četvrtak, 16.04.2020.

Šoping by Rudarka

Nakon punih mjesec dana (samo)izolacije, mogu reći da su neke stvari ušle u rutinu - jutarnja kava i službeni mail-ovi, dnevni zadaci vezani uz posao, kuhanje ručka, popodnevna druženja sa(mo) sa dvije osobe izvan obitelji.... smokin

Čak mislim da bih ovako mogla još neko dulje vrijeme. Doduše, nije to sve išlo glatko. Ovu situaciju uspoređujem sa Big Bruder reality-em. headbang

Prvih tjedan dana izolacije imala sam strahove vezane uz nabavu hrane i nekih osnovnih higijenskih potrepština. O ne, ne radi se o famoznom wc papiru, već o šamponima i pastama za zube. Prva dva velika događaja su bila odlazak u lokalni DM. Neš ti šopinga, no tako sam bila sretna što konačno imam sve što mi treba. O tome da ta druga (rezervna) pasta još uvijek nije došla na red za otvaranje, to nećemo... rolleyes

Što se tiče hrane, Guzda nas je u startu opskrbio kupnjom u Zagrebačkom Metro-u (gdje uopće nije bilo gužve), a u međuvremenu sam otkrila lokalne OPG-ove što nam do krućnog praga dostavljaju doslovno sve - od svježe salata, jaja i krumpira do rolane šunke i janjetine/odojka za uskršnje blagdane. Ma ne moraš se mrdnuti, osim tu i tamo po kruh i mlijeko. No, možda i to netko prodaje.... njami

Čak su se i naši lokalni ugostitelji organizirali, pa uz kuhani ručak možeš naručiti i pravu ekspreso kavu. fino

Doduše, kuću treba i održavati. Kao što znate, Rudarka se još davno organizirala tako da nam u kuću dolazi gospođa koja čisti i pegla, pa je sama više - manje živjela kao u hotelu ili kao Šuputica zujo

E sad, kako je gospođa u rizičnoj skupini, a i kakti stalno sam doma, tako Rudarka skoro svaki dan usisava, mete, briše podove, pločiće... mad

Dopizdilo Rudarki stalno brisanje, tako da je - nakon punih mjesec dana naručila robot usisavač. I jednu malo bolju kremu za lice. nut

I sad si ja razmišljam - o kej, fali mi frizerka, fali mi masažica, fali mi druženje, pa makar i ono prisilno (na poslu). Zapravo mi fali puno toga, a opet mi i ne fali.

A onda, nakon punih mjesec dana kupim faking usisavač. I tu famoznu kremu od koje ću se pomladiti sto godina. smijeh

Što bi sad rekao jedan dobar psiholog? Ili nam već možda trebaju psihijatri? Eh, ni korona ne može slomiti rudare....

To be continued.

Voli vas Rudarka

| 12:27 | Komentari (6) | Isprintaj | #

utorak, 31.03.2020.

Horoskop by Rudarka

Horoskop, pogotovo po tjednim i mjesečnim ženskim časopisima mi je jedna od najdražih razbibriga. Kad je onako - malo gori - jelte neki retrogradni mjesec ili slični nagovještaj smaka svijeta, onda si mislim - ma nije to za mene. To je za one druge nesretnice što čitaju. Kad je pak odličan - pet zvjezdica, ljubavi, para i napredovanja (odaberite slijed kako vam je najmiliji), onda si mislim - ma to sigurno piše samo meni i samo za mene. naughty

Uglavnom, mislim si ja - kako je sad, u ovo vrijeme izolacije, nekretanja i ne odlazaka u radnu sredinu (više od 65% preljuba se odvija sa kolegama na radnom mjestu zujo) teško napisati suvisli horoskop.

Na primjer (citiram iz jednog nam omiljenog tjednika):

"Stari znanac ili kolega priznat će da gaji veliku simpatiju prema vama" - pa molim vas - kako će me kolega i/ili znanac pronaći ovako zabarikadiranu u četiri kućna zida.pjeva

Pa onda ima još:

"Nakon vikenda blisat ćete entuzijazmom i pokazati se kao suradnik na kojeg se može računati u delikatnim situacijama" - no da, moram priznati da ovaj virus, u kombinaciji sa potresom, zagrebačkim gradonačelnikom i još par sitnih retrogradnih neugodnosti možemo smatrati delikatnim situacijama. rolleyes

Sva sreća da mi posao ide super:

"Šefovi će pohvaliti vaš doprinos, no u ovom razdoblju teško možete izboriti bolje radne uvjete" - e ovdje moram pohvaliti sastavljača horoskopa. Ne može biti bolje objašnjeno sveukupno stanje pućanstva. Doduše moram biti malo zajedljiva i spomenuti da mi se baš nešto šefovi ne javljaju u posljednje vrijeme. Tješim se da i oni imaju posla preko glave.

