o ratu, ali ja mislim da rat ne može riješiti probleme već ih samo stvoriti.Toliko je ljudi izgubilo život zbog rata, a taj se broj ljudi svakim danom povećava. Najčešće žrtve rata su nevini ljudi koji žive u tim ratnim područjima. Ti ljudi svaki dan moraju pretrpjeti velike gubitke, a najviše mi je žao djece kojima su oduzeta dječja prava kao što su to pravo na život i pravo na slobodu.U rat je uloženo jako mnogo novca.Umjesto da se je taj novac iskoristio kako bi se riješili svjetski problemi kao što su to glad i siromaštvo, on se upotrijebio za nanošenje jada i boli.Jedino što nam je preostalo je nada da će rat prestati, ali je činjenica da će rata uvijek negdje biti.
-Patrik
Ova priča mi se je svidjela ali kad sam došla na dio gdje su napali Hirošimu ja sam se zgrozila.
Nemogu vjerovati da netko može biti takav.
Jako mi je žao svih tih ljudi koji su stradali nevino.A zašto?Zbog jednog čovjeka koji nije imao srce i bacio je atomsku bombu na Hirošimu i u toj jednoj sekundi sve je nestalo.To je strahota.Mislim da se to više nebi smjelo ponoviti ni u jednoj državi.Ta atomska bomba je prejaka za naše čovječanstvo.I nakon svih tih strahota koje su se dogodile neki ljudi i dalje nemaju srca jer i dalje stvaraju atomske bombe.Pa to stvarno nije normalno.
-Silvija
Kad je Sadako došla u bolnicu nakon što je bio izvršen napad na Hirošimu bila je teško ozlijeđena.Ona je imala veliku želju za životom tako da je htjela napraviti ždralove.A kaže se da nakon što napraviš 1000 ždralova preživjet ćeš. Sadako se je borila za svoj život tako da je radila ždralove i nedostajalo joj je samo 10 ždralova.Uspjela ih je napraviti 990.Bilo mi je jako žao što Sadako nije uspjela napraviti 1000 ždralova jer njena želja za životom je bila velika.
Njezina želja za životom i želja da preživi takvo zlo ju je učinila „legendom“ u sadašnjosti te sinonim za život.
-Silvija
Osiromašeni uran u streljivu se oslobađa na visokim temperaturama pri eksploziji koja nastaje dodirom s ciljem. Čestice osiromašenog urana tada vjetar može proširiti u praktično neograričenom dometu. Te čestice tada ulaze u zrak, vodu i hranu, te tako postaju dijelom hranidbenog lanca. U ljudsko tijelo mogu ući udisanjem, prehranom ili apsorpcijom kroz otvorene rane. Uran koji tako dolazi u tijelo se raspada na alfa čestice koje mogu oštetiti stanice i DNK. Posljedice toga se mogu prenositi i na iduće generacije. Većina urana koji uđe u tijelo se izlučuje, no dio se nakuplja u bubrezima i kostima, gdje izazivaju leukemiju, te u plućima koje također oštećuje. Zračenje čestica koje nastaju raspadom urana može oštetiti i fetus. Simptomi djelovanja osiromašenog urana, to jest elemenata koji nastaju njegovim raspadom su: emocionalne i mentalne smetnje, umor, te brojni oblici kancerogenih oboljenja. Ovakvi simptomi se povećano pokazuju kod iračke djece i među veteranima Zaljevskog rata. Saveznička vojska je u Zaljevu ostavila tone OU koji će štetiti zdravlju ljudi koji borave u toj regiji ili su u njoj bili u vrijeme borbenih djelovanja. Okolina će ostati zagađena stoljećima.
-Matko
Neki dan usred surfanja internetom slučajno sam naletio na jednom Američkom forumu anketu o atomskoj bombi. Čak 54% Amerikanaca je za daljnju atomske bombe . 54%!! Pošto su ljudi u Americi malo umno zaostali uopće se ne čudim se ne čudim tako velikom postotku. Na drugoj anketi 80% Amerikanaca ne zna koji su to gradovi Hirošima i Nagasaki. Oni ne znaju za gradove koji su pretrpjeli najveće grozote na svijetu, koje su upravo Amerikanci prouzročili. Oko 200000 ljudi je poginulo u tom sebičnom činu Amerikanaca. I oni dalje rede iste greške. Oni ne uče iz svojih grešaka. Mislim ubili su 200000 nedužnih ljudi i to im je bilo kao da se ništa nije dogodilo. Atomska bomba nije rješenje i žalosno je što je i dalje proizvode..žalosno!!
-Arian
To što se dogodilo sve, ratovi, bombardiranja i sve ostalo. Dogodilo se s razlogom. Svi znamo onu lijepu rečenicu :“Ti ćeš mene, ja ću tebe“. Zato je i rat izbio. Sve te protivničke zemlje: Njemačka, Italija, Japan, spremale su se za revanš. Japan je zato iz osvete napao Ameriku (Pearl Harbor). A je li
Amerika prije napala Japan? NIJE! Francuzi i Britanci su griješili zbog politike popuštanja Njemcima i zato su iz osvete htjeli uništiti Francusku kao što je ona njih. Ali dobro, dosta o Njemcima. Vratimo se mi na Japan (zato jer je to glavna tema ovog bloga!). Znamo da su Amerikanci bacili atomsku bombu na nevine ljude na hirošimu, ali za sve je kriv Hirohito. On je provodio militarizaciju i on je htio revanš. Atomska bomba pada samo zbog jedne greške ili nepažnje. Kao što sam rekao:“Ti ćeš mene, ja ću tebe“.
-Johnny