Gledao sam sinoć Latinicu. Stepinac i njegov život. Nakon te emisije ništa nije jasnije. On je bio čovjek koji je bio dobar. Nažalost, vrijeme u kojem je živio bilo je tragično. On jednostavno nije mogao pobjeći od tog vremena i u svojoj dobroti nije, jednostavno, znao što uraditi a da to bude najbolje. Slijed događaja je ukazao da je imao pogrešaka. Sad možemo umjesto Stepinca tu staviti Tita. I dobili smo isto.
I mislim da je konačno došlo vrijeme da završimo Drugi svjetski rat. Jasno i glasno moramo staviti do znanja da je u tom ratu fašizam poražen. Da je holokaust nešto najjadnije i najgroznije što se čovječanstvu dogodilo. Danas je početak 21. stoljeća i vrijeme je da se okrenemo budućnosti. Nemojmo gledati na Pavelića, Tuđmana ili Tita kao vođe koji će nas voditi, jer oni to ne mogu. Došla su nova vremena, nove spoznaje i mi se svi zajedno moramo okrenuti budućnosti. Zašto bi ja na crkvu gledao kao na svojeg neprijatelja kad mi ona to ne treba biti i nije. Možda crkva na mene kao nevjernika gleda kao najveće zlo koje postoji iako ja nisam zlo. Živim po svim božjim zakonima osim onih u kojima se veli da moram poštovati boga. Ja mislim da on kao takav ne postoji a oni koji misle da postoji neka tako misle. Tko sam ja da vjernike uvjeravam da boga nema? Ili tko je Papa da mene kao nevjernika proglašava većim zlom od vjernika drugih vjera? Sve su to pitanja na koja nema odgovora. Barem pametnih. Vrijeme je da svi zajedno stanemo u obranu čovjeka pred nadirućim zlom iskorištavanja čovjeka po čovjeku. Ja smatram da razvoj društva ide prema komunizmu. Ali nemojte mi sad reći da ljudi koji su radili velike zločine da su bili komunisti jer oni to nisu bili. Zločine su radili zločinci. Vjerujem da se slažete da je najveći zločin oduzimanje života drugom čovjeku, da u zločine spada plačanje čovjeka radnika ispod razine dostojanstva. Kod nas je taj drugi zločin uvelike na djelu. Ako je za preživljavanje četveročlane obitelji potrebno 7000 kuna onda je zločinačka plača svaka ispod 3500 kuna. I to smatram najvećim zlom današnjice. Iskustvo koje imam iz vremena socijalizma mi kazuje da je to naše društveno uređenje bilo na malo višoj stepenici nego ovo danas. Rat nas je ipak vratio unazad. Postoje fantastične stvari koje su tada bile i koje moramo vratiti. Socijalno osiguranje, određena sigurnost u radnom odnosu. Pravednije plače. Iz današnjeg vremena bih uzeo mogućnost otkaza ako ne radiš ili radiš loše. Nagrađivanje ljudi koji doprinose zajednici svojim natprosječnim rezultatima bi moralo biti jače. I još bi mogao dugo pisati, ali moram ići raditi i zato svima skupa lijepi pozdravi.
P.S. U zadnje vrijeme ili sam kratak ili dugačak, ali kaj bum.