Sve u svemu, pitanje je što će slijedeće objaviti. Pretpostavljam da se ekipa dovoljno izvještila da piše lijepe riječi s kojima se svatko može poistovjetiti. Bez obzira da li mu je kuća izgorila ili krava puši (kao u onom jednom prastarom vicu).

Toliko za danas. Uz rudarski sretno, voli vas vaša Rudarka fino

Ps. Stavila sam oznaku Zdravlje. Malo sam se dvoumila sa onim Sex/ljubav ili Humor. Hm.

| 15:29 | Komentari (1) | Isprintaj | #

petak, 27.03.2020.

Šest naputaka by Rudarka - review....

Eto opet Rudarke - izolacija i rad od kuće - 12. dan.

Da se prisjetimo prošlog posta:

Odluke vezane uz nametnutu samoizolaciju i rad od kuće:

1. Budilicu staviti na 8:00 i redovito se ustati.

2. Izaći iz tzv. pidžame - obući grudnjak i "finu" majicu. Tajice ostaju. zubo

3. Nakon kave i slušanja Ubi et Orbi
od strane kriznog stožera (9:00h) primiti se posla. Napomena: unaprijed si zadati projekte/zadatke za taj dan. Pročitati mailove. Odgovoriti na mailove. Treba zaraditi plaću. cerek

4. Obroci se jedu prema rasporedu: doručak, ručak, voće, večera i eventualno - kasna večera blabla.
Nema klope kao za normalni vikend - jedeš skoro pa stalno, piješ skoro pa od jutra, spavaš u bilo koje doba i onda sve ispočetka. yes

5. Alkohol se pije ne prije 17h. U radno vrijeme - čaj. party

6. Vježbanje (nabavila bućice od kilu) ili duža šetnja obavezni. thumbup


Azo dakle:

1. Budilica i dalje zvoni u 8:00. Postavila i drugi alarm u 8:45 (da stignem na točku br. 3) rolleyes

2. No da, tu i tamo obučem i grudnjak. Majice su sve ne - "fine". nut

3. Hmmm. Radim ja radim, nooo... ponekad kao i na poslu - zastranim. Trudim se biti efikasna, no kako su rokovi s ovom ludnicom postali rastezljiv pojam, tako je i moj radni elan. Tješim se da ću, ako netko konačno zada rokove - sve odraditi, pa makar i šljakala danonoćno. S druge strane, ima dana kad radim i više nego što treba, čisto zato što me veseli, zabavlja i u krajnjoj liniji - krati vrijeme. zubo

4. Vezano uz 5. - previše čaja mi ubilo apetit. Zapravo mi se u nekom trenutku počne vrtiti, pa se sjetim da bi trebalo jesti.... jesam li bolesna? lud

5. Hm. Vrijeme vezano uz alkohol ponekad sklizne i u lijevo. Svijet se raspada, neću valjda umrijeti od malo pive u podne party Čaj pijem ko mutava, pa i pišam svako malo. Nisam sigurna da je to dobro. Umrijet ću na pišanju... naughty

6. Taman krenula u šetnje, čak i potrčala, kad nam preporučaju strogu zabranu kretanja. Hebiga - jel oćemo vitamin D ili ne?? Bučicama od kilu vježbala prvi dan. Slijedeća tri umirala od bolova u leđima/rukama. Vježbam vez bućica. Otprilike 5 min na dan. Dovoljno? nut

Eto tako. Tko preživi pričat će....

Ps. Dio vremena i Guzda bio doma. Skoro pa dobila novi dnevni boravak. Damn i dućani. Nisu radili pravi. burninmad

Aloha od Rudarke

| 14:47 | Komentari (4) | Isprintaj | #

petak, 20.03.2020.

Kako preživjeti samoizolaciju - šest naputaka by Rudarka

Vrijeme je da se i Rudarka javi. Zar ne?

Odluke vezane uz nametnutu samoizolaciju i rad od kuće:

1. Budilicu staviti na 8:00 i redovito se ustati.

2. Izaći iz tzv. pidžame - obući grudnjak i "finu" majicu. Tajice ostaju. zubo

3. Nakon kave i slušanja Ubi et Orbi od strane kriznog stožera (9:00h) primiti se posla. Napomena: unaprijed si zadati projekte/zadatke za taj dan. Pročitati mailove. Odgovoriti na mailove. Treba zaraditi plaću. cerek

4. Obroci se jedu prema rasporedu: doručak, ručak, voće, večera i eventualno - kasna večera blabla.
Nema klope kao za normalni vikend - jedeš skoro pa stalno, piješ skoro pa od jutra, spavaš u bilo koje doba i onda sve ispočetka. yes

5. Alkohol se pije ne prije 17h. U radno vrijeme - čaj. party

6. Vježbanje (nabavila bućice od kilu) ili duža šetnja obavezni. thumbup

Da se razumijemo - ne mogu reći da se baš strikno pridržavam svih gore navedenih naputaka. Ipak ovo nije kuća njemačke kancelarke.

