Posudila mama u knjižnici neki, kao, priručnik (ona kaže da je «knjiga», ali kako sve vrvi savjetima, uzela sam to sa rezervom), pod nazivom «Ne mari za male stvari i one će ostati male». S obzirom da sam taj naslov već čula više puta, pretpostavljam da je relativno poznata...Anyway, zasada sam, čisto po naslovu, pretpostavila da lik brije, u globalu, o tome kako se previše zamaramo sitnicama i onda propuštamo one puno bitnije stvari...Nisam još dovoljno prostudirala uradak da bih mogla iznositi objektivno mišljenje o njemu, ali sam razmišljala o toj rečenici. Cijela stvar možda zvuči mudro. U teoriji (?).

U praksi, mo`š si mislit`. So-called «male stvari» su upravo ono što nas u životu najviše pogađa, ono što utječe na naše raspoloženje i ponašanje. «Nebitne» sitnice te mogu potpuno izbaciti iz takta. Zbog «nebitnih» sitnica se ljudi znaju opako zakačiti. A, s druge strane, zbog neke sitne geste ti netko može nenadano postati simpatičan.

Nadam se da to ne znači da sam nestabilna osoba, ali- u stanju mijenjati raspoloženja gotovo jednako brzo kao moj brat TV programe.
I tu sitnice mogu imati velik učinak.

Jutarnja neispavanost je, recimo, po svojoj prirodi, meni vrlo sklona, i također, meni vrlo mrska. E, ali zato- postoje olakotne okolnosti, kao što su: dobra pjesma na radiju pri njegovu paljenju (umjesto iritantne reklame), sunce (umjesto sivila), slobodno kupatilo, dovoljna količina kave i, po mogućnosti, odsutnost ostalih ukućana. Odmah je i jutro manje strašno.


Izmeđuostalog, ne podnosim:

-kada moram hitno zapisati neki broj, a niti jedna kemijska iz one posude kraj telefona ne radi

-kada mi pri plaćanju fali neka sića u lipama i onda mi cicija od prodavačice razmijeni okruglu novčanicu

-kada, taman nakon što sam se najela, dolazi mama iz grada i nosi vrući burek (da me razveseli)

-kada ujutro ne mogu procijeniti koliko bih se «toplo» trebala obući i onda promatram kroz prozor ljude, a ono: neki u jakni, a neki samo što se ne skinu u donje rublje (i, što sada da zaključim?!)

-kada, usred meni drage pjesme, prokleti spiker na radiju počne nešto baljezgati

-kada čekam cijelu vječnost da kompjuter dođe k sebi nakon što ga upalim

-kada mi mobitel uporno zvoni u tramvaju,a ne mogu ga iskopati sa dna torbe

-kada na TV-u vidim facu od: Sanje Doležal ili Borisa Mirkovića

-kada mi žena u dućanu uporno nudi svoju pomoć, a ja samo želim malo prozujati.

-kada mi uz kavu u bircu ne donesu vodu

-kada me tata pita "imam li kakvih udvarača" (točno tim izrazom!!)

...

-kada na blogu nema niti jednog komentara ;)