srijeda, 27.02.2019.

Rođendanske želje by Rudarka

Jučer mi je bio rođendan. O da.... Ne, ne pitajte koliko je bilo svjećica... zujo

Mogu samo citirati jednu od omiljenih Zse Zse Gabor - "Mojih najljepših 10 godina je bilo onih između 49 i 50. rođendana" zubo

Anyway, osim razmišljanja o prolaznosti života i općenito životu kao takvom - a ovih godina sam pokopala neke od dragih prijateljica/prijatelja koji su bili puno mlađi od mene, pa ti nekako drago da si još živ i više-manje zdrav, i dalje me zabavljaju rođendanske proslave. A bome se veselim i poklonima. Šta mogu, ribice su uvijek zaigrane i romantične, bez obzira iz kojeg stoljeća/desetljeća dolaze.... smijeh

Kako sam starija, to više volim kvalitetu iznad kvantitete. Pa se - ovdje mogu priznati bez srama, volim počastiti nekom ugodnom, pa i ezgotičnom masažom, ručkom u finom restoranu, brendiranim dodatkom odjeći tipa Croata ženska marama. NIje meni teško natjerati Guzdu da "skočimo" do Ohrida po novu nisku ohridskih bisera ili da me odveze do Beča na neku od izložbi. Nije da se takve stvari često događaju zbog manjka vremena/novaca, no trenutno si možemo jedan do dva puta godišnje priuštiti sličnu egzotiku.

E sad - tu se postavlja pitanje vrijednosti odnosno cijene poklona koji bi se meni svidjeli odnosno što bih željela u odnosu na ono što je uobičajeno unutar našeg kruga prijatelja. Tako sam dan prije rođendana razmišljala o poklonima i što si zapravo želim. I onda mi je sinulo - zapravo si želim sama kupiti tih nekoliko stvari što su još na popisu želja (npr. Tiffany T narukvicu), a od dragih prijatelja samo cvijeće....

Kako je bilo?

Veselo, zabavno i ugodno.

A cvijeće?

O da. Bilo je i toga....thumbup

Ps. Nekidan stigle razglednice s Kube. Nije im trebalo ni dva mjeseca da dođu.... cerek

| 20:41 | Komentari (5) | Isprintaj | #

utorak, 22.01.2019.

Putovanja, putovanja - što, gdje, kako i zašto!

Kako ovih dana pratim raznorazne portale vezane uz putovanja i to specijalno jedno prekrasno, no egzotično mjesto te se lome koplja oko nekih obaveznih/neobaveznih cijepljenja odnosno uzimanja lijekova sjetih se da bi bilo zgodno malo elaborirati načine/vrste putovanja. Posebno nakon izjave moje drage frizerke o tome kako sam straašno hrabra što eto - putujem sama (ajde, uz Guzdu thumbup).

Neš ti putovanja... nakon dobro elaboriranih i pročitanih raznoraznih vodiča, putopisnih blogova i sl. No očito je i to nekima "egzotika". naughty

Uglavnom, putovati se može na više načina - grupno (preko turističkih agencija), manjoj privatnoj grupi ili solo (mislim udvoje).

Ovo prvo ne iziskuje previše razmišljanja - osim da pročitate sva sitna slova što ulazi, a što ne u turističku ponudu.

Nema problema niti na putu jer vas stalno netko vodi, pazi na vas, organizira liječnika/konzularnu službu (u slučaju bolesti ili gubitka/krađe vaših dokumenata) i sve u svemu - na vama je samo da budete više manje fit za sve već prije organizirane izlete. I da se pomolite da u grupi nema neki dosadni/naporni što stalno nešto zanovijetaju ili nedajbože kasne. headbang

Eeee... sjetih se jednog djeda što je usred Gize (one famozne piramide pokraj Kaira u Egiptu) "nestao" tako da se tadašnja vodičica izbezumila, a kad ono - deda "za šankom" neke šatre u blizini, uz flašu pivice. Samo da napomenem da sam imala 14 i putovala sama tj. bez roditelja ili bliže rodbine što je u startu izludilo našu vodičicu. Na kraju je imala problema sa nekim sasvim drugim ljudima....

Što bi mojim roditeljima - nikad nisam doznala.... nut

Slijedeća priča je putovanje u manjoj grupi. Tu netko od dotičnih ipak mora organizirati putovanje, rezervacije i općenito neki kostur puta (najbolja opcija je kad je taj dotični već bio na toj nekoj egzotičnoj lokaciji i više-manje zna što je dobro, a što treba izbjegavati). Dobra strana ovakvih putovanja je podjela troškova (u taxi-u, mini-busu, popust na izletima organiziranim na licu mjesta i sl.). Pretpostavljam da je i neka neugodna situacija lakše rješiva kad vas je više na hrpi. I barem da jedan ima relativno dobre organizacijske sposobnosti. smijeh

Tu isto imam malu crticu - za jedno putovanje je kružio mail što treba ponijeti, što izbjegavati od jednog iz ekipe što je već bio na toj lokaciji uz simpatičnu napomenu: ponesite prezervative (ovi tamo su mali). Što je izazvalo raznorazne dogodovštine jer sam Guzdu plašila sa količinom istih (još uvijek imamo neke zalihe thumbup).