No, moram priznati da sam još prije dva tjedna uvela obavezno skidanje obuće kod ulaska u kuću (gosti naučeni na ulazak u cipelama) i pranje ruku. Pa radilo se o gostima ili domaćima. mouthwash

No, da sam kao i mnogi drugi blogeri - do sada oprala sav veš, očistila ormar s tzv. dokumentacijom (čitaj: drangulijama koje nikome ne služe), spremam se napraviti veliko pospremanje u ormaru sa cipelama (čitaj: netko će dobiti hrpu mojih lijepih, no neugodnih za nošenje cipela, a ja ću otkriti da posjedujem i neke na koje sam potpuno zaboravila kao jedne sandale koje nisu vidjele Vijetnama nut).

I da - što sam si obećala u ovo vrijeme dodatnog slobodnog vremena:

- završiti stručni rad (nešto na čemu sam radila godinu dana, pa stavila na stranu) tj. knjigu,

- naučiti Taj Chi (nikako da mladi susjed koji se time bavi u mjestu gdje studira bude doma dovoljno dugo da mi pokaže barem osnove)

- pojačati muskulaturu i ne udebljati se (nisam baš tako naivna da mogu razmišljati o skidanju kila)

- pročitati još koju knjigu (oni Skandinavci i dalje čekaju neko moje ludo raspoloženje da krenem i vidim da li mi se uopće sviđaju)...

Eto. Ima tu planova. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Kao što vidite nisam spomenula učenje talijanskog (kao Maja Šuput), no ne bi bilo naodmet ponoviti lekcije, uljučujući sve zadaće iz talijanskog što nisam napisala, kao ni kukičanje oliti helkanje po domaći. A koliko vidim po portalima, celebrity smišljaju svakakve gluposti. rolleyes

Stay tuned.

Voli vas Rudarka kiss

Ps. Ne znam zašto, no nitko ne spominje korizmu i odricanja. Halo?? naughty

| 15:58 | Komentari (3) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 06.01.2020.

Rudarka u Vijetnamu

Kao što se desilo nekoliko godina za redom, ljetni godišnji stigao početkom prosinca.

Guzda radio više - manje cijelo ljeto (a i ostatak godine), Rudarka se mogla izvući s tjedan do tjedan i pol slobodno, ali glupo mi bez Guzde, a i moram priznati - ležanje na jadranskoj plaži i skupi kokteli/pivo nisu baš moj đir. Osim onih nekoliko dana što se uselim familiji. No kako ostaju svake godine bez po jednog djeteta što s gnušanjem odbije ljetovanje sa roditeljima, ja ću im još biti najdraža. naughty

Anyway, ove godine, moram priznati dosta kasno, odlučili da će destinacija biti Vijetnam. Zapravo je još prošle (odnosno prije dvije) godine Guzda navijao za Vijetnam, pa se desila Kuba. Tako sam i ja ove navijala za jednu lokaciju u Africi, no avaj, ovaj moj se baš i nije dao. burninmad

Bacili se u još luđe planiranje - kupili povratnu avionsku kartu Zagreb - Doha - Saigon (oliti Ho Chi Minh) i rezervirali par noći na početku i kraju puta. I on-line vizu za ulaz - multi, bilo je još nekih planova, no u međuvremenu zbog lošeg vremena propali. Za Rudarku koja voli kontrolirali - ravno avanturi u prašumi. Doslovno. eek

Bez obzira što se čovjek pripremi da će ga dočekati visoka temperatura i vlaga, nitko te ne pripremi za ludnicu na ulici - u ovom slučaju Ho Chi Minh-a - promet ovog 8+ milijunskog grada uglavnom se obavlja na skuterima. I ne bi vjerovali, ali se sve da transportirati na skuteru - od cjelokupne familije (pride baba/deda), frižidera, dijelova kuće, male djece.... nut





I tu ne bi bio problem. Da ne zaželiš preći ulicu. Tu nastane frka. Pošto se isti, uključujući i automobile voze bez obzira na oznaku crveno/zeleno. Trik je da stisneš zube (i guzu rolleyes) i polako kreneš. Vjerujte mi - proći ćeš ulicu neozlijeđen. Doduše, malo uznevjeren, nooo - sve su to čari Viet Nama. thumbup

No problem nastane kad se opustiš na nogostupu. Odjednom ti netko iza tebe trubi - jer dotični na skuteru "skraćuje" put jednosmjernom ulicom (naravno, u kontra smjeru).... ludo i nezaboravno. Doduše, od jet-lega i par piva odrveniš i asimiliraš se u gomilu kao da si rođen na ulicama Vjetnama. smokin

Drugo - hrana. Meni se sviđa jer je manje začinjena tj. ljuta od tajlanske. Hrana se bazira na riži, ali i svježim namirnicama - raznim salatama, limunskom travom, đumbirom, egzotičnom voću i tko zna sve čime...



