četvrtak, 31.01.2008.

So many broken hearts... so many hearts are about to be broken...

Zdravo, ljudi! Znam da sam rekla da ću bit za kompjuterom samo vikendom, ali ovo je iznimna situacija, morala sam napisat ovaj post! Pa evo, pročitajte...




Jučer je slomljeno jedno srce... Srce osobe koja to ničime nije zaslužila... Kad mi je rekla što se dogodilo, nešto me iznutra presjeklo... Kao da sam i ja osjetila njenu bol... Samo što je nju to sigurno puno jače zaboljelo... Ali zašto? Život nije fer... Ne želim da ona pati... Ali to je njena stvar... Pa ne ću duljiti o tome...




U utorak sam razmišljala o nekim stvarima...i rastužila sam se... Ali ne samo rastužila, istovremeno sam se i naljutila... Ma uglavnom, shvatila sam da bih trebala realnije gledati na neke stvari. I tako me pod engleskim strefila inspiracija i napisala sam nešto što sam htjela lijepo prepisat i stavit tu kao post. Ali...(da, opet ali)... Taj dan... navečer... se dogodilo nešto zbog čega nisam napisala taj post. A što se dogodilo? VIDJELA SAM GA! Da, NJEGA! Približavala sam se maloj stanici... i vidjela ga... Još kak je tamo ona neka ograda pa je usko za proć, prošla sam točno kraj njega. Pogledali smo se ravno u oči. Pozdravio me. I ja sam njega pozdravila, pomalo zbunjeno, jer ovo je bio prvi put da smo se vidjeli otkad ON zna što ja osjećam prema njemu. Srećom, bila je Antonija sa mnom pa sam mogla poslije histerizirat. Ma znate ono kad vam dođe da se izvrištite? E pa meni je tad to došlo, a pošto je Tonka bila sa mnom, lijepo sam mogla brbljat bezveze samo da to izbacim iz sebe. I tako, zbog toga ja nisam htjela napisat onaj post. Ali znate šta? Razmišljala sam, i shvatila da to što sam ga vidjela ništa ne mijenja. Pa ne može jedan takav susret promijeniti cijelu situaciju! I zato ipak pišem ono što sam napisala pod engleskim...




Sjetila sam se starih dana u osnovnoj, kad me nitko nije primjećivao, kad su se "popularne" cure ponašale kao da ne postojim. Imala sam uz sebe par ljudi s kojima sam bila dobra, ali svejedno, boljelo me to... Nisam se htjela osjećati nevidljivom, a upravo sam se tako osjećala... I onda se na ljeto pojavio ON. Tip mi je bio simpatičan, bio je drag prema meni... Uz njega se nisam osjećala nevidljivom... I što se dogodilo? Zaljubila sam se u njega! Onak, za bezveze, prebrzo se dogodilo, nije se trebalo dogoditi... On ima svoj život, svoju ekipu, svoj svijet u koji ja ne pripadam... Ja sam višak, njega nije briga za mene... Imam osjećaj da on misli da nisam dovoljno dobra za njega... Ne želi mi dati čak ni priliku da me upozna... Nije ga briga... Voljela bih da ga mogu zaboraviti, da mogu jednostavno nastaviti dalje sa životom, da se mogu zaljubiti u dečka koji bi cijenio moju ljubav prema njemu... Moram razgovarati s NJIM, moram to rasčistiti jer nemam pojma kud sve ovo vodi... Ne želim biti netko sa strane, želim biti dio njegovog života... Život je prekratak da bi me bilo strah i zato moram nešto poduzeti...



Enrique Iglesias - Do you know

quot;ping pong"
"ping pong"

Do you know
Do you know
Do you know,
Do you know, Do you know

Do you know what it feels like loving someone that’s in a rush to throw you away.
Do you know what it feels like to be the last one to know
the lock on the door has changed.

If birds flying south is a sign of changes
At least you can predict this every year.
Love, you never know the minute it ends suddenly
I can’t get it to speak
Maybe finding all the things it took to save us
I could fix the pain that bleeds inside of me
Look in your eyes to see something about me
I’m standing on the edge and I don’t know what else to give.

Do you know what it feels like loving someone
that’s in a rush to throw you away.

Do you know what it feels like to be the last one to know
the lock on the door has changed.

How can I love you How can I love you How can I love you
If you just don’t talk to me, babe.

I flow through my act
The question is she needed
And decide all the man I can ever be.
Looking at the last 3 years like I did,
I could never see us ending like this.
Seeing your face no more on my pillow
Is a scene that’s never happened to me.
But after this episode I don’t see,
you could never tell the next thing life could be

Do you know what it feels like loving someone that’s in a rush to throw you away.
Do you know what it feels like to be the last one to know
the lock on the door has changed.

