subota, 13.12.2008.

Želim znati.

Opet razmišljam o njemu. Pitam se... Što bi bilo kad bismo se poznavali? Bi li mi se svidio ovoliko koliko mi se sviđa sada? Vjerujem da bi mi se svidio i više... Tada bih barem imala hrabrosti da mu se obratim. Tada bih ga sa smiješkom pozdravila svaki put kad ga ugledam. Teže pitanje je... Bi li se ja svidjela njemu? Bi li se naše duše našle u nekom zamišljenom svijetu koji obećava da će jednog dana postati stvaran? Kad bismo mogli biti izgubljeni zajedno... Kad bismo mogli jednim pogledom razumjeti najdublje osjećaje i strahove... Zanima me što bi bilo kad bih se mogla nazvati njegovom... Bilo bi lijepo kad bi simpatija postala ljubav, kad bi poznanstvo postalo prijateljstvo...Bilo bi savršeno da smo stvarno stvoreni s istim pogledom na svijet... Ali što ako nismo? Što ako ćemo razočarati jedno drugo? Može li ljubav pobijediti sve? Može, ali što ako ne bude ljubavi? Ne bojim se. Samo želim znati. Je li vrijedno truda i vremena? Ne će mi biti žao ako nije. Samo želim znati.

subota, 06.12.2008.

Kava.
Osmijeh.
Kompliment.

Tako je malo potrebno da bi se osjećali sretno...
Dva tjedna nisam spavala kak spada...
Jedna osoba me toliko iznenadila svojom površnošću da mi se smučilo...
I bila bih loše volje... Da nije bilo ovog PONEDJELJKA...
Da nije bilo one fine kave i one osobe koja je sjedila kraj mene...
Ali bilo je... I sretna sam...=)