Isto tako, kako se radi o komunističkoj zemlji - ima i svinjetine, piletine, ribe, žaba, a i ostalih čuda slatke, slane vode i ostalih medija....

Domaći jedu doslovno na cesti. Radi se o pokretnim restoranima koji se nalaze na određenim dijelovima grada u vrijeme doručka/ručka/večere...





Uglavnom sam birala vijetnamsku hranu i jela kao lokalci - štapićima. Čak i juhu. Zapravo štapićima vadiš iz juhice sve što je kruto, a u lijevoj ruci držiš žlicu s kojom si u usta dodaješ tekući dio. Predobro. fino



Da sad ovaj post ne bude predugačak, skratiti ćemo priču. Bilo je tu obilazaka starih drevnih carskih palača, "mirišljavih" lokalnih tržnica gdje domaćice obavljaju kupnju sa skutera, engleskog pub quiz-a (nešto neponovljivo, no bila bolja od starog Indijca zujo), vožnje avionom u VIP (stvarno nismo znali što smo platitli smijeh).



Uglavnom, ludo i nezaboravno. Preporučam. Vijetnam je komunistička zemlja i bez obzira na dio stanovništva što si može priuštiti skupe automobile - Guzda veli da nije vidio više Maibacha na cestama nego u Ho Chi Minhu, ne vidiš na cesti sirotinju koja gladuje. Isto tako je za strance iznimno sigurno i bez obzira što ti se ne klanjanju i smješkaju kao na Tajlandu - nekako je ok. wave

I za kraj - stvarno ne može bez pive. Lokalne. My favorite - Tiger i/ili Tiger Cristal party



| 12:58 | Komentari (3) | Isprintaj | #

petak, 01.11.2019.

Rudarka u Egiptu...

Eto mene opet. Nije prošlo ni pola godine. Lažem. Malo više od pola.... cerek

Baš čitam posljednji post o svojim rođendanskim željama. thumbup
Pa eto - naputovala se više nego što sam mislila, znaju oni što me prate na nekim drugim platformama. smijeh
Bila na godišnjem - nope. blabla
Planiram još putovanja? O yeah. smokin

Da se vratim na početak - ovo je difinitivno godina obilaska starih mjesta - turističkih lokacija što obiđoh još prošlog stoljeća. Kako sam lijepo objasnila mladom kolegi, kad smo odlučivali tko će u Milansku katedralu, a tko u obilazak dućana - bila, vidjela, zaboravila kako izgleda... što ću ponovno u katedralu? zubo

Uglavnom, eto posta o Egiptu tj. Kairu.

Usred toplinskog vala u Europi nominirali me za poslovni zadatak u Egiptu. Ne, nisam bila oduševljena. Čak dapače ljuta što usred ljeta moram u Afriku. Na kraju je ispalo odlično. Naravno, potrudila se ogranizirati život da to i uspije. naughty

Započinjemo letom do Istambula. Pošto većina europskih aviokompanija ne leti u Egipat zbog (ne)sigurnosnih razloga.



Sjedim u avionu pokraj mladog simpatičnog tipa, koji na kraju ispada da je velika faca u filmskoj industriji, te dobitnik glavne nagrade na Berlinskom filmskom festivalu (pronašla naknadno podatke o istom). A mi se čudimo kad netko ne prepozna neku našu Severinu? eek

Prvi dan - odmah u glavu. Da vidimo da li su piramide još uvijek na istom mjestu?



Kako smo imali slobodan prvi dan jer smo se uvalili u hotelsko perje kao da se vraćamo iz svatova (oko pola pet ujutro), htjeli smo - dio ekipe - obići piramide.

Naši domaćini - ekipa iz branch office-a nije dozvolila iz sigurnosnih razloga da idemo taksijem, tako smo se utrpali u službeni auto naše kompanije s vozačem - oriđiđi Egipćaninom. Eee... sad se stvar komplicira.

On nas - kakti iz sigurnosnih razloga - uvaljuje svojem Rođi koji je ujedno službeni vodič kroz prostore oko piramida.

Rođo no. 1.



Pa nas Rođo no 1. prebaci nekom svom Rođi no 2... da skratim - završili mi na devama i u dvokolicama - kakti sve đaba - ali jok. Nakon kratkog cjenjkanja, uspjeli smo obići piramide bez hodanja na vrućini.... no



Jaše moj kolega, sav u brigama - koliko će to koštati, a bome siroti stisnuo međunožje jer jahanje deve i nije neka velika sreća....

Još malo piramida.