Do you know what it feels like loving someone
that’s in a rush to throw you away.
Do you know what it feels like to be the last one to know
the lock on the door has changed.

Do you know,
Do you know, Do you know....

srijeda, 09.01.2008.

There can be miracles when you believe...

Zdravo, ljudi! Obećala sam vam veseli post pa evo pišem ga. Skužila sam da stvarno pišem više depresivnih postova nego ovak veselijih pa ispadne da sam stalno loše raspoložena. Ali nije istina... Ja samo kad sam tužna koristim blog kao neku vrstu utjehe pa tu izbacim sve što me muči , a kad sam sretna nemam toliko tu potrebu. Ali ako malo proučite moje postove vidjet ćete da i nisam ja tolko zbedirana (ak ta riječ uopće postoji ) Uglavnom, inače stvarno imam vedar pogled na život. Ali nemojte mi zamjerit na tužnim postovima jer činjenica je da je svijet okrutan i da su ljudi zli. Ali zato postojimo mi koji to shvaćamo - da bismo to promijenili! Da bismo napravili neku razliku... Treba vjerovati u snove, treba vjerovati u čuda! Čuda su moguća! Samo ne smijemo nikada gubiti vjeru... Baš se super osjećam, tak mi sve oko mene djeluje ohrabrujuće... Baš imam volju da počne ovo novo polugodište i da počnem rasturat... Ne samo što se ocjena tiče, nego i društva, prijatelja, dvoličnih gadova i gadura koji se prave da su mi prijatelji i tak... Ma uglavnom, sve cool! Sad sam nezaustavljiva...hehe... Ajd evo vam sad pjesma čije sam stihove posudila za naslov, stvarno obožavam tu pjesmu i uvijek me nekako ohrabri. Čuda su moguća... kad vjeruješ u njih...



I evo još samo za kraj...
Ova slika nema nikakve veze s postom
Al' morala sam stavit, presladak je!!
Najradije bi ga
To je za sve cure koje su loše volje... da im malo popravi raspoloženje...LoL
Ugl... To bi bilo sve od mene. Uživajte!

ponedjeljak, 07.01.2008.

Male nas stvari usrećuju, ali isto tako male stvari nas mogu rastužiti...

Zamisli se u jednoj ovakvoj situaciji: netko treba tvoju pomoć... tvoj prijatelj, poznanik, rođak... uglavnom... netko te zamoli da mu nešto napraviš, ne ništa veliko, neku malu uslugu, neku malu stvar koja tebe ne bi oštetila, znači, ti ne gubiš ništa ako napraviš ono što te ta osoba zamolila, a tu osobu bi to jako usrećilo. I sad, što bi ti napravio? Vjerujem da bi velika većina vas pomogla toj osobi. Pa zašto ne? Nije li najljepša stvar na svijetu vidjeti osmijeh na licu drugoga koji si ti uzrokovao? Ali zašto se meni nekad čini da nikome nije važan osmijeh na mom licu? Naprotiv, kao da me svi žele vidjeti kako plačem. Kao da svi uživaju znajući da me peku oči dok suze klize... bez prestanka... jedna za drugom... jastuk je sav mokar, a iznutra kao da me nešto stišče, kao da će mi duša nakon nekog vremena izblijediti... Ali ipak... kad oči presuše, kad sjednem ispred ogledala, kad vidim onu curu koja si je obećala da će biti jaka, da ne će dopustiti da je itko slomi i koja dok je živa ne će izgubiti svoju vjeru... volja za životom se polako vrati jer znam da imam na mnogo toga biti zahvalna...





Dragi Bože, hvala Ti...

- hvala Ti što sam zdrava (kolko-tolko)
- hvala Ti što je moja obitelj dobro
- hvala Ti na hrani, odjeći i tim svakodnevnim potrepštinama
- hvala Ti što imam krov nad glavom
- hvala Ti što sam upisala srednju školu koju sam htjela
- hvala Ti što nisam imala 1 iz njege na polugodištu
- hvala Ti što je mama našla novi posao
- hvala Ti na prijateljima (nemam ih puno, ali su pravi)
- hvala Ti na glazbi - najljepšoj stvari na svijetu i mojoj najvećoj ljubavi
- hvala Ti na malim stvarima koje me čine sretnom
- hvala Ti na svim talentima koje si mi darovao
- hvala Ti što vidim svijet na način na koji ga ne mogu svi vidjeti
- hvala Ti na osjećaju zaljubljenosti (čak i kad nije baš ugodno)
- hvala Ti za svaku isplakanu suzu
- hvala Ti što si mi dao vjeru
- hvala Ti što mi daješ snagu
- hvala Ti što nakon svake ružne stvari postajem jača
- hvala Ti što mi pomažeš da pobijedim svoje strahove
- hvala Ti što ne dozvoljavaš da izgubim nadu
- hvala Ti što u svemu uspijem naći nešto dobro
- hvala Ti što mi opraštaš
- hvala Ti što me voliš
- hvala Ti što me vadiš iz nevolja čak i kad to nisam zaslužila



Glitterfy.com - Glitter Graphics

subota, 05.01.2008.