I ono najljepše, no uglavnom i najskuplje - putovanje u solo varijanti. cerek

Pretpostavljam da je ovaj način putovanja unazad par desetaka godina stvarno bio egzotika na kvadrat. No, u doba interneta, bookinga avionskih karata, prijevoza, smještaja, pa čak i izleta kod lokalnih agencija - uz malo pomoći sa raznoraznih putopisnih blogova i foruma nije neki problem. Naravno, uvijek treba uzeti u obzir da sve neće ići tako glatko i da se mnoge stvari ne mogu pročitati unaprijed. Doduše, ne bih se baš vezala uz portale na engleskom jer su uglavnom vrijednosti kod ekipe iz EU ili Amerike drugih kategorija (recimo ako vele da je nešto "povoljno", a recimo je noćenje par stotina eura/dolara - to u našim prilikama baš i nije).

Postoji grupa mladih ljudi koji putuju najpovoljnijim prijevozom (čitaj: low budget avionske karte, lokalni prijevozi tipa otvorenih kamiona/zaprežnih vozila i sl.), spavaju u smještajima upitnih higijenskih uvjeta, jedu "street food" i sl. Sve je to zgodno pogledati u udarnom terminu putopisnog priloga na tv ili kao duplerica nekog od ženskih časopisa. O da. I Rudarka je stopirala po Europi, spavala po kolodvorima (Firenze bang.... eeee.... a par godina kasnije u hotelu s 5 zvjezdica nut), šatorima ilegalno postavljenima.... ne smijem dalje u detalje. naughty

No, kad jednom dođeš u određene godine - ili putuješ kako spada ili ne putuješ. I točka. zubo

U ovih posljednjih nekoliko godina putujemo tzv. "kratke" ture po Europi na način da koliko - toliko posložimo plan puta, bukiramo prvo noćenje, a dalje što ispadne. Tako smo prošle godine krenuli samo "malo" do Ohrida (preko Skopja), pa završili turu ne istim putem natrag (kako smo u startu planirali) već preko Albanije (Tirana, Drač), Crne Gore (Nikšić, kanjon Pive), BeHa (Foča, Sarajevo, Banja Luka) "s guza" doma. yes

Dulja putovanja organiziram preko jedne od agencija jer mi oni ponude nekoliko lokacija hotela (do sad su sve bile super lokacije i ne najjeftinije, no najpovoljnije), naravno unutar datuma i grubog rasporeda (i budgeta) koje pustim agenciji kako bi odredi, ovisno o cijenama avio karata (iste mogu unutar par dana opako varirati što se znatno osjeti na ovim duljim relacijama) najbolje datume, kao i transfere između aerodroma i hotela (jer nakon deset i više satnog putovanja najmanje što trebate je mijenjanje lokalne valute na aerodromu i bunovno organiziranje taxi prijevoza koje će vas ziher odradrati gdje god se nalazili na ovoj zemaljskoj kugli). I to je uglavnom to.

Lokalne izlete - naravno već prije provjerene što, gdje, kada i koliko organiziramo na licu mjesta ovisno o tome koji dan smo kako raspoloženi. Ima dana da vas vrijeme zezne (Kuba je nakon dugo godina lijepog vremena u prosincu 2018. bila loša pa nije tokom našeg boravka u Varaderu bilo morskih izleta katamaranom zbog vjetra/valova), kada se vi ne osjećate najbolje, pa je najljepše samo čilanje na nekoj tirkiznoj plaži i gledanje u daljinu....

I uvijek treba paziti na higijenu. U relativno kratkom putovanju od desetak dana do dva tjedna ne treba vam "odmor" u hotelskom wc-u - ne znaš što je gore - kad ti je glava ili guza u školjki. Zato bolje pića bez leda, antiseptičke maramice u svakom trenutku, reš pečeno meso, dok egzotično voće/koktele isprobavajte u svom lokalnom kafiću u kvartu u ostatku godine.

I za kraj - kud god idete, opustite se, ne ludujte za izložbama/muzejima, šopinzima (doduše, mene izluđuje ekipa doma koja očekuje neki suvenir što meni predstavlja tlaku već pri polasku), već lijepo sjednite u neki lokalni kafić, naručite local beer - i gledajte ljude kako se ponašaju, kako su obučeni, kako komuniciraju.... opalite par fotki sa mobitelom i to je to. I to je bit putovanja.

