transitgloriamundi
ponedjeljak, 10.03.2014.
Šumica na brijegu il glatka skakaonica?
|
Jučer sam se uplašila same sebe. Znate već da sam dugo vremena ležala i bila imobilizirana? Ok. U tom periodu jedva sam nagovarala kćer ili sinovu curu da mi bar nožne nokte srede, da doktor (zgodni, ponavljam), ne padne u nesvijest pri bliskom susretu s mojim kandžama. Mala je pritom bila i inovativna (prava, mala ženica sutrašnjice), i zalijepila mi tetovažicu crne udovice na list. "Možda onda nitko neće gledati dlake", mudro opaža. Tetovaža se tijekom noći odlijepila i ostala zalijepljena negdje u pidžami. Daklem, to vrijeme nesposobnosti i ovisnosti o tuđoj vještini pedikure je iza mene, napokon. I jučer se, nakon tuširanja, nemalo iznenadim i poskočim kad me nešto zagolicalo među bedrima! "Ma, koji je to vrag?!", povičem u sebi, šireći noge i tražeći: *pauka, *mrava, *morsku medvjedicu (ona već iz paštete iskače, pa me ne bi čudilo da je i k meni doplazala), *čudovište iz Loch nessa (ni nju dugo ne vidješe, možda je baš u mom međunožju pronašla mir i tišinu), *pokošeno sijeno mog djetinjstva, *vlasulju koju sinova cura koristi da vježba zanat... Tražim ja tako al ništa ne nađoh, sem prašume koja je toliko narasla da mogu pletenice alla Timošenko doli pravit. Malo sam zastala, nimalo posramljeno, tja! ionak nitko ne zagleda u taj dio mog bajnog bića. I mozgam što učiniti. Pokositi to prvo trimerom, jerbo nema britve koja bi se s tim dostojno uhvatila u okršaj, pa glatko izbrijati (trpeći svrab kad dlačice krenu rasti), ili ostaviti nek divlja i raste, pa da vidimo dokle će. Sve su danas glatke i izbrijane, jeste da je puno izazovnije vidjeti rosu koja se javi po smokvici kad je uzbuđena, al malo mi je sve to postalo preglobalno, malo i prepedofilski, a i malo mi je dosadilo. Od svoje 16. brijem te dlake sa sebe, umorilo me. Kako starim vidim i čari dlakavosti. Tj. ne vidim al osjećam negdje u sebi. Osjećam potrebu biti prirodna. Al, navika je navika, obrijah ipak dio, a dio ostavih. Pa ima za svakog pomalo. Kad naučim balirati pokošeno pokušat ću se probiti na tržište. Sa sve vidljivijim, zlaćanim brčićima ispod nosa još nisam načisto što ću. :/ |
- 11:22 - Komentari (19) - Isprintaj - #
Ožujak 2016 (1) Veljača 2016 (1) Ožujak 2015 (3) Siječanj 2015 (1) Listopad 2014 (2) Svibanj 2014 (2) Ožujak 2014 (17) Veljača 2014 (6) Siječanj 2014 (6) Prosinac 2013 (4) Listopad 2010 (2) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
no brain no pain jednom sam pala s masline. hvatala sam se za grane dok ih je bilo, a onda se više nisam imala za što hvatati. sad se hvatam za blog. usporava pad. ozbiljno. emajling: emakteon@gmail.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||