Osim što smo obilazili piramide - tri su glavne: Kefrenova, Mikerinosova i najveća - Keopsova, uvalili nas u jednu - od nečijih posljednjih prebivališta - žena/ljubavnica.

Znam da je obilazak unutrašnjosti piramida, nakon što pređeš 20 i nešto godina stresan zbog pomanjkanja zraka, pentranja po izlizanim privremeno postavljenim lojtrama oliti ljestvama u kosinama unutar piramida... a opet se dah ugurati unutra. Prestrašno. lud

I sve na ravno nekih 40 i sitno stupnjeva Celzijusa, usred bijela dana, bez vode u torbi, skoro kao reklama najdražim nam turistima - Česima. cool

I svinga je još uvijek na svom mjestu. Bez nosa koji nije nastradao od Napoleonovih vojnika već kombinacije vremena, vjetra i pješćanih oluja.



Poslije je bilo i kupanja s pogledom na dotične piramide. Ovo mi je najljepši dio ovog puta.



Trenutno je Egipat zemlja visokog rizika jer su krajem 2018. podmetnuli bombu ispod jednog od turističkih autobusa, a bome je jedna grunula i dan nakon što smo mi napustili Kairo. Tako da se ne može reći da je neka prevelika gužva, za razliku od mnogih drugih turističkih meka uključujući Stradun u Dubrovniku.

No, kako su nas naši domaćini (ekipa što živi i radi godinama u Kairu) uvjerili, grad je siguran za muvanje, pa smo osim što su naši dečki prošli pješke veći dio Kaira usred noći bez da bi imali ikakvih problema i mi cure obilazile njihovu glavnu trgovačku ulicu - Sedmu ulicu tražeći suvenire za znatiželjne doma. Snimka je u nekih devet i sitno navečer.



Čak sam odradila i nekoliko stvari što turistički vodiči naglašavaju "not to do in Egypt" - pretrčavala ulicu - tipa Slavonska ul. - avenija uz rijeku Nil. nut

Ne, nisam priznala Guzdi. zubo

Kako nas je poslovni dio priče vodio u tzv. New Cairo oliti novi Kairo, tako smo svaki dan, uz ludu vožnju naših lokalnih vozača prolazili veći dio grada. Zamislite ovu gore spomenutu Slavonsku av. s više od dvije trake. U slučaju gužve - pretvara se u pet traka. I prednost ima onaj koji je za mrvicu ispred vašeg autumobila.



Ovdje moram spomenuti i kraljicu Majku. Naime, ista me pustila da s nepunih 14 godina sama obilazim piramide, Tutankamonovu grobnicu i ostale poznate lokacije unutar Egipta. Ludo. Da, preživjela sam bez nekih trauma. Možda je zato i imala povjerenja u mene.

Da rezimiramo - Egipat je i dalje divan i voljela bih opet skočiti do Kaira. Pa makar i poslovno. Pa makar i da nakratko opet obiđem piramide. sretan

Nadam se da ćete čuti i priču o Beču i kako nisam uživo upoznala jednu našu (staru) blogericu....

Sretno od Rudarke fino

| 14:13 | Komentari (6) | Isprintaj | #

srijeda, 27.02.2019.

Rođendanske želje by Rudarka

Jučer mi je bio rođendan. O da.... Ne, ne pitajte koliko je bilo svjećica... zujo

Mogu samo citirati jednu od omiljenih Zse Zse Gabor - "Mojih najljepših 10 godina je bilo onih između 49 i 50. rođendana" zubo

Anyway, osim razmišljanja o prolaznosti života i općenito životu kao takvom - a ovih godina sam pokopala neke od dragih prijateljica/prijatelja koji su bili puno mlađi od mene, pa ti nekako drago da si još živ i više-manje zdrav, i dalje me zabavljaju rođendanske proslave. A bome se veselim i poklonima. Šta mogu, ribice su uvijek zaigrane i romantične, bez obzira iz kojeg stoljeća/desetljeća dolaze.... smijeh

Kako sam starija, to više volim kvalitetu iznad kvantitete. Pa se - ovdje mogu priznati bez srama, volim počastiti nekom ugodnom, pa i ezgotičnom masažom, ručkom u finom restoranu, brendiranim dodatkom odjeći tipa Croata ženska marama. NIje meni teško natjerati Guzdu da "skočimo" do Ohrida po novu nisku ohridskih bisera ili da me odveze do Beča na neku od izložbi. Nije da se takve stvari često događaju zbog manjka vremena/novaca, no trenutno si možemo jedan do dva puta godišnje priuštiti sličnu egzotiku.

