ponedjeljak, 18.02.2013.
Maybe I'm a dreamer. Maybe I'm misunderstood. Maybe you're not seeing the side of me you should.
Ona se promijenila. Spoznala je neke nove vrijednosti. Stvorila je nove snove. Odabrala nove putove. Zavoljela nove ljude. Shvatila tko su joj pravi prijatelji, a tko lažni. Shvatila je za kim ne vrijedi plakati, za čim ne vrijedi žaliti. Shvatila je da prošlost treba ostaviti gdje pripada - u prošlosti. Shvatila je da joj svaki dan nosi nešto novo i uzbudljivo. Prestala se bojati tuge, boli i neuspjeha. Prihvatila ih je kao sastavni dio života. Naučila je nakon svakog pada ustati i nastaviti dalje. Sada je jača. Nije ju lako slomiti. Naučila je voljeti sebe. Shvatila je da ima neke prilično vrijedne vrline. Više ne bježi od odraza u ogledalu. Naučila je veseliti se malim stvarima - prirodi, bojama, mirisima... svemu što je okružuje. Naučila je cijeniti vrijeme provedeno s ljudima koje voli. Promijenila se, ali i dalje vjeruje u snove. I dalje vjeruje da sve može ako se dovoljno jako potrudi. I dalje je zahvalna na daru života i svakoj pruženoj prilici.
and leave it all behind.
I've never been one to walk alone,
I've always been scared to try.
So why does it feel so wrong
to reach for something more,
to wanna live a better life?
What am I waiting for?
Sick Puppies - Maybe
srijeda, 13.02.2013.
Udostojala se pojavit na blogu nakon godinu dana. 
Ne želim više koristiti izliku da nemam vremena za pisanje jer sam si sama kriva kako to vrijeme organiziram. Fali mi ovo, fale mi ljudi s kojima sam dijelila životne priče, koji su me razumjeli i savjetovali kad mi je to bilo najpotrebnije. Osim toga, shvatila sam da mi je blog dosad uglavnom služio za ljubavne jadikovke. 
Vrijeme je da malo proširim vidike. 
Samo se pitam ima li netko ovdje tko me u ovih godinu dana nije zaboravio. 
