transitgloriamundi

utorak, 25.03.2014.

Psihijatri u proljeće imaju najviše posla

Ima dana kada mi je ova moja obitelj, ne dovoljna, već i previše. Previše svega od mene očekuju, svakodnevica iziskuje strahovit napor da koordiniram, djelujem u trenu, odlučujem, budem pravedna...a ja nemam snage ni volje.
Dopizdilo mi je stalno biti semafor, odlučivati tko je u pravu, tko nije, biti odgovorna za svaku minutu u danu, za sve njih.
I onda pomisliš kako bi pomoglo naći prijatelja koji bi ti sve to olakšao, razgovorom, savjetom, samo uhom koje dobro čuje. I kad te taj prijatelj zove u trenutku kada si prazan ko frižider većine radnika u našoj deželi, tebi se ne da odgovoriti na poziv. Pa ti pošalje zabrinuti sms, a ti ga ignoriraš. Pa te drugi dan opet nazove.
I, iako zbilja ne osjećaš pitisak, znaš da osoba zove samo da te čuje, ne očekujući ništa osim malo razgovora, ti tvrdoglavo počneš hraniti ideju da ti ne treba još jedna osoba za čije ćeš osjećaje biti odgovorna, počneš hraniti osjećaj da ti to ne trebaš, da ti to ne želiš, da si dovoljna sama sebi, da ti je previše svega.
U tom se hranidbenom lancu počne razvijati zametak strahovitog manjka samopouzdanja, osjećaja da nisi dovoljno vrijedan i sposoban zadovoljiti više nivoa životnih potreba koje svi imamo. Isključuješ sve one potrebe koje su ti trenutno luksuz, poput potrebe za osobom koja bi te razumjela i bila nekakav oslonac, poput potrebe da s frendicama odeš van i smiješ se, plešeš, zaboraviš na tren taj okov odgovornosti koji si namećeš.
Da bi mogla biti ravnopravna u svemu u životu moraš prvo biti ravnopravna sa sobom i svojom slikom koju odašilješ u svijet.
Čim se tu javi nedosljednost sav tvoj klimavi svijet pada u vodu.
Kako doista biti suveren u ovom svijetu?
Kako ne biti samo dio ogromnog kotačića koji sve pokreće neovisno o tome jesmo li spremni ili ne?
Kako ne dopustiti sitnim, svakodnevnim pakostima koje življenje nudi, da te omete u odluci da ćeš unatoč njima pokušati slijediti svoje želje?
Trebam psihića. Ovo čišćenje koje početkom proljeća svi mi započinjemo ne bi li se očistili od zimske letargije i komforta ponekad me dovede pred zid. Kojeg također treba obojati. :/
Trebam pomoć da se uravnotežim.


- 08:28 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Ožujak 2015 (3)
Siječanj 2015 (1)
Listopad 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (17)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (4)
Listopad 2010 (2)
Opis bloga
no brain no pain

jednom sam pala s masline. hvatala sam se za grane dok ih je bilo, a onda se više nisam imala za što hvatati.
sad se hvatam za blog.
usporava pad.
ozbiljno.

emajling: emakteon@gmail.com