E sad - tu se postavlja pitanje vrijednosti odnosno cijene poklona koji bi se meni svidjeli odnosno što bih željela u odnosu na ono što je uobičajeno unutar našeg kruga prijatelja. Tako sam dan prije rođendana razmišljala o poklonima i što si zapravo želim. I onda mi je sinulo - zapravo si želim sama kupiti tih nekoliko stvari što su još na popisu želja (npr. Tiffany T narukvicu), a od dragih prijatelja samo cvijeće....

Kako je bilo?

Veselo, zabavno i ugodno.

A cvijeće?

O da. Bilo je i toga....thumbup

Ps. Nekidan stigle razglednice s Kube. Nije im trebalo ni dva mjeseca da dođu.... cerek

| 20:41 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 22.01.2019.

Putovanja, putovanja - što, gdje, kako i zašto!

Kako ovih dana pratim raznorazne portale vezane uz putovanja i to specijalno jedno prekrasno, no egzotično mjesto te se lome koplja oko nekih obaveznih/neobaveznih cijepljenja odnosno uzimanja lijekova sjetih se da bi bilo zgodno malo elaborirati načine/vrste putovanja. Posebno nakon izjave moje drage frizerke o tome kako sam straašno hrabra što eto - putujem sama (ajde, uz Guzdu thumbup).

Neš ti putovanja... nakon dobro elaboriranih i pročitanih raznoraznih vodiča, putopisnih blogova i sl. No očito je i to nekima "egzotika". naughty

Uglavnom, putovati se može na više načina - grupno (preko turističkih agencija), manjoj privatnoj grupi ili solo (mislim udvoje).

Ovo prvo ne iziskuje previše razmišljanja - osim da pročitate sva sitna slova što ulazi, a što ne u turističku ponudu.

Nema problema niti na putu jer vas stalno netko vodi, pazi na vas, organizira liječnika/konzularnu službu (u slučaju bolesti ili gubitka/krađe vaših dokumenata) i sve u svemu - na vama je samo da budete više manje fit za sve već prije organizirane izlete. I da se pomolite da u grupi nema neki dosadni/naporni što stalno nešto zanovijetaju ili nedajbože kasne. headbang

Eeee... sjetih se jednog djeda što je usred Gize (one famozne piramide pokraj Kaira u Egiptu) "nestao" tako da se tadašnja vodičica izbezumila, a kad ono - deda "za šankom" neke šatre u blizini, uz flašu pivice. Samo da napomenem da sam imala 14 i putovala sama tj. bez roditelja ili bliže rodbine što je u startu izludilo našu vodičicu. Na kraju je imala problema sa nekim sasvim drugim ljudima....

Što bi mojim roditeljima - nikad nisam doznala.... nut

Slijedeća priča je putovanje u manjoj grupi. Tu netko od dotičnih ipak mora organizirati putovanje, rezervacije i općenito neki kostur puta (najbolja opcija je kad je taj dotični već bio na toj nekoj egzotičnoj lokaciji i više-manje zna što je dobro, a što treba izbjegavati). Dobra strana ovakvih putovanja je podjela troškova (u taxi-u, mini-busu, popust na izletima organiziranim na licu mjesta i sl.). Pretpostavljam da je i neka neugodna situacija lakše rješiva kad vas je više na hrpi. I barem da jedan ima relativno dobre organizacijske sposobnosti. smijeh

Tu isto imam malu crticu - za jedno putovanje je kružio mail što treba ponijeti, što izbjegavati od jednog iz ekipe što je već bio na toj lokaciji uz simpatičnu napomenu: ponesite prezervative (ovi tamo su mali). Što je izazvalo raznorazne dogodovštine jer sam Guzdu plašila sa količinom istih (još uvijek imamo neke zalihe thumbup).

I ono najljepše, no uglavnom i najskuplje - putovanje u solo varijanti. cerek

Pretpostavljam da je ovaj način putovanja unazad par desetaka godina stvarno bio egzotika na kvadrat. No, u doba interneta, bookinga avionskih karata, prijevoza, smještaja, pa čak i izleta kod lokalnih agencija - uz malo pomoći sa raznoraznih putopisnih blogova i foruma nije neki problem. Naravno, uvijek treba uzeti u obzir da sve neće ići tako glatko i da se mnoge stvari ne mogu pročitati unaprijed. Doduše, ne bih se baš vezala uz portale na engleskom jer su uglavnom vrijednosti kod ekipe iz EU ili Amerike drugih kategorija (recimo ako vele da je nešto "povoljno", a recimo je noćenje par stotina eura/dolara - to u našim prilikama baš i nije).

