petak, 01.05.2009.

I'll be there for you... 'Cause you're there for me too.

Srijeda navečer. Nisam radila ništ pametno. Kopala sam po starim stvarima za koje nisam ni znala da ih imam. I tad... Pogledam u mobitel. "Pa mogla bih", pomislim. I pošaljem mu poruku.

Sve počinje onim uobičajenim šta radiš, kak si, šta ima novog... Ali kasnije postaje drugačije.

> ako mu se pohvalim dobrom ocjenom
on odgovara: tako treba, slatko moje pametno

> ako se u svojoj poruci činim nesigurna u sebe
on odgovara: ma možeš ti to

> ako mu zahvalim što vjeruje u mene
on odgovara: nema na čemu, sve za tebe

Samo prijatelji. Ništa više. Svejedno, sretna sam. Sretna sam jer sam dio života jedne predivne osobe. Što je ljepše od toga?