< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

trenutno sam u:
Zagreb
royale with cheese u prethodnim epizodama:
Düsseldorf (početak...kraj)
Beč (ovdje)
Kuala Lumpur (početak...kraj)
Minhen (početak...)

srijeda, 16.03.2005. @ 17:01

kako psovke zblizavaju ljude

ovih dana u Minhenu je jedan Kinez sa kojim sam dosta suradjivao u Maleziji. dosao je ovamo na nekav tecaj. nasli smo se par puta ovdje na pivi, pricali o ljudima koje sam upoznao u Maleziji. dosta se toga promijenilo otkad sam otisao, iako je proslo manje od 3 mjeseca. bilo kako bilo, razgovor sa njim podjetio me na jednu pricu koju sam htio napisati na blogu jos tada. sa par mjeseci kasnjenja, bilo bi vrijeme da se i to konacno isprica.

ekipa iz moje firme u Kuala Lumpuru petkom popodne igra mali nogomet. firma placa dvoranu, skupi se 20ak ljudi. jedan petak bio sam sa njima. uglavnom lokalna ekipa, osim mene bila su jos dvojica bijelaca. jedan visoki krakati, kojem na celu pise da je nijemac, drugi nesto nizi od mene, u dresu manchester uniteda. bio sam uvjeren da mu na celu pise da je englez, valjda zbog dresa.

iako u Hrvatkoj psovke za vrijeme tekme spadaju u car igre, u Maleziji mi je iz nekog razloga bilo glupo psovat. mozda zato sto me nitko ne razumije. no nakon 15ak minuta, iznerviran svojim blagim motorickim idiotizmom, socno sam opsovao. na Hrvatskom, naravno, za psovanje bar nema boljeg jezika. nekak mi je doslo do mozga da je cinjenica da me nitko ne razumije razlog ZA psovanje, a ne protiv njega. 2 minute poslije toga englez mi nekaj signalizira i govori. nisam ga cuo, pa rekoh "sorry?". i gledam lika, on mi govori "napad. u napad.". na Hrvatskom. u kurac.

valjda je skuzio moju nevjericu i zbunjen pogled, samo se nasmijesio, pruzio mi ruku i rekao "Darko". nakon zbunjenog upoznavanja, pitao sam ga otkud je. nismo previse pricali do kraja tekme, ali kad je bila gotova, prisao mi je i zapoceli smo pricu.

Darko, ja i veleposlanik RH u Maleziji


dakle, Darko je Makedonac, iz Ohrida je. hrvatko-srpski-whatever ucio je u skoli, sve razumije ali malo teze govori. ovo "malo teze" uzeti sa rezervom, bitno je da ga sve razumijem sto prica, iako se malo muci. nije fer da kazem da "malo teze" prica hrvatski, kad se uzme u obzir da u Maleziji ima dosta ljudi koji su uvjereni da engleski pricaju bez problema. sto nije nuzno ni blizu istine. no dobro, Darko mi je ponudio da pricamo na engleskom, ako ce meni biti tako lakse, ali napomenuo da je njemu draze da pricamo na "nasem" jeziku.

u Kuala Lumpuru je do tada proveo nekakvih godinu dana. planira biti jos barem tri godine, i cura mu je dosla iz Makedonije za njim. jedna od stvari koje me impresioniraju kod njega je i cinjenica da je 7 mjeseci zivio u hotelu gdje sam i ja odsjedao. covjece, 7 mjeseci u hotelskoj sobi. a ja sam mislio da je mojih dva mjeseca puno. u 7 mjeseci stignes u hotelu ispizdit na 7 razlicitih nacina. dobar je to bio hotel, sve to stima, ali zivjeti u hotelu 7 mjeseci i nije neki zivot.

lik je bio totalno prijateljski raspolozen. par puta smo u firmi popili kavu. ipak je to mali komadic doma, kad ujutro na prvoj kavi sa nekim mozes pricati na Hrvatskom. ili na nekoj prilicno vjernoj imitaciji Hrvatkog.

planirao je u KLu otvoriti makedonski restoran. oko imena nije bilo previse razmisljanja, "Alexandar of Macedon" je nekak logican izbor. tih dana je razmatrao nekoliko mogucih prostora za taj restoran. dok sam bio dole aktualan je bio film "Alexander", sa Colinom Farrellom. sjecam se Darkovih dojmova nakon sto je odgledao premijeru istog. totalno je popizdio. njegovog najpoznatijeg zemljaka predstavili su kao grckog pedera. ispao je, dakle, nekaj kao kao George Michael. jedina nada je Darku bila cinjenica da se navodno sprema jos jedan film o Aleksandru Makedonskom, u kojem bi trebao glumiti Leonardo di Caprio. ali budimo realni, ak je Colin Farrell ispao peder, kaj ce tek bit sa di Capriom?

Darko za sebe kaze da je Makedonac, ali prije toga kozmopolit. taj dio o kozmopolitizmu istina je za njega vise nego za bilo kojeg drugog covjeka kojeg znam. probat cu objasniti i zasto to mislim.

u Kuala Lumpuru ima dosta Engleza i Njemaca. buduci da je Malezija bivsa engleska kolonija, vjerujem da se Englezima ipak nekak lakse odluciti da dodju ovamo. ipak su u igri mnoga desetljeca njihove vladavine tamo, cinjenica da je engleski jezik tamo prilicno rasiren, i jos nekakve sitnice. recimo, cinjenica da se vozi po lijevoj strani ceste. ni Njemcima koje sam tamo upoznao nije bas tako tesko otici od doma. mozda zato sto sam upoznao uglavnom one koji rade u mojoj firmi, a ista je ipak njemacka firma. oni tamo dolaze uglavnom na rukovodece polozaje, za dobru lovu i prilicno dobre uvjete. nemojte me krivo shvatiti, niti jednom Evropljanu Malezija nije bas susjedna zemlja. ali da bi jedan Makedonac dosao ovamo i planirao neku kratkorocnu buducnost - e za to stvarno mora biti open-minded.

no nije samo to razlog. objasnjavao mi je sukobe izmedju Grka i Makedonaca, ima prilicno strastvene politicke stavove o njihovom medjusobnom odnosu. ali moze vrlo jasno odijeliti politiku od pojedinaca, i bez problema je igrao nogomet za neku grcku ekipu u KLu. za njega je svaki covjek prije svega osoba, a nacionalnost, rasa, religija i takve pizdarije su mu definitivno u drugom planu. nije takvo razmisljanje rijetkost, da se razumijemo, ali kod njega je jednostavno jako izrazeno. novovjeki hippie. John Lennon bio bi ponosan.

opet brijem.

preko Darka sam kasnije upoznao i hrvatskog ambasadora u Maleziji, te sa istim popio pivo. stvarno dobar lik, imali smo zanimljiv razgovor o Maleziji, Hrvatskoj, Vibbiju (ta afera je bas u to vrijeme bila aktualna), korupciji u hrvatskom visokom skolstvu... no to je vec materijal za neku drugu pricu. za par mjeseci, kako sam krenuo.


komentari (15) - isprintaj - link

<< Arhiva >>