Run

20 minuta

četvrtak, 29.10.2009. u 21:27

Nešto me nagnalo da osvježim blog. Ma ne- lažem; danas sam, naime, nakon nekoliko mjeseci zalutao na vlastiti blog. Doslovce. I uz par minuta razmišljanja o loginu i passwordu (ko da mi nije dovoljno tucet njih koje pamtim za poslovne aktivnosti) odlučio sam osvježit ga.
Tražio sam nešto sa r i Firefox pametan kakav je mi je ponudio vlastiti blog kao opciju broj 1. Pa reko ajd da vidimo jel se možda u međuvremenu nešto samo od sebe napisalo.

Vidi vraga nije, 11. rujan i svjetlosni freedom twinsi i dalje svjetle na vrhu, a od 11. rujna je napadalo podosta lišća.
Nije da se nije imalo o čemu pisati i ruku na srce nije da se nije imalo vremena..... Jednostavno u tome više ne guštam kao što sam to činio prije. A kada je tomu tako taman posla da bi blog išao pisati samo da se nešto natipka. Dosta ljudi koje sam ja čitao ne piše više odavno svoj blog što me i udaljilo kao čitača, a dosta moje publike je jednostavno odustalo iziritirani mojom stvaralačkom pasivom, a to je i kaskadno dodatno demotiviralo mene kao pisača. No dosta izgovora, prijeđimo na bit....

Zbog vas vjernih 6 evo pišem novi post. Mogli bi se nać na nekoj kavi, bilo bi to ugodno druženje. Za vas fanove, mogao bih isprintati i parafirati neka svoja veleostvarenja objavljenja ovjde. Nekad vas je bilo 600 dnevno i čitali ste i komentirali kojekakve gluposti koje bi mi pale na pamet i to iz dana u dan. Bilo je tu super tekstova, ali u toj gomili većine besciljnog trabunjanja o bespućima svakodnevice su ostali zakopani za vjeke vjekova.

Nekad me uzbuđivala činjenica da više ljudi čita moj blog nego ih dođe na Dinamovu utakmicu, ali eto realna brojka je ipak 100 puta manje i to sada kada se kvaliteta podigla na zavidnu razinu samim time što se kvantiteta znatno smanjila jer još je od pamtivjeka znano da se kvaliteta i kvantiteta međusobno ne podnose. Da jedna uvijek prevlada na uštrb druge i da kad jedne ima u obilju, drugu možeš ko iglu u plastu sjena tražit.

Zato evo ovih 20 minuta koje odvojih za post smatram prvenstveno činom mojeg rituala redovitog idealiziranja godišnjeg doba koje ionako dižem već iznad nebesa- jeseni, a u drugom planu kao nuspojava je i humana akciji podizanja kvalitete hrvatske blogosfere.