Postoji grupa mladih ljudi koji putuju najpovoljnijim prijevozom (čitaj: low budget avionske karte, lokalni prijevozi tipa otvorenih kamiona/zaprežnih vozila i sl.), spavaju u smještajima upitnih higijenskih uvjeta, jedu "street food" i sl. Sve je to zgodno pogledati u udarnom terminu putopisnog priloga na tv ili kao duplerica nekog od ženskih časopisa. O da. I Rudarka je stopirala po Europi, spavala po kolodvorima (Firenze bang.... eeee.... a par godina kasnije u hotelu s 5 zvjezdica nut), šatorima ilegalno postavljenima.... ne smijem dalje u detalje. naughty

No, kad jednom dođeš u određene godine - ili putuješ kako spada ili ne putuješ. I točka. zubo

U ovih posljednjih nekoliko godina putujemo tzv. "kratke" ture po Europi na način da koliko - toliko posložimo plan puta, bukiramo prvo noćenje, a dalje što ispadne. Tako smo prošle godine krenuli samo "malo" do Ohrida (preko Skopja), pa završili turu ne istim putem natrag (kako smo u startu planirali) već preko Albanije (Tirana, Drač), Crne Gore (Nikšić, kanjon Pive), BeHa (Foča, Sarajevo, Banja Luka) "s guza" doma. yes

Dulja putovanja organiziram preko jedne od agencija jer mi oni ponude nekoliko lokacija hotela (do sad su sve bile super lokacije i ne najjeftinije, no najpovoljnije), naravno unutar datuma i grubog rasporeda (i budgeta) koje pustim agenciji kako bi odredi, ovisno o cijenama avio karata (iste mogu unutar par dana opako varirati što se znatno osjeti na ovim duljim relacijama) najbolje datume, kao i transfere između aerodroma i hotela (jer nakon deset i više satnog putovanja najmanje što trebate je mijenjanje lokalne valute na aerodromu i bunovno organiziranje taxi prijevoza koje će vas ziher odradrati gdje god se nalazili na ovoj zemaljskoj kugli). I to je uglavnom to.

Lokalne izlete - naravno već prije provjerene što, gdje, kada i koliko organiziramo na licu mjesta ovisno o tome koji dan smo kako raspoloženi. Ima dana da vas vrijeme zezne (Kuba je nakon dugo godina lijepog vremena u prosincu 2018. bila loša pa nije tokom našeg boravka u Varaderu bilo morskih izleta katamaranom zbog vjetra/valova), kada se vi ne osjećate najbolje, pa je najljepše samo čilanje na nekoj tirkiznoj plaži i gledanje u daljinu....

I uvijek treba paziti na higijenu. U relativno kratkom putovanju od desetak dana do dva tjedna ne treba vam "odmor" u hotelskom wc-u - ne znaš što je gore - kad ti je glava ili guza u školjki. Zato bolje pića bez leda, antiseptičke maramice u svakom trenutku, reš pečeno meso, dok egzotično voće/koktele isprobavajte u svom lokalnom kafiću u kvartu u ostatku godine.

I za kraj - kud god idete, opustite se, ne ludujte za izložbama/muzejima, šopinzima (doduše, mene izluđuje ekipa doma koja očekuje neki suvenir što meni predstavlja tlaku već pri polasku), već lijepo sjednite u neki lokalni kafić, naručite local beer - i gledajte ljude kako se ponašaju, kako su obučeni, kako komuniciraju.... opalite par fotki sa mobitelom i to je to. I to je bit putovanja.

I da - morate nešto ostaviti i za slijedeći put. Za početak sitno od lokalne valute da možete ostaviti kao tips na prvom šanku kad se vratite. hrvatska

Znam da bi sad još da vam napišem kud se putuje... eeee.... polako. Tek smo se vratili. Treba zaraditi za slijedeće putovanje.

Kisi kisi od Rudarke!

| 20:14 | Komentari (2) | Isprintaj | #

petak, 04.01.2019.

Cuba (libre)...

Možda su neki zlobnici mislili da su me se riješili - ali avaj! naughty

U međuvremenu je Rudarka, sredinom prosinca krenula na zasluženi ljetni godišnji odmor. smijeh

Nakon višesatnog truckanja u avionu upitne elektronike - stalno se nešto palilo i gasilo, zasloni (ekrani) nisu radili pa je Guzdi bilo opako dosadno (Rudarka uvijek nosi knjigu - ovaj put je to bila podebela "Lethal white", zgodno za držat noge na povišenom nut) sletjeli na otok poznat po muzici, starim autima i nepreglednim koktelima. Doslovno je sve to i istinito.

Kuba, here we came.







Doduše, šetajući la Havana Vieja oliti starom Havanom čovjek otkrije da se pjeva i pleše od jutra do mraka, no isključivo za turiste, da je daiquiri, koktel kojeg je navodno danonoćno ispijao Hemingway - kombinacija limunovog soka, ruma, limete i malkice maraskina u puno leda, u poznatom Floridita kafiću puno lošija od one u nepoznatom kafiću u blizini - naprimjer jednoj "rupi" pompoznog naziva "Cafe Paris" kao i da je vožnja prastarim automobilima (više od 90% nisu oltaimeri već limarija nakalemljena na druge osovine s "običnim" modernijim motorima) više nego preskupa.