I da - morate nešto ostaviti i za slijedeći put. Za početak sitno od lokalne valute da možete ostaviti kao tips na prvom šanku kad se vratite. hrvatska

Znam da bi sad još da vam napišem kud se putuje... eeee.... polako. Tek smo se vratili. Treba zaraditi za slijedeće putovanje.

Kisi kisi od Rudarke!

| 20:14 | Komentari (2) | Isprintaj | #

petak, 04.01.2019.

Cuba (libre)...

Možda su neki zlobnici mislili da su me se riješili - ali avaj! naughty

U međuvremenu je Rudarka, sredinom prosinca krenula na zasluženi ljetni godišnji odmor. smijeh

Nakon višesatnog truckanja u avionu upitne elektronike - stalno se nešto palilo i gasilo, zasloni (ekrani) nisu radili pa je Guzdi bilo opako dosadno (Rudarka uvijek nosi knjigu - ovaj put je to bila podebela "Lethal white", zgodno za držat noge na povišenom nut) sletjeli na otok poznat po muzici, starim autima i nepreglednim koktelima. Doslovno je sve to i istinito.

Kuba, here we came.







Doduše, šetajući la Havana Vieja oliti starom Havanom čovjek otkrije da se pjeva i pleše od jutra do mraka, no isključivo za turiste, da je daiquiri, koktel kojeg je navodno danonoćno ispijao Hemingway - kombinacija limunovog soka, ruma, limete i malkice maraskina u puno leda, u poznatom Floridita kafiću puno lošija od one u nepoznatom kafiću u blizini - naprimjer jednoj "rupi" pompoznog naziva "Cafe Paris" kao i da je vožnja prastarim automobilima (više od 90% nisu oltaimeri već limarija nakalemljena na druge osovine s "običnim" modernijim motorima) više nego preskupa.

S druge pak strane šarm gradu daje kombinacija sređenih fasada (uglavnom pretvorenih u pregršt muzeja, galerija i sličnih društvenih prostorija) sa starim oronulima, ljubazni Kubanci koji ti žele pomoći i razgovarati, doduše još su veseliji kad im tutneš dolar (neš ti pustih para).





Dolina Vinales, poznatija kao mikrolokacija najkvalitetnijeg duhana na svijetu, nakon egzotične vožnje autoputom punim rupa, ljudi koji stopiraju, konja, biciklista i ostalih avanturista prikazuje neku drugu Kubu.



Poznata "oličena" stijena iz ranih '60-ih sa scenama domorodaca - Indijanaca.



Kako smo u Vinales putovali ugovorenim taxi prijevozom, tako nas je vozač odveo kod malog lokalnog farmera koji uzgaja duhan.



Ne mogu vam opisati to siromaštvo kućerka u kojem žive. Država uzima 90% ljetine za simboličnu naknadu od recimo stotinjak kuna.



Doduše, kao i u nekadašnjim socijalističkim državama, klasične gladi nema jer se država pobrine da za hranu, školu (obavezna je osim osnovne i srednja škola, a fakulteti uključujući smještaj u sveučilišnim centrima potpuno besplatan) kao i zdravstveni sustav na razini visoko iznad prosjeka latinske Amerike. S druge pak strane i dalje kupuju "na točkice" odnosno državani aparat određuje količinu hrane (nekakvi roza papirići) koje se može, doduše za simboličnu naknadu kupiti. Pri tome bolesnima (ovisno o dijagnozi) kao i maloj djeci dodjeljuju mrvicu više.

Ovaj post je i ovako predugačak, tako da ću dio nepreglednih prekrasnih plaža Varadera sažeti u dvije fotografije.





I da - more je doslovno tirkizno. cerek

Nažalost, vrijeme nije bilo lijepo cijelo vrijeme boravka u Varaderu, tako da su otkazani katamaranski izleti na otočiće, koraljne grebene i maženje s delfinima, no... nešto je potrebno ostaviti i za drugi put.

Za kraj moj omiljeni - Mojito (svježa limeta, sirup od šećerne trske i menta se zgnjeće, doda bijeli rum, još mente, leda i tonika i to je to fino). Guzda se i dalje držao pive. zujo



Kako bi rekli Kubanci - Hola!

| 20:03 | Komentari (4) | Isprintaj | #

nedjelja, 14.10.2018.

Blues.... mother in law is gone forever...

Već dugo pokušavam napisati ovaj post. Mislim da je konačno vrijeme da se i to napravi. Učini. Whatever...

Nakon suludog ljeta, punog jurnjave po bolnicama, smirivanja ufraštene familije (one iz Dojčland što samo dođu, smješkaju se i odu - bez da pitaju da li sve to košta), smješkanja, bedinanja, nakuhavanja... uglavnom, Sveki je otišla... zauvjek.

