Run

10 godina

petak, 09.09.2011. u 21:38

Svake godine kada se priblizi 11. rujan sjetim se svog bloga koji ovdje pociva u miru.
Sve dok moj browser pamti sifru navracat cu ovdje narednih rujana.

Okruzenje je vidim redizajnirano, postovi se mogu lajkati, naslovnica je puno presarena, dozivio sam bombardiranje informacijama cim se ucitala......no nema veze, moj blog je i dalje tu... Ja sam uvijek za jednostavnost.
"Jednostavnost je vrhunska sofisticiranost" rekao je Da Vinci.

Na mom blogu ima podosta postova o tom utorku 2001., vise se ne sjecam, ali sjecam se sto sam radio i gdje sam bio kada sam cuo vijest. Naprosto svi znaju sto su radili 11.rujna u to vrijeme.

Vozio sam se u svom prvom autu- kockastoj Ladi boje dreka i negdje kod Crnomerca cuo sam da je neoprezni pilot pogodio jedan od tornjeva WTCa i daj eizbio veliki pozar. Mislih prvo da se radi o nekoj Cesni il avionu za zaprasivanje protiv stakora. Nebi bilo prvi put, jedan je vec pogodio Empire state. U trenutku kada sam otvorio ulazna vrata, nakon sto sam se vratio kuci sav ushicen od jedne dvojke vise u indexu, pogodio je i drugi. Boeing, onaj veliki.

Malo poslije je u nekom floridskom vrticu u Bushevo uho sapnuto "Sefe napadnuti smo". Ovaj je napravio svoju prepoznatljivu grimasu zbunjenog primata, a onda je i sam napao. Zato jer moze. George Bush junior najgore je sto se Americi ikad dogodilo.

No bilo kako bilo, vrijeme ne lijeci rane onih koji su tog dana zaista ranjeni, a huk New Yorka je i dalje prisutan i velicanstven je bas kao i prije 10 godina.