Gubitak voljene majke

Pozdrav,
prvi put u životu pišem blog i susrećem se sa javnim pisanjem i moram priznati da me to jako veseli. Uvijek postoje osobe koje imaju negativne i pozitivne komentare. Ali uvijek se trudim usredotočiti samo na ono što je ispravno. Prije 3 mjeseca izgubila sam najvoljeniju osobu, svoju majku. Naime, bolovala je i kao većina žena od karcinoma pluća, koji je metastazirao na mozak, sa većim posljedicama. Prvi put kad smo ja i brat saznali da boluje od karcinoma bio je totalni šok, kao da sam izgubila tlo pod nogama. Kao i većini ljudi cijeli svijet ti se sruši i ništa drugo u tom trenutku nevidiš i nečuješ, samo gorčinu, tugu i nevjericu. Kako sve u kratkom roku posložiti, kako biti staložen i normalan, kad te doktor pozove u posebnu sobu i govori ti najteže stvari, suze ti naviru, ali u tijelu želiš biti čvrst i stabilan. Izlazak iz sobe, tijelo u grču, svjestan da majci nemožeš reći istinu i da moraš biti jako hrabar i u tom trenutku moliš Boga da ti da snage da izdržiš muku i tješiš majku lažno joj govoreći da je samo moždani udar bio i da ima malenu dobroćudnu cistu i da će sve biti u redu. A u srcu te još jače boli zbog laži za njeno dobro, da postepeno sazna istinu kad za to dođe vrijeme. Jedno smo ja, brat i doktorica znali, a to je činjenica da bi je previše dotukla istinita vijest. Bila je psihička loše i tjelesno dosta nestabilna i iz tih razloga ostala je u bolnici, a onda počinju prave muke.Nastavak uskoro, ako vam se svidi ova tužna priča, jedna od brojnijih u Hrvatskoj. Linna