Da, da... sjećate se mnogih mojih postova o njenim ludorijama. No, tko zna kakvi ćemo mi biti u tim godinama. Tko je nedužan neka prvi baci...

Uglavnom, nakon cijelog života ostalo je....

Nemojte me krivo shvatiti. Moja svekrva je bila sirota samohrana roditeljica skromnih primanja i borila se cijeli život kako je umijela i mogla. Isto tako se i zabavljala - jer bila je to vesela žena okružena prijateljima (doduše, koji su ju iskorištavali, noo... nećemo sad o tome). Hoću reći - većinu je života proživjela kako je željela. Barem mislim da je tako bilo.

Da se vratimo na ono što je ostalo nakon svega...

Nešto starih crno-bijelih slika, nešto onih u boji (unučad u raznim varijantama odrastanja), kristalne čaše (Rudarkih poklon od prije nekoliko desetljeća), stari iznošeni veš i nepopijena čaša vode što je na stolu stajala nekoliko desetaka dana.... čak i više.

Ok. Shvatili ste. Ne bi vjerovali, no nakon svega (Rudarka je obilazila Sveki u bolnici, vidjela ju posljednja od familije, pomolila se, organizirala sprovod...) osjećam neki blues za tom ženom.

Bila je ona, kao možda svi mi - najveći neprijatelj samoj sebi, no prema meni - u svakom trenutku o kej. Uvijek je uskakala kad je trebalo, nikad smetala. Što bi čovjek više tražio od familije "in law" ?

Zapravo je ovaj post morao ići u drugom smjeru. No, valjda je trebao na kraju ispasti ovako.

Sad znate zašto me nije bilo cijelo ljeto. Next time neka veselija tema.

Voli vas Rudarka

| 22:23 | Komentari (2) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 16.07.2018.

Rudarski osvrt - nogomet i političari....

Moram skrušeno priznati sam i ja - Rudarka pogledala sve naše tekme pozorno, a i dio ovih drugih. Odnosno, utakmica više nego svih prijašnjih europskih i svjetskih prvenstava zajedno. Nekako me uhvatilo ludilo kao i cijelu naciju, no to nije neko čudo... hrvatska

Ali da se malo vratimo na promociju Hrvatske, a pogotovo nam vrlih (skoro napisah poljoprivrednika nut) političara.

Ovaj put im nije uspjelo u punom iznosu putovati i boraviti u Rusiji na naš račun. Barem se tome nadam. Ako su pametni nisu se usudili naplatiti dnevnicu i avionske karte, barem ne javno i službeno. Jer sam sigurna da će novinari iskopati takvu crticu. I to očekujem od njih. thumbup

Kako smo sretno prošli kvalifikacije, tako su se počele podizati apetiti vrlih nam političara. Doduše, nekako mi se čini da je najbolje na tome radila vladajuća grupacija, dok su ovi drugi po redu još uvijek u rovovskom stranačkom ratu s neizvjesnim ishodom. Šteta. A tako su se lijepo i oni mogli ogrebati o malo pozitivnog vala što nas je sve oplahnuo ovih dana. Ccc rolleyes

Nekako su i ovi politički ridikuli utihnuli. Pa gdje su nestali? nono

I kao šečer na kraju - najpoznatija predsjednica na svijetu.

Što jest, jest - to se ne može osporiti. zubo

Kako je prvenstvo odmicalo - a i predsjedničini manevri po svlačionicama, VIP ložama i avionima odmicali, tako se nisam mogla odlučiti da li mi se to sviđa ili ne.

S jedne strane je lijepo kad ti je predsjednik države veseo, zagrijan za sport, sportaše, pobjedu i to sve skupa u pozitivnom tonu. Čak mi se i dopalo što je prekršila nekoliko pravila ponašanja u VIP zoni (na četvrfinalnoj utakmici). Tu sam još bila na njezinoj strani. sretan

U nastavku je premijer i njegova elita, osim one simpatične zgode na aerodromu kad se neka američka (kanadska?) turistica zabunila i željela slikati sa predsjednikom sabora - misleći da je premijer, dok je uvalila mob Prime ministru. cerek - ostala nezamijećena. Neš ti lagano pretile političare s navučenim sportskim majicama i rekvizitima preko bijelih košulja. no

Moram priznati da mi je jučerašnji "spektakl" sa suzama, grljenjem svih koje je dohvatila (smatram da bi stisak ruku francuskim igračima bio dovoljan) i vrhunac lov na pehar i saginjanje i ljubljenje zlatne kante nešto što ne mogu progutati.

Smatram da to nije smijela učiniti. lud

Bez obzira što je to sve skupa sakupilo lajkove diljem svijeta, meni se ne sviđa i točka. Žao mi je, ali neke stvari su jučer prešle granicu. Doduše, francuski predsjednik je isto tako na onoj kišurini pratio njezine manevre, pa grlio - doduše svoje igrače.....