S druge pak strane šarm gradu daje kombinacija sređenih fasada (uglavnom pretvorenih u pregršt muzeja, galerija i sličnih društvenih prostorija) sa starim oronulima, ljubazni Kubanci koji ti žele pomoći i razgovarati, doduše još su veseliji kad im tutneš dolar (neš ti pustih para).





Dolina Vinales, poznatija kao mikrolokacija najkvalitetnijeg duhana na svijetu, nakon egzotične vožnje autoputom punim rupa, ljudi koji stopiraju, konja, biciklista i ostalih avanturista prikazuje neku drugu Kubu.



Poznata "oličena" stijena iz ranih '60-ih sa scenama domorodaca - Indijanaca.



Kako smo u Vinales putovali ugovorenim taxi prijevozom, tako nas je vozač odveo kod malog lokalnog farmera koji uzgaja duhan.



Ne mogu vam opisati to siromaštvo kućerka u kojem žive. Država uzima 90% ljetine za simboličnu naknadu od recimo stotinjak kuna.



Doduše, kao i u nekadašnjim socijalističkim državama, klasične gladi nema jer se država pobrine da za hranu, školu (obavezna je osim osnovne i srednja škola, a fakulteti uključujući smještaj u sveučilišnim centrima potpuno besplatan) kao i zdravstveni sustav na razini visoko iznad prosjeka latinske Amerike. S druge pak strane i dalje kupuju "na točkice" odnosno državani aparat određuje količinu hrane (nekakvi roza papirići) koje se može, doduše za simboličnu naknadu kupiti. Pri tome bolesnima (ovisno o dijagnozi) kao i maloj djeci dodjeljuju mrvicu više.

Ovaj post je i ovako predugačak, tako da ću dio nepreglednih prekrasnih plaža Varadera sažeti u dvije fotografije.





I da - more je doslovno tirkizno. cerek

Nažalost, vrijeme nije bilo lijepo cijelo vrijeme boravka u Varaderu, tako da su otkazani katamaranski izleti na otočiće, koraljne grebene i maženje s delfinima, no... nešto je potrebno ostaviti i za drugi put.

Za kraj moj omiljeni - Mojito (svježa limeta, sirup od šećerne trske i menta se zgnjeće, doda bijeli rum, još mente, leda i tonika i to je to fino). Guzda se i dalje držao pive. zujo



Kako bi rekli Kubanci - Hola!

| 20:03 | Komentari (4) | Isprintaj | #

nedjelja, 14.10.2018.

Blues.... mother in law is gone forever...

Već dugo pokušavam napisati ovaj post. Mislim da je konačno vrijeme da se i to napravi. Učini. Whatever...

Nakon suludog ljeta, punog jurnjave po bolnicama, smirivanja ufraštene familije (one iz Dojčland što samo dođu, smješkaju se i odu - bez da pitaju da li sve to košta), smješkanja, bedinanja, nakuhavanja... uglavnom, Sveki je otišla... zauvjek.

Da, da... sjećate se mnogih mojih postova o njenim ludorijama. No, tko zna kakvi ćemo mi biti u tim godinama. Tko je nedužan neka prvi baci...

Uglavnom, nakon cijelog života ostalo je....

Nemojte me krivo shvatiti. Moja svekrva je bila sirota samohrana roditeljica skromnih primanja i borila se cijeli život kako je umijela i mogla. Isto tako se i zabavljala - jer bila je to vesela žena okružena prijateljima (doduše, koji su ju iskorištavali, noo... nećemo sad o tome). Hoću reći - većinu je života proživjela kako je željela. Barem mislim da je tako bilo.

Da se vratimo na ono što je ostalo nakon svega...

Nešto starih crno-bijelih slika, nešto onih u boji (unučad u raznim varijantama odrastanja), kristalne čaše (Rudarkih poklon od prije nekoliko desetljeća), stari iznošeni veš i nepopijena čaša vode što je na stolu stajala nekoliko desetaka dana.... čak i više.

Ok. Shvatili ste. Ne bi vjerovali, no nakon svega (Rudarka je obilazila Sveki u bolnici, vidjela ju posljednja od familije, pomolila se, organizirala sprovod...) osjećam neki blues za tom ženom.

Bila je ona, kao možda svi mi - najveći neprijatelj samoj sebi, no prema meni - u svakom trenutku o kej. Uvijek je uskakala kad je trebalo, nikad smetala. Što bi čovjek više tražio od familije "in law" ?

Zapravo je ovaj post morao ići u drugom smjeru. No, valjda je trebao na kraju ispasti ovako.

Sad znate zašto me nije bilo cijelo ljeto. Next time neka veselija tema.

Voli vas Rudarka

| 22:23 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>