When everything's made to be broken, I just want you to know who I am...

Zdravo, ljudi! Evo ja opet pišem novi post. Praznici su pa imam vremena, a i inspiracije. Hvala vam na komentarima, stvarno ste darežljivi. Hvala i što mi dajete savjete, to mi zbilja puno znači. No dobro, ovo je bio samo uvod, ajde da ja već jednom počnem pisat taj post!


Glitterfy.com - Glitter Graphics

Zašto često imam krivo mišljenje o drugima? Zašto nekoga često osudim prije nego ga uopće upoznam? Zašto drugi često imaju krivo mišljenje o meni? Zašto me osuđuju? Zašto ono što napravim nikad nije dovoljno dobro? Zašto nitko ne shvaća da sam ja jednostavno ovakva rođena? Neke stvari mogu promijeniti, ali neke ne... Neke su stvari jednostavno u meni i ne mogu ih nikako odbaciti... Ali zašto ljudi ne shvaćaju da naše sposobnosti ne određuju ono što mi jesmo. Ono što mi zaista jesmo pokazuju naši izbori! Zašto nitko nema razumijevanja? Zašto nikom nije stalo? Zašto mi nitko ne želi dati jebenu priliku da me upozna? Pa nek onda sudi o tome kakva sam osoba... Ja zaslužujem priliku... Ja zaslužujem biti voljena... Samo želim da znaju tko sam...




Ali ja sam jaka... I ne ću dopustiti da me itko slomi... Jer ja sam ja, a ljudi dolaze i odlaze... Malo je onih koji ostaju, ali ti koji ostaju su pravi prijatelji... Ali zašto svi odlaze? Jednostavno odu, ostave me... Bez razloga, bez objašnjenja... Je li problem u meni? Ne... Ja se nemam zašto osjećati krivom... Znam... sve će bit OK! Hakuna matata!




Sve se mijenja... I ja sam se promijenila... Sjećam se NJE... one osobe koja je nekad bila ja... Ona je bila ja, ali je imala snove... Ona je bila ja, ali je imala veću vjeru... Ona je bila ja, ali ona je imala ono nešto na čemu bi joj svi zavidjeli... Moram je vratiti... Ona je znala sanjati, ona je vjerovala u snove, ona je mogla sve... Ali postoji problem... Ona nije voljela NJEGA... a ja ga volim... Moram naći neki način da je vratim, sigurna sam da to mogu... Jer ja samo želim ponovo sanjati...




Budite vjerni sebi...
Borite se za ono što volite...
Budite drugačiji od drugih...
Vjerujte u sebe...
Vjerujte u snove...
I nikad ne odustajte...




Goo Goo Dolls

Iris

And I'd give up forever to touch you
Cuz I know that you feel me somehow
You're the closest to heaven that I'll ever be
And I don't want to go home right now

And all I can taste is this moment
And all I can breathe is your life
Cuz sooner or later it's over
I just don't want to miss you tonight

And I don't want the world to see me
Cuz I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And you can't fight the tears that ain't coming
Or the moment of truth in your lies
When everything feels like the movies
Yeah, you'd bleed just to know you're alive

And I don't want the world to see me
Cuz I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And I don't want the world to see me
Cuz I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

And I don't want the world to see me
Cuz I don't think that they'd understand
When everything's made to be broken
I just want you to know who I am

I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am

četvrtak, 03.01.2008.

You're the one I'm dreamin' of...