Pretpostavljam da ju je ponio zanos, no tu ne govorimo o gospođi Kitarović već predsjednici države. Osobno smatram da u određenim trenucima treba odraditi titulu koju u tom trenutku nosiš/obnašaš, a ne vlastito ime i vlastite afinitete, ljubavi, strahove ili uvjerenja.

Eto. Toliko od Rudarke,

Uz rudarski sretno - kako bi rekli u Alanu Fordu - Šifili! thumbup

Go Croatia! hrvatskahrvatskahrvatskahrvatska

| 19:06 | Komentari (4) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 04.06.2018.

Dojče gosti....

Ne znam kako vi - no moja family - posebno ovi in law - pomozimibože.... nut

Već dugo ne pisah o njima. No, kako mi je sister in law, nakon jedne kratke poruke na jednoj od internetskih mreža (hoću reći na onoj što je košta samo ulogiranja na Wi-Fi) - "prekosutra stižemo" - što je punih 9 godina što je nije bilo na našem kućnom pragu - eto nje. Uključujući dvoje maloljetne dječice što ne znaju guknuti ništa na materinjem jeziku, već s ovim većim komuniciram na engleskom, a s ovim mlađim rolleyes

Uglavnom, jedna od odlika tih odbjeglih ljudi - ne, ovdje ne govorimo o gastarbajeterima jer oni naporno rade, teško žive i jedva čekaju da se vrate svojim najbližima u domovini - je da su zaboravili onu selendru gdje su odrasli, pa čak i nas iz centra Metropole tretiraju kao retardiranim, neukim življem koji živi u doba kraljice Viktorije... headbang

Znači - dođu i čude se toploj vodi, asfaltiranoj cesti, internetu..... nut

S druge pak strane (a žive doslovno od plaće do plaće) glume visoko sofisticirane i prebogate Nijemce kojima ništa nije strano. Usput kupujući po našim seoskim dućanima neke žmrlj cipelice/robicu kako bi nakon slijedećih deset godina prepričavali (tebi) kako su im to najbolji odjevni predmeti.

I da - u Njemačkoj je sve najbolje - struja, voda, hrana, odjeća, škola.... blabla

I bila sam dobra. Ne bi vjerovali. smijeh

Ništa nisam komentirala. fino

Vozila se u njemačko auto (s pokvarenom klimom) jer eto - moje vozilo nije dovoljno dobro za moju presvijetlu sister in law... bang

O da, nahranili ih, napojili, napunili auto pizdarijama (doduše, nešto od toga skoro prije te posjete bacila naughty) i veselo otišli u svoj Wonderland.... partyparty

Odo se dalje opijat. Od sreće.

Voli vas Rudarka

| 17:32 | Komentari (5) | Isprintaj | #

subota, 19.05.2018.

Kraljevsko vjenčanje... i još malo o princezama

Opet jedna američka fairy tail se ponavlja - glumica (again), no ovaj put još gore - ne samo što je pučanka, već i obojene boje kože, familije sa paletom prekršajnih i kaznenih dijela se udaje za zgodnog princa najpoznatije kraljevske obitelji na svijetu. Wou.

Ne znam što bi kraljici da uopće pristane na takav brak. No, možda je babac (oprostite Kraljice) puno bolje savjetovan pa je u prezgodnoj mladoj ženi, sa respektabilnom karijerom i vlastitim bankovnim računom s puno nula, (osobnom) prošlošću s malo mrlja ipak vidio benefite za podizanje pozitivnog imidža engleske kraljevske obitelji. U kojoj da prostite, ima svašta... naughty

Da se vratimo na princezu to be. Svaka žena si zamišlja - wou - zgodan princ, život u bajci - dvorci, svečani prijemi, klanjanja podanika, mah-mah....wave

Nema svađanja u javnosti, nema čak niti pokazivanja nezadovoljstva - vječno nasmijani morate se rukovati/komunicirati sa hrpom nepoznatih, obično deliričnih i razdraganih ljudi, slušati (u visokim štiklama i haljinicama ispod koljena) dosadne govore, rezati vrpce kod otvorenja raznoraznih ustanova, željezničkih stanica, bolnica... sjediti za svečanim večerama sa uliznički ili još gore prostački nastrojenim supijanim plemstvom (ili Nobelovcima... rolleyes).

Strogi dress code. Strogi protokol - čak i u onim sitnicama tko gdje stoji - u sredini kraljica, pokraj prvi nasljednik, drugi nasljednik, njegova žena.... nut

Jednom davno sam šetala po Uffizi galeriji u Firenci (u doba prije masovnih navala turista, jednog gluhog siječnja), pa kako sam imala cijelo popodne za sebe, tako sam stvarno laganini obilazila galeriju.

