subota, 16.01.2016.
Čarolija hladnoće
Hvata me neka depresivna nostalgija. Prisjećam se nekih slatkogorkih životnih trenutaka. Možda je to zato što je siječanj i dok me ledeni vjetar šiba po obrazima, kao da prodire kroz moju kožu i kost pogađajući upravo onaj dio mozga u kojem stanuju sjećanja. Ima li možda ta hladnoća vjetra neko posebno značenje za mene? Osjećam je duboko u sebi, kao da zapravo cijele godine prodire kroz moje obraze, ali mi ju je samo u ovo doba godine dopušteno osjetiti. Zaogrnut ću šalom i vrat i obraze, ali nijedan šal neće mi moći priuštiti toplinu koja će izbrisati ledeni vjetar s moga lica ni crveni trag hladnoće s mojih obraza.
Osjećam je,
u svakoj kosti,
u svakoj stanici.
Sjećam se,
sjećam se svega,
svega što želim zaboraviti.
