Bilo je par minuta do podneva. Neki nadobudni ljudi bi to doba dana okarakterizirali kao «skoro popodne», a oni normalniji kao «rano jutro». Sve je stvar pogleda na svijet. Ja, koja sam se «prvim cikom zore» vukla bezvoljno prema zgradi SC-a, spadam, naravno, u onu drugu skupinu. Nakon što me bezobzirna rulja izgužvala u tramvaju, a kapi znoja su mi se jedva primjetno cijedile niz vrat, traženje ljetnog posla došlo mi je kao šlag na, primjerice, pečeno meso...Dakle, «nije mi došlo»...
Ali, raditi se mora nešto...

Tumarajući beskrajnim hodnicima i stepenicama, pronađoh tablu sa oglasima.
Pa, da vidimo...

«Studenticu za rad u cafe baru tražimo...( ili u prijevodu: pipničarku) u...ala Pušćoj bistri...plaća mizerna...na duuuže vrijeme.» Hm...
«Apsolventicu za rad u mrežnom marketingu...tražimo..» Hm(?)
«Studenticu sa znanjem engleskog, njemačkog, talijanskog,...( a, japanskog ne treba?),...tražimo.» Hm(!)
«Traže se atraktivne, komunikativne, privlačne studentice...» He-he!
"Traže se studenti za pranje prozora na skelama..."
..............................

Zaletavam se prema «uredu za izdavanje ugovora». Teta službenica, iliti "baba promjenjivog raspoloženja", i ovoga je puta bila u elementu.

BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: «Daaa?! Trebaš?» Definitivno gornji sopran.
JA (najljubaznije što možem): «Pa, zanima me jesu li baš sve ponude za poslove izvješene na tabli dolje ili možda ima još nekih koje niste stigli objaviti?» To se, naime, konstantno događa, jer su, valjda, prelijeni dolje okačiti oglas?
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: «Sve su izvješene. Odi dolje i čekaj sa ostalima. Kada dođe novi oglas, ja obično siđem dolje i objavim.»
JA (što joj znači to «obično»?): «Ma, nemojte se ljutiti. Samo sam vam htjela olakšati posao da ne morate silaziti...» Osmjeh od uha do uha. Nije shvatila šalu...Očekivano. Službenici su cijepljeni protiv humora.
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA (spušta glavu i potpuno me ignorira): «Mrmlj...»
JA (ne odustajem): «E, da,još jedno pitanje...»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA (zijeva): «Daaaa??»
JA (bojažljivo): «U vezi onog pranja prozora na skelama...Da li ...»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA (bezobrazno prekida): «To je za studenTE...Ne za sudenTICE...Dakle, muške studentTE...Lijepo piše...»
JA (ok, shvatila sam, jebo te živčanu): «Zašto?»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA(vidno iznervirana): «Znaš li čitati?! Kažem ti da piše...»
JA (počinje se zabavljati): «Znam što piše...Ali, ZAŠTO to piše? Misle li oni da su ženske trapave, pa će pasti, ili šta?»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: Samo blijedo gleda...
JA (nastavljam ubrzano): «Da li bi me poslali doma kada bih se pojavila tamo jer sam žensko? Ili bi mi ipak dozvolili da radim usprkos tome?»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: «A, otkud da ja to znam?»
JA (naravno da ne znaš kada si samo mutava službenica): «Možete li mi izdati ugovor da barem probam? Jamčim da ću oprati te prozore puno bolje i brže od bilokojeg tipa!»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: «Čuj, odustani, ja ti to ne mogu dati jer izričito piše da...» Evo je opet...
JA: Pokušavam se rasplakati, ali mi ne ide...Nikada to nuisam mogla, a u mnogim situacijama bi pomoglo...Preznojila sam se vodeći ovaj mukotrpan razgovor, pa sam, osim toga, već potpuno dehidrirana.
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: «Zašto tako silno želiš prati prozore na zgradi?»
JA (još ima nade!): «Zato jer je to zabavno i zato jer sam dobra u tome (kenj...kenj...). Uostalom, plaća je veća nego uobičajno...»
BABA PROMJENJIVOG RASPOLOŽENJA: Muk.
JA (drhtim od uzbuđenja; daj, priiistaaaniii)
NAJBOLJA TETA SLUŽBENICA NA SVIJETU (promatra me sa zanimanjem i počinje se smješkati): I dalje muk.
JA (nakešeno): «Pa?»
UŽASNA BABA SLUŽBENICA: «Zanimljiva si ti djevojka. Žao mi je. Doviđenja.»
JA (splašnjavanje euforije....; da li to «doviđenja» znači «gubi se dolje»?): «Doviđenja.»

Silazim niz stube, mrmljajući si nešto u bradu...
U vidno polje mi se nasere odnekud poznata faca nekog lika. Hm, kako se ono zvaše? Imena zaboravljam uvijek, a face samo često-što zan ispasti vrlo neugodno...
LIK KOJEM SE NE ZNA IME: «Ej! Tko bi rekao da ću te tu sresti?! (zašto? ličim li na nekog neradnika?) I ti tražiš posao? (ne, razgledavam ovu predivnu građevinu!) Imali šta? (kako za koga...)
JA (kako se, dovraga, zove?): «Ima. Diskriminacije!»
LIK KOJEM SE NE ZNA IME (ništa mu nije jasno...smiješi se iz pristojnosti) «Ma, ja, evo, došao po neki poslić...» (no shit!)
JA (namrgođeno): «Možeš prati prozore na zgadama.»
LIK KOJEM SE NE ZNA IME: «Ha, pa da još roknem dolje! Budem ja našao nešto bliže zemlji» Jel to on pokušava biti duhovit?
JA (kiseli smješak i prodiranje bijesa...Jel se meni čini ili on to pljuje po poslu koji bih ja htjela raditi, a ne mogu, a on može, a neće?!!): Strjeljam ga pogledom.. .»Ma, daj se goni! » Udaljavam se od nespretnog bića sa xy kromosomima.
LIK KOJEM SE NE ZNA IME (upitnik nad glavom): «Kriste, ova je skroz šiznula....Hm, ma, kako se ono zove?»