U jednom trenutku, stojim tako pokraj prastarog prozora s pogledom prema rijeci Arno i Ponte Veccio i zamišljam si sve one žene u prošlosti što su protiv svoje volje bile udane u tadašnje bogate familije (Medici), zatvorene u zlatnom kavezu palače kako s tugom gledaju običan puk kako se muva gradom...

Tko zna koliko je tu suza bilo proliveno. Da ne spominjemo mlade curice od 15-ak godina što su ih udavali za postarije bogate (pohotne) plemiće....

Ok. Nisu bile gladne (što je za to doba bilo wou), imale su lijepe haljine - no i dalje nisu mogle odlučivati o svojem životu. Nažalost.

Tako da danas kada budete gledali lijepu Megan kako šeta prema oltaru - nemojte joj zavidjeti. Nije zlato sve što sja.

Vaša najdraža Rudarka pjeva

| 07:39 | Komentari (4) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 02.04.2018.

Cjevologija u Slavonskom Brodu...

Konačno da bacim osvrt i na nešto što je moja struka. smokin

Posljednjih dana vrti se priča oko zagađenog vodocrpilišta i nemogućnosti korištenja pitke vode u Slavonskom Brodu. Ovdje neću komentirati onaj dio oko zdravstvene ispravnosti - očito da nije pitka, no ipak da malo bacimo pogled na uvjete u kojima se voda smatra dozvoljenom za ljudsku konzumaciju.

U NN 125/13 opisane su parametri sukladnosti tj. kvalitete i metode uzimanja uzoraka vode za ljudsku potrošnju. Parametar koji nam treba se zove MDK oliti maksimalna dopuštena koncentracija određenih supstanci i živih bića tj. mikrobioloških vrsta - bakterija, gljivica i dr....

Uglavnom, dozvoljena količina ugljikovodika je maksimalno 50 mikrograma na litru vode, no pravilnik spominje određene spojeve benzena koji su kancerogeni. Doduše, nije baš da ćete odmah umrijeti ako popijete čašu takve vode... nut

No da se vratimo na priču - kao prvo stalno se kroz medije provlači riječ "nafta" koja kolokvijalno može značiti više stvari - od diesel goriva do tzv. sirove nafte odnosno sirovine za proizvodnju goriva, maziva i ostalog... i naravno da nije isto ako se prolije benzin, Diesel, a kad sirova nafta. rolleyes

Navodno se izlilo gorivo - no opet - na nekim mjestima spominju benzin, a na nekima diesel. Obično se u industrijske svrhe koristi diesel gorivo za pogon raznih motora, kompresora, pumpi.... u tom slučaju priča o tome da će se nešto zapaliti je malo vjerojatna jer vam treba puno energije da se isti zapali.

Zapravo nisam napisala početak priče - a to je da se neki prastari produktovod (čega?) treba staviti u funkciju plinovoda kojima bi se rafinerija Bosanski Brod koristila, pa bi manje sumporovodika zagađivalo okoliš tj. gušilo stanovnike Slavonskog Broda.

Spominje se i kaznena odgovornost izvođača radova - jedna poznata (privatna) naftna kompanija. Moje pitanje bi bilo - tko je vlasnik produktovoda? Vlasnik je odgovoran za sve što se događa s cijevi.

U slučaju da je navedena kompanija vlasnik - zanima me kako je ista došla u vlasništvo pretpostavljam državne imovine. Hm? laze

No, bila vlasnik i/ili samo izvođač radova - definitivno su krivim metodama krenuli u sanaciju odnosno čišćenje prastarog hrđavog cjevovoda kojeg očito nitko godinama nije nadzirao, štitio od korozije i uostalom u startu ispraznio i propisno sanirao. Tamo negdje prije dvadeset i više godina. Ili koju godinu kasnije. blabla

Definitivno je cevka popustila i iz nje je istekla tko zna koja količina tekućine. Moram priznati da se službene količine uglavnom svode na one stvarno vidljive koje zamijeti vodopravni i ekološki inspektori - još jedno pitanje - nitko nije tražio njihove izjave za javnost. lud

A možda bi trebalo pitati i rudarskog inspektora... eek

Doduše, osobno sam mišljenja da je propuštanje cjevovoda i zagađenje vodocrpilišta trajalo puno dulje od tih nekoliko dana odnosno jednokratnog incidenta propuštanja na jednom mjestu.

Drugi scenarij je da propuštanje prastarog produktovoda traje i dalje bogtepitaj na koliko mjesta. Moja je pretpostavka da je cjevovod doveden pod (očito previsoki) tlak i da su oštećena mjesta na cjevovodu - tzv. točkasta korozija napravila otvore gdje izlazi gorivo u zemlju. Pa time i u podzemne vode vodocrpilišta.

