Kako da opet sanjam isti san?
nedjelja, 31.08.2008. u 22:50
|
Obožavam onaj osjećaj kad u snu nisi svjestan sanjaš li uopće. Isto tako mrzim onaj osjećaj koji sljedi par sati iza- onaj kad se probudiš i kada postaneš svjestan da je ovdje stvarnost- zgužvana plahta koja se povlači po prašnjavom podu i alarm koji zove na posao. Life, again and again. Kao Bill Murray u "Beskrajnom danu", samo što nikad ne dobivaš drugu šansu za dan, za neki novi početak.... neki novi život...I pri buđenju naivno pomislim kako bi bilo fora da je stvarnost ono što je bilo prije par sati- san. I tako za razliku od mnogih koji imaju noćne more, ja u snu imam fantazije i radovito se budim.... razočaran. I što one izgledaju realnije... ostvarljivije... to bolji san. Nikad nisam zaozbiljno shvaćao snove gdje mogu lebdjeti, čitati misli....ili gdje sam neki superheroj. Recite mi ako ste uspjeli dva ili više puta sanjati isti san, ili bar nastavak prethodnog. Zašto? Zato jer sam jedne noći sanjao tako dobar san- neću u pojedinosti, ali bio je tako dobar da sam pomislio da bi to mogao biti moj život i bio sam sretan cijeli sljedeći dan samo uživajuci u toj opciji.... sve do drugog jutra kada sam se probudio i shvatio da je i taj sljedeći dan bio samo san. Kojeg razočaranja... Od te noći tražim formulu da mi se takvo nešto opet ponovi. Zasad sam pokušao družiti se s istim ljudima, jesti istu hranu taj dan, mislit na isto prije spavanja... Zasad bezuspješno. Any idea? Kako da natjeram mozak da mi ponovi il da bar nastavi onaj san, onaj dan... No definitivno najbolje od svega mi je da kada se probudim shvatim da je u tih par sati sna stalo događaja koji se dogode u pola godine moje stvarnosti. Možete reći što hoćete, ali ja uvijek biram san jer vrijeme ide sto puta brže i ne možeš se razočarati. Ako je tako strašno uvijek se možeš probuditi... dok u stvarnosti takva opcija ne pomaže. Barem ne meni... |
Prvi dan jeseni
utorak, 26.08.2008. u 21:29
|
Danas se javio prvi dan jeseni. Ujutro izađem iz kuće. Vedro, bez oblačka, a sunce još nije na mom parkiralištu. Gdje je nestala ona zraka od jučer? Tik iza 18 je toliko nisko da Ilicom prema zapadu ne možeš držat' oči otvorene. Škiljiš, u tim zadnjim zrakama kupaš sunčane naočale... Kada se vrijeme postepeno mjenja-teško je primjetno. Dani su kraći samo za minutu. Ali iz minute u minutu, iz dana u dan- to su već sati. Želim reći i ljudi se polako mjenjaju. Primjetno za one koji gledaju. Ja se mjenjam. No iz godine u godinu želim izbjeći onaj mraz sa vjetrobranskog stakla u pola 8 ujutro. Barem da dođe što kasnije. Ali dođe uvijek. Izuzetno cijenim ljude koji se oblače prema vremenu i koji se tako odnose prema svemu- donoseći odluke prema instinktu, zapažanju, osjećaju....Zato je danas prvi dan jeseni, jer ja naravno izuzetno cijenim sebe. P.S. I da vam dokažem da sam naučio peglat svoju kreditnu karticu. Kažu da je uvijek prvi put malo treme, no i da se samo prvi put pamti. Ja vam kažem da treme nije bilo, no vi budite pametniji, ja sam svoj prvi put skupo platio. Učite na tuđim greškama-govorili su...   |
Vodič kroz NP Krka
srijeda, 13.08.2008. u 18:30
Nacionalni park Krka neka vam bude must see odredište ako se nađete blizu ili pak u samom Šibeniku, Skradinu ili okolici. Jer proć tamo i ne posjetit taj park je onako luzerski. Probijajući se kroz masu što domaćih što stranih turista ukrcali smo se na brodić koji od Skradina uzvodno Krkom vozi do glasovitog ulaza u sam park. Tko to mi? Ja i ekipa koja je upotpunila doživljaj ljetovanja za koje mogu reć da je bilo među boljima ikad. A ja nisam tako mlad, dakle među boljima od mnogo njih. Dvadesetnominutna vožnja kanjonom rijeke Krke smirujuće je iskustvo u kojem zvuci cvrčaka bacaju jeku sa jednog na drugi kraj kanjona i u kojem zvuk šljopanja slatkovodne Krke kojeg brodić para svojim pramcem čini izvrsnu kulisu za meditiranje o smislu života i svemu ostalom.  Nakon kupnje ulaznice u park od 80 kuna u koju je uključena povratna karta brodićem, prizor koji je slijedio opisuje sljedeća fotka. Dakle, tisuću riječi:  Uglavnom 80 kuna od kojih sam dobio mnogo više zadovoljstva nego od onih drugih 80 kuna koje potroših u parku u restoranu na anoreksični pomfrit, pivu i neko sramežljivo pileće pečenje. Nakon obilaska parka sljedio je kupanac u rijeci i to baš ovdje:  Ultra fora osvježenje. Malo stojiš do pasa u vodi, malo propadneš, a ispod tebe dnu ni traga i tako.Činjenica po kojoj NP Krka vodi 1:0 u tekmi s NP Plitvicama je upravo činjenica da se možeš bacit u vodu. Priliku treba iskoristi dok postoji, a ne poslije žaliti-što rade luzeri, pa sam stoga bez obzira što su se tamo migoljile neke riječne zmijice bacio u Krku na kupanac i odlučio ne biti luzer ovaj put. Tu, tu, među ovom zelenjavom dolje vlada pravilo: gdje ima flore ima i faune, pa se nemojte iznenadit ak vam nešto upliva među gaćice....  Kako je to bio top sezone na ulazu u park će vam naplaćivat parking ravan onom ZG parkingu, dakle neopravdano skup, u parku će vam prodavat specijalitete tipa medovača, orahovača, i ostale -ače... pržene bademe i tako....  Reći će sve je (skupo) s razlogom: sada je sezona, sad se radi... ostalih 8 mjeseci se živi od toga...Mora se razumjet te ljude... Kupite nešto, ne budite Česi... (no offence) Još par kadrova prekrasne Krke kako smo se penjali po slapovitim kaskadama...  Ovaj pogled uživo izgleda Woooow, na fotki kao i sve umjetno- tek prosječno. Dofurajte ovdje nekog komada, ak niš drugo za romatnični zagrljaj....Hm...  ...a kada okreneš glavu za par stupnjeva udesno vidiš ovo:  Pa tko nebi volio Krku zbog ove predivne kose koju raspušta na tim kaskadama. Onu staru da je tehnika važnija od veličine kompleksaši će recitirati svom međunožju... al ja ću vam reć da vrijedi za ove slapove. Definitivno imaju tehniku....  Na povratku u Skradin na brodiću su ljudi poskidali majice kako bi uhvatili još malo boje na popodnevnom suncu. Bio je to samo jedan dan-mali isječak sa mojih 10 dana godišnjeg odmora. Po povratku se sjetih Einstenove teorije relativnosti i njegovog citata : "Put your hand on a hot stove for a minute, and it seems like an hour. Sit with a pretty girl for an hour, and it seems like a minute. THAT'S relativity.” Dakle pogađate- 10 dana činilo se kao tek jedan dan. |