Jučer sam u poštanskom sandučiću pronašla crveno-žuti, tri-puta-presavijeni papir. Najprije se svojski obradovah što me nije dočekao još jedan račun ili katalog nekog trgovačkog centra. Zatim se ponadahda se radi o nekoj pozivnici (recimo: pozivnici da dođem na aerodrom podići svoje karte za egzotično putovanje koje sam, nasumično odabrana iz telefonskog imenika, osvojila povodom neke od kampanja T-com-a). Opet sam požalila svoju nadobudnost.

Unutra je, pisano rukopisom i plavom tintom, stajao tekst:

Ljubavi!
Prošla dva dana toliko sam sretan, kao da sanjam. Čini mi se da te volim otkad sam te upoznao. Čak i prije,otkad znam za sebe. Znam da zvuči ludo, ali kao da si uvijek bila uz mene. I sad kad sam te pronašao, ne mogu te prestati voljeti. Želim biti stalno s tobom. Neizdrživo je, ne mogu se zadovoljiti s ono malo sati što se potajno nađemo. Ali više nisam samo ja u opasnosti, sada bi i ti mogla nastradati kada bi nas uhvatili. Zato se neko vrijeme nećemo vidjeti. Ne mogu ti napisati zašto, ne znam tko sve može ovo pismo pročitati. I ne boj se, čak i da me prestaneš voljeti, ne bih te mogao zaboraviti...

U donjem kutu "pisma" dodana je reklama za "Zabranjenu ljubav" i vrijeme njenog emitiranja.

Baš sam se dobro nasmijala. Nakon cjelomjesečnog prijevremenog reklamiranja iste (to je ono kada plava balavica izjavljuje da su "svi muški svinje"...), očigledno su zaključili da (valjda svjesni "kvalitete" dotične sapunice?) to još nije dovoljno.
Lukava ekipa...Tekst je dovoljno univerzalan i intrigantan da te navuče da ga pročitaš do kraja, a neki malo naivniji bi mogli, u prvi tren (o obzirom na rukopis), čak i pomisliti da je namjenjen njima.

U svakom slučaju, moram priznati da su djelomično uspjeli u svojim nakanama. Odlučila sam se odvažiti pogledati cijelu jednu epizodu. Kao moralnu podršku posjela sam brata pored sebe i oboružala se sokovima i keksima kako bi me zadržali na fotelji.

Ono što smo uspjeli zaključiti pomnim gledanjem je:

-> glumci su mahom klinčadija koja ima ulogu izigravati nekakve ozbiljne ljude sa vrlo "značajnim" životnim problemima,
-> glume lošije od američkih pjevačica "glumice-wannabe" (čast nekolicini iznimaka),
-> iz scene u scenu samo se priča...rijetke su one u kojima se nešto konkretno događa (osim kratkotrajnih prikaza Zagreba)
-> likovi su većinom crno-bijeli
-> nisam primjetila da ima muzike (znate one bubnjeve i gudače u brazilskim sapunicama koji te stresu svaki put kada lik, npr. izjavi nešto šokantno?)
-> bez pretjerivanja, stalno nešto jedu ili piju (valjda ne smiju pušiti, pa ne znaju kamo će s rukama?)
...

Na ovome ću stati. Već sam dovoljno puta optuživana da sam prekritična i zato ću samu radnju serije poštedjeti komentara.
A, čitaocima preporučam da radne dane od 19:45 provedu u šetnji ili, kako Joe. kaže, u igri s djecom. :0)