I da se vratimo na sanaciju - ne samog propuštanja i izlijevanja u okoliš jer za to postoje stručne kompanije koje se bave takvim stvarima, već sanaciju samog cjevovoda. Takva vrsta radova je u naftaškoj struci jedna od najzahtjevnijih i treba puno iskustva, znanja, a bome i sakupljenih određenih podataka prije nego se išta pipne. Očito je da se gore spomenuta kompanija nije posavjetovala sa stručnjacima. A ima ih u našim transportnim kompanijama kao i jednoj i jedinoj naftnoj kompaniji. cerek

Baš me zanima kako će hrđavu cev pretvoriti u neki - recimo 50 barski plinovod. A da za njega dobiju sve propisane dozvole. naughty

| 18:51 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 28.03.2018.

Dr. Paladino issue...

Raspamećeni mediji cijeli dan lamentiraju o uglednom profesoru, doktoru medicine kako mu nije produljen ugovor sa jednom od naših najpoznatijih medicinskih (državnih) ustanova.

Moram priznati da se na prvi pogled svatko lecne - eto, fali nam liječnika, a mi se kakti razbacujemo sa uglednim stručnjacima - u ovom slučaju neurokirurgom. eek

S druge strane, ugledni nam je profesor davno ušao u mirovinski sustav, te mu je fakultet produžio ugovor (jer tu mogućnost mogu konzumirati profesori fakulteta u Hr.), a time i medicinska ustanova. I tako nekoliko puta. Pa su odlučili da je konačno dosta. smokin

Znam više primjera iz svoje struke sa "starim" profesorima na fakultetu koji se ne daju tako lako u pemziju. nut

Bez obzira na trenutnu situaciju sa liječničkom strukom, sigurna sam da postoji dovoljan broj stručnih, mlađih kolega koji na temeljima istraživačkog rada, edukacije mlađih generacija, novih smjerova i tehnologija - bez obzira na struku - žele i dalje raditi i živjeti u Lijepoj našoj. hrvatska

I da im treba osloboditi prostor za taj rad.

A unutar strogo uređenog sustava s točno određenim brojem stolica profesorskih, doktorskih i ostalih mjesta - svaki gospodin u najboljim godinama bi sam morao shvatiti da je vrijeme za zasluženo umirovljenje.

Slažem se sa time da u pojedinim strukama možeš intelektualno raditi puno dulje od svojih 65, 67... koliko li već godina (će nas tjerati sustav da radimo).

Doduše, ovi naši akademici od 100 i sitno - to mi je malo lud - no oni sami sebi stvaraju pravila, pa se ne daju. Nedajbože da netko s 50 upadne u njihov krug visoko plaćenih savjetnika. no

No da. Da se vratimo na gore spomenutog dotura. Baš me zanima kako će se priča dalje razviti. Jerbo su istog zvali iz jedne od naših ruralnih županija da im pomogne u liječenju sve starije stanovništva. Sapunja se nastavlja.... naughty

Ps. Još nešto - ugledni profesor je do danas operirao. Koliko ja znam - neourokirurgija je kirurgija koja u mikro veličinama rješava zdravstvene probleme. I sad neka mi netko veli da je ruka 68-godišnjeg gospodina tako mirna. Uz dužno poštovanje njegovom znanju i iskustvu. Godine su godine... nema pomoći. zubo

| 17:32 | Komentari (11) | Isprintaj | #

subota, 24.03.2018.

Osvrt na priču oko male Nore....

Već sam nekoliko puta završeni post ubacila u otpad jer sam u ovih više od deset godina pisanja bloga prošla skoro pa sve teme. No, kako me duboko dojmio film Roberta Zubera Život od milijun dolara - odlučila sam opisati svoje osjećaje na tu temu.

Kao prvo - da se prisjetimo, a i sama sam na tu temu tada pisala - radilo se o teško bolesnoj curici Nori koja je u nekoliko dana dospjela u sve medije te se u rekordnom vremenu sakupilo nekoliko milijuna kuna za njezino daljnje liječenje. Sjećam se, čak je i Guzda potaknut pozitivnim vibrama digao slušalicu i nazvao humanitarni broj. Nitko prije, a nažalost niti poslije neće imati takav humanitarni duh i dobru vibru ujedinjene male Hrvatske.

Tada su moja razmišljanja bila, ali ako dobro razmislim, istog sam mišljenja i sada:

- tko su ti ljudi (majka?) koja je uspjela ući u sve medije jer budimo razumni - svaki dan obolijeva, liječi se, a nažalost i umire hrpa nepoznate dječice čiji roditelji bi isto tako htjeli nadu u svjetska čuda moderne medicine,

- siroto dijete je bilo u takvoj fazi bolesti da klasična moderna medicina više nije mogla ništa - zbog čega se gura neki skupi, ali i dalje eksperimentalni program?

