rukohvat
24.09.2009., četvrtak
niht feršten
|
ovih se dana čudom čudim svemu i svačemu. ko pura dreku. npr. neki dan mi je za oko zapeo jedan detaljčić.. u busu sam vidjela jednog stričeka od svojih 50tak godina koji je na malom prstu lijeve ruke imao dugački nokat. votafak?? koji će mu to kurac? aj da je to neki mladi yuppie style dečec, pa bi rekla da mu treba za koku, al kaj će didu dugački nokat na malom prstu?? ne misli si valjda da je fensi s tim?? ne kužim.. |
17.09.2009., četvrtak
gadovi
|
išla sam jučer u kino u ono seoce preko Save koje neupućeni zovu Novi Zagreb.. elem, u avenju mol. gledali smo Tarantina i Brad Pitta. kad je film u pol 1 završio krenula sam prema doma u društvu dva momka, također izroda kao ja, koji žive s prave strane Save. prvo smo pokušali ustanovit jel voze kakvi noćni tramvaji. ili pak noćni busevi. kad smo uvidjeli da bi čekali više od pol sata, odlučismo pješke preko mosta. šetnuli smo strojevim korakom, njih dvojca u tenisicama, ja u balerinkama koje žuljaju, te smo na glavnom bili za 40tak minuta. tamo smo ustanovili da umjesto noćnih tramvaja voze busevi, i da nam dolaze za nekih 4-5 minuta. pa smo brbljali na stanici i čekali svako svoj.. brbljasmo mi tako nekih 15tak minuta kad smo ustanovili da na onom jebenom displeju (kojim se ZET valjda hoće prikazat kao moderan gradski prijevoznik) sada piše da nam busevi dolaze za 45 minuta! blijedo smo se pogledali, pitajući se jesu li možda prošli kraj nas, a da ih nismo vidjeli? onda smo popizdili i odbrijali dalje pješke. do trešnjevke, gdje sam ostavila suputnika, nije nas prošao nijedan tramvaj, pa ni bus. budući sam do tad već imala opake žuljeve, nazvala sam taksi. doma sam bila u 2:10. sat i pol je meni trebalo da dođem iz jebenog Novog Zagreba! nemreš vjerovat.. a pizde s kojima sam išla u kino i koje žive na hračkomet od avenjua (i koje su btw bile s autom!!) su u to doba bile doma već u dubokom snu. psmtr. Tarantino je bio genijalan. |
16.09.2009., srijeda
ja sam kreten
|
a kaj da vam velim? već sam i sebi dosadna. Konj, Konj i opet Konj. sad sam došla s kave s njim i imam neke nuspojave.. osmijeh oko glave.. lupanje srca.. i neke životinje u želucu.. nisu to ni oni leptiri više.. prije bih rekla šišmiši.. osim toga i trzam nogom. jer sam živčana. na sebe. zašto, o zašto ja nisam u stanju završit tu priču sama sa sobom? i zašto, o zašto mi svi daju savjet da mu kažem? kaj ne kuže da bi to imalo kontra-efekt? uostalom nisam ni sigurna da bih išta htjela s njim. kao neku vezu ili neš.. čak ni ne reagiram ovako svaki put kad se vidimo. i za boga miloga mislila sam da smo ljetos razjasnili sve u gs.. al očito nismo. jer prije pol sata je pričao nešto o biciklima, baseballu, proteinima, svojim jajima.. dok sam ja napola slušala, i u glavi se prepirala sama sa sobom: kak je dobar! mrak mi je kad ovak digne obrvu.. prestani glupa kokoši! baš su mu seksi ta dva madeža ispod oka.. kretenu! zašto jednostavno ne začepi i poljubi me? makar samo jednom.. makar bez jezika.. samo lagano mi dodirne usne svojima.. tu sam izgubila.. |
15.09.2009., utorak
vještica is back
nakon što sam jučer ispričala Konju svoju teoriju kako Chelsea redovito gubi ako gledam njihovu tekmu (pogotovo u dresu), što sam zaključila po dva incidenta tijekom prošle sezone, te rekla da ću danas testirat teoriju, riskirat i gledat tekmu obavezno.. u pol 8 sam otišla u kadu s Dnevnikom Bridget Jones i uslikala ovu sliku: izašla sam iz kade prije 10 minuta i ustanovila da je 73. minuta i da Chelsea vodi 1:0. sliku sam okinula i na fejs, što je dosta riskantno, jer će se sigurno nać dežurnih dušebrižnika (u hybrid aferi sam ovaj izraz usvojila kad opisujem retarde) koji će sugerirat da nije prikladna za fejs. jbms. iliti jebe mi se. doslovce i u prenesenom značenju. offtopic - razmatram koliko je dobra ideja čitati Bridget Jones dok pokušavam skinuti 7 kg.. nije li poruka te knjige da će na kraju doći princ koji će je voljeti takvu kakva je (zaobljena i celulitna)? idem spavat s mokrom kosom. možda dobijem upalu mozga koja će se manifestirati tako što ću skinuti 10 kg, razviti ljubav prema dijetalnoj hrani i početi ispuštati ultra jake feromone, što će naravno rezultirati mnogobrojnim pozivima na kavu ili seks.. |
02.09.2009., srijeda
rukohvat na poslu
|
gotovo nitko od ovih par blogera čije linkove sam si stavila u box ne piše. ništa. već danima. ili tjednima. jedino što im mogu reći je - crknite bijednici! brutalno mi je dosadno na poslu. brutalno. ne zato što nemam posla, baš naprotiv. jedna kolegica je uganula gležanj, pa je ja mijenjam, iako mi nije prenijela ništa.. a druga kolegica odlazi iz firme, pa ću ja preuzet njezin posao koji mi sad pokazuje. nemilice. al ipak.. ja sjedim i buljim u net. odradim neš hitno.. pa opet buljim u net.. onda pokušavam probudit G-a, u popodnevnim satima, naravno, jer idemo u kino, a ak ga ne dignem prije 3, nema šanse da stigne do 5 u grad. pa slažem playlistu, koju nakon 3 pjesme brišem i slažem novu. ta mi već ide na živce.. upada kolega i čudi se kaj mi nije vruće, jer na klimi piše da je 27 stupnjeva. ne kuži da ja sjedim pored prozora i izvana mi dolazi zrak, pa mi zato nije vruće. prelijena sam da mu to objasnim i govorim samo: "ne, nije mi vruće." konačno uspijem dobit G-a na telefon i govori mi da će stić u kino. isprintavam dva obrasca za interni audit koji moram obavit za 10 minuta.. tome se veselim, jer će mi ubit pol sata, pa ću još imat samo 20 minuta za ostat na poslu.. sutra sam dežurna u edukacijskom centru. jesam vam spomenula sve svoje nove odgovornosti koje su me dopale nakon reorganizacije? nisam? možda sutra više o tome budući u edukacijskom vjerojatno neću radit baš niš.. osim čohat se i buljit u net.. |