Kasno je. Već sam i umorna. Ali kad odem u krevet, opet ista priča... Ne ću zaspati, nego ću opet pomisliti na NJEGA... Prvi na kojeg pomislim kad se ujutro probudim i zadnji na kojeg pomislim navečer kad idem spavati. To je kao neko prokletstvo koje je izgovoreno prije pet mjeseci... kad sam bila pogođena Amorovom strelicom. Jaka je ta strelica... kad me njena moć još uvijek drži... Nekad tako poželim da me taj okrutni osjećaj napusti... Bilo bi puno manje boli, puno manje suza... Ali opet... bilo bi puno manje ushićenja, puno manje inspiracije... Nekad tako volim taj osjećaj... Volim kad me preplavi nekakva toplina po cijelom tijelu kad pomislim na NJEGA, volim kad osjetim leptiriće u trbuhu zbog neke lijepe stvari koju mi je rekao... Volim zamišljati kako nježno stavlja ruku na moj obraz i primiče glavu kako bi me poljubio... Iako znam da... se to možda nikada ne će dogoditi. Pa ne treba gubiti nadu! A čak i ako ne bude ništa između nas... pa dobro, bolit će me, pa dobro, plakat ću, pa dobro, past ću u depresiju i žderat ću tone čokolade...ali nikad ne ću zaboraviti: ŠTO NAS NE UBIJE, ČINI NAS JAČIMA! Hej, pa ja još nemam ni 15 godina, život je ispred mene! A ako me ON ne bude mogao voljeti... vjerujem da netko drugi hoće... Iako zasad sanjam samo o NJEMU i ON je jedini koga volim i koga želim voljeti...


Jutrom kad sunce izlazi... za sve ljude...
i njegove me zrake svojom toplinom bude...
Ja mislim na tebe...

Zvijezde se ističu svojim sjajem noćima,
ali ne mogu nadmašiti sjaj u tvojim očima...
Ja mislim na tebe...

U trenucima kad osmijeh krasi moje lice,
pa makar to bilo zbog neke sitnice...
Ja mislim na tebe...

Kad mala topla suza iz oka poteče,
a u duši nešto naglo zapeče...
Ja mislim na tebe...

Hladna je ova noć...
Već trebala bih spavat' poć,
ali srce me nekako zebe...
i opet... mislim na tebe!


Evo to vam je bila još jedna moja pjesmica posvećena NJEMU... Napisala sam je za Novu godinu negdje oko pola četri ujutro... Ma uglavnom, još sam vam samo htjela zahvalit na komentarima. Puno vam hvala svima! Sve vas puno pozdravljam! pa-pa...

srijeda, 02.01.2008.

I'm loving angels instead...

Zdravo, ljudi! Evo, nova godina je počela. Ostavljamo staru 2007. i sve što se dogodilo u prošlosti i krećemo u novu 2008. i u nove pobjede! Ja sam za prvi post u ovoj godini pripremila jednu posebnu temu i nadam se da će vas zanimati. Pa budite tako dobri i pročitajte!

Često sam čula od drugih ili pročitala na nekom blogu da netko voli slike anđela i takve slične izjave. A tko su zapravo anđeli? Jesu li oni stvarno oni ljudi s krilima kako su često prikazivani? Ne, naravno da nisu. Anđeli su duhovna, netjelesna bića, a oni "ljudi s krilima" koje često gledamo na slikama su samo zamišljeni prikaz anđela, samo način na koji mi zamišljamo ta bića.

Tko su anđeli?

Sveti Augustin u vezi s njima kaže:"Riječ anđeo označuje službu a ne narav. Pitaš kako se zove ta narav? - Duh. Pitaš za službu? - Anđeo. Duh je po onome što jest, anđeo po onome što čini. U cijelom svome biću anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da "neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima" (Mt 18, 10), oni su moćni "izvršitelji njegovih naredaba, poslušni riječi njegovoj" (Ps 103, 20).

Kao čisto duhovni stvorovi anđeli imaju razum i volju: oni su osobna i besmrtna stvorenja. Po savršenstvu nadilaze sva vidljiva stvorenja. O tome svjedoči sjaj njihove slave.

Ovo ljubičasto što ste sad mogli pročitati sam izvukla iz Katekizma katoličke crkve. Pročitala sam to nedavno pa mi je sad došlo da napišem post o tome. Ali još me nešto potaklo na to. Vjerujete li da svatko od nas ima svog anđela čuvara? Ja vjerujem. Nekad čak imam osjećaj... Ma možete mislit da sam luda, al nekad stvarno imam osjećaj da je on tu. Imam osjećaj da nisam sama. Baš kao da je netko cijelo vrijeme kraj mene! Kad sam zabrinuta, kao da me smiruje, kad sam tužna, kao da me tješi, kad sam sretna, kao da se smije sa mnom. Pa razmislite malo! Koliko ima opasnosti s kojima se čovjek suočava svakodnevno? Mora postojati netko tko nas čuva, netko tko je uvijek uz nas i ja stvarno vjerujem u to! Anđeli postoje...




Eto, to bi bilo sve od mene. Nadam se da vam se sviđa post i da ne ćete mislit da sam totalno pukla! Uživajte i ostavljajte mi komentare, sve vas puno pozdravljam!