Sjećam se da sam napomenula da razumijem majku i oca jer se slažem da ti kao roditelj oboljelog djeteta guraš i tražiš i radiš nemoguće i to je razumljivo, druga strana je struka koja je morala biti znak razuma.

No, da se vratimo na priču dalje - mala Nora je nakon nekoliko dana/tjedana umrla u Americi, a nakon nekog vremena se pojavila priča kako roditelji traže "svoje" novce od udruge preko koje se sakupljao novac za malu. I tu je Rudarka kao francuska naivna sobarica mislila, kao vjerojatno i veći dio javnosti - kud se sad guraju opet? Novac koji nije potrošen - udruga će potrošiti za drugu djecu.

Slijedom priče koju je Zuber, igrom slučaja pratio kamerom (film je trebao biti o maloj Nori i pobjedi bolesti, pa je u nekom trenutku odustao od završetka filma nakon njezinog odlaska s ovog svijeta) dokumentiran je kafkanski zaplet. Nekoj maloj seoskoj udruzi je s nema pala hrpa para u krilo. Kad su shvatili da imaju zlatnu koku - nije više išlo tako lako. Ili njima je?

Kad malo bolje razmislim - svi naši mali gradovi imaju barem jednu do dvije slične udruge u kojoj se nalaze roditelji koji si preko njih pokušavaju olakšati život, pa od prodaje šalica (imam ih ja nekoliko smijeh) i majica, sponzorstvom lokalne gradske uprave i sl. pomažu jedni drugima. Koliko sam ja upoznata - obično se radi o kupnji jednog - dva lijeka, nešto ortopedskih pomagala ili higijenskih ili... znate kako to već ide sa par tisuća kuna na računu.

U filmu nije eksplicitno objašnjeno, no imam osjećaj da u ovog gore udruzi više nije nitko od "takvih" roditelja s obzirom na njihov nedostatak empatije prema svemu. A bome i bankovnim izdacima gdje se vide podizanja gotovine u maksimalnom iznosu svakih nekoliko dana, prebacivanja novaca na račun lokalnog radija u uskom srodstvu sa vodstvom navedene udruge i sl.

A onda farsa na lokalnom sudu gdje na kraju ispada da su sve te maštovite financijske eskapade kojih se ne bi posramio niti onaj naš odbjegli tajkun sa svojom širom obitelji u duhu zakona, pravilnika i ostalih akata. Prestrašno.

Ispada da je pojeo vuk magare. Da se razumijemo - u međuvremenu je Zuber otkrio kako je akcija trajala i dulje od predviđenih deklariranih nekoliko dana (pa se svi pitaju koliko je u međuvremenu novaca skupljeno) te je čak i on u to vrijeme jednu svoju emisiju posvetio temi Nore i sakupio samo tokom emisije nekoliko stotina tisuća kuna, da postoje pisani dokumenti gdje vodstvo udruge traži od inozemnih donatora da uplate na račun lokalnog (privatnog) radija i privatnog računa sina jedne od voditeljica udruge i sl.

Roditelji male Nore su u osnovali svoju udrugu te su htjeli da se novac sakupljen za nju prebaci na taj račun. Pretpostavljam da sve ne bi otišlo tako daleko - sud, državno odvjetništvo, mediji - da je udruga htjela/mogla dokazati da novac i dalje daje za potrebitu djecu. Očito je njima bilo u interesu povećati si standard - tko ne bi volio šetati sa karticom sa koje u svakom trenutku možeš dići po par tisuća keša? A očito je i da su postali bahati. Što je česta pojava u stvarima gdje se pojavljuju nezarađene hrpe para.

Da su bili samo malo pametniji - dali bi nekoliko milijuna i veći dio kolača bi im zauvijek ostao. Jer do sada još uvijek nitko od službenih državnih organa nije išao brojati po raznim računima, neprihvatljivim transakcijama, napraviti vremenski slijed (kao što ga se u jednom trenutku dotakao Zuber nakon što je shvatio da su i njega i njegov profesionalni dignitet okaljali malverzacijama).

Nadam se da će Zuberov film, a i njegov (ponovni) prijavak kriminalnih radnji DORH-u, pa možda i ovaj moj mali post, a nadam se i ostali slični sadržaji na našim blogerskim platformama pomoći da se stvar konačno počne istraživati kako spada - znači iz Zagreba sa nepristranim istražiteljima. A mi imamo takve.

Da ne duljim - u ovom se trenutku divim roditeljima koji su smogli snage da se i dalje bore za - kako i sami vele - da narod dozna gdje im je novac koji su svi u dobroj vjeri uplaćivali. I ja im vjerujem.

A ožiljke koji ostaju nakon smrti djeteta, na našu sreću, nitko od nas ne može pojmiti. I nadam se da neće.

| 07:40 | Komentari (6) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>