• Malo o meni:
  
  Ime:MARTINA
  
  Datum rođenja:8.06.1990.
  
  Horoskop:BLIZANKA
  
  Živim:u OKUČANIMA
  
  Škola:3.r.EKONOMSKE U NOVSKOJ
  
  Hobi:rukomet,odbojka,plivanje,
  vožnja biciklom
  
  Visina:1.77 m
  
  Volim:THOMPSONA,
  svog starijeg brata,svoje frendove,
  zajebanciju,glazbu,DINAMO,ali i mamu i tatu.......
  
  Ne volim:umišljene,lažljive osobe,
  pesimiste,Hajduk i mrzim cigare
  
  
  MOJ DIDA I JA
  
  Preko polja kroz sjećanje ide,
  kršan čovik, tvrde brade side.
  Pamtim pogled, tu toplinu oka
  i svaka riječ je bila mu duboka.
  
  Čvrst je dida bio kao stijena,
  hrabra srca i kamenih gena.
  Sva je mudrost utkana u njemu,
  njegove su priče učile me svemu:
  
  "Poštenim putem ići,
  bit će teško znaj,
  al' samo ćeš tako stići
  gdje je vječni sjaj."
  
  Ej, da mi je s tobom,
  kao prije dočekati zore,
  pogledati dolje,
  sa Svilaje na Petrovo polje.
  Moj dida i ja, prijatelja dva,
  drugo vrijeme - ista sudbina.
  
  Gleda na me planina Svilaja
  sa očima njegovoga sjaja.
  Crpio je snagu tamo gore,
  planina mu iscrtala bore.
  
  Njegove su ispucale ruke,
  meni bile kao mirne luke.
  Kako da mu zahvalim na svemu,
  sinu ime dao sam po njemu.
  
  "Poštenim putem ići,
  bit će teško znaj,
  al' samo ćeš tako stići,
  gdje je vječni sjaj."
  
  Ej, da mi je s tobom,
  kao prije dočekati zore,
  pogledati dolje,
  sa Svilaje na Petrovo polje.
  Moj dida i ja, prijatelja dva,
  drugo vrijeme - ista sudbina.
  
  Ej, da mi je pogledati dolje,
  sa Svilaje na Petrovo polje,
  pa da viknem jače od oluje,
  da me dida još jedan put čuje.
  
  Ej, da mi je s tobom,
  kao prije dočekati zore,
  pogledati dolje ,
  sa Svilaje na Petrovo polje
  moj dida i ja, prijatelja dva,
  drugo vrijeme - ista sudbina.
  
  
  DAN DOLAZI
  
  Ljeto, jesen, zimu i proljeće,
  sve to jedan život nosi.
  Kada s neba anđeo dolijeće,
  rađamo se i odemo bosi.
  
  Zbogom, nebo plavo,
  i mog doma rosna travo,
  dobri moji prijatelji svi,
  zbogom, ljubavi.
  
  Dan dolazi,
  za heroje i sirotinju.
  Dan dolazi,
  da se spase koji vjeruju,
  zapjevajmo,
  dan dolazi.
  
  Kada zora rano zamiriše,
  ja je neću vidjet više,
  a kad divlje ruže procvjetaju,
  raduju se koji znaju.
  
  Zbogom, nebo plavo,
  i mog doma rosna travo,
  dobri moji prijatelji svi,
  zbogom, ljubavi.
  
  Dan dolazi,
  za heroje i sirotinju.
  Dan dolazi,
  da se spase koji vjeruju,
  zapjevajmo,
  dan dolazi.
  
  
  NEĆU IZDAT JA
  
  Kao stijena što se neda,
  žegama,divljim olujama
  i ja nikad nedam se,
  kroz stvarnost lutam.
  
  Život moj je poput hladne rijeke,
  beskrajan i vijuga se
  iz nekog razloga neznana,
  negdje ipak prestaje.
  
  Nisam sudac a ni mudrac,
  teško nosim to kamenje,
  to breme sjećanja
  na svojim leđima.
  
  Gdje god dođem,kud god prođem
  već je netko odlučio
  u ime onoga što nas je stvorio,
  a nije se borio.
  
  Neću izdat ja, Boga nikada,
  neću gasit sunce,,koje s neba sja
  neću zbog tebe,rukom na sebe
  jer ti me voliš i ti se moliš za mene.
  

desing by HRVACH

• 
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  DUH RATNIKA
  
  Odakle si i s koje fronte stižeš,
  ej, ratniče, umornog koraka,
  odavno se ovdje boj ne bije,
  zašto kao duh ovuda lutaš?
  
  "Ja sam duša hrvatskih ratnika,
  domovinu tražim i stijeg što se vije,
  i mojom je krvlju ona natopljena,
  a duša nema mira - traži je."
  
  Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidiš ti,
  domovina koju smo svi snili,
  za njenu slobodu krv si svoju dao,
  i tisućljetni san je stvarnost postao!
  
  "Ne poznam je takvu i tužna mi se čini,
  u snovima je mojim ponosna i lijepa,
  a gdje su joj junaci i sinovi vrli,
  a gdje vrednote za koje smo mrili!?"
  
  Ej, ratniče, te Hrvatske nema,
  čim propupa snašle je nevolje,
  podigle se na nju sile tame,
  udarile na krunu i prijestolje!
  
  "Uvijek je bilo i uvijek će biti,
  onih što će dušu vragu prodati,
  a vi zato bdijte jer morate bditi,
  Domovini ponos vratiti!"
  
  Sve bi' dao da je vidim,
  ponosnu i lijepu k'o u snovima,
  sve bi' dao da je vidim,
  i opet bi' spreman stao,
  svoj bi' život dao!
  
  "Ja sam duša hrvatskih ratnika,
  domovinu tražim i stijeg što se vije,
  i mojom je krvlju ona natopljena,
  a duša nema mira - traži je!"
  
  
  KLETVA KRALJA ZVONIMIRA
  
  Prodali su naše snove
  Judini sinovi,
  suvo zlato bacili u blato.
  Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
  i nevinom krvlju plaćeno.
  
  Ej, umorna zemljo, izmučena!
  Ima li još tko umrijeti za te?
  
  Prodali su naše snove
  Judini sinovi,
  suvo zlato bacili u blato.
  Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo,
  težak sada križ mi nosimo.
  
  Ej, umorna zemljo, izmučena!
  Ima li još tko umrijeti za te?
  
  Kralju Dmitre Zvonimire,
  kroz planine odjekuju krici,
  "Ooooo"
  u tamnici tvoji su vojnici!
  
  Izdajice, ne imali mira,
  ubili ste kralja Zvonimira,
  izdali ste naše velikane,
  i sinove što su majke dale.
  
  Jučer gledam sliku naroda,
  baca cvijeće po herojima,
  a već sutra pobjednike sude,
  prodaše ih za Judine škude.
  
  Kralju Dmitre Zvonimire,
  kroz planine odjekuju krici,
  "Ooooo"
  u tamnici tvoji su vojnici!
  
  Kralju Dmitre Zvonimire,
  kroz planine odjekuju krici,
  (U boj! U boj! Za narod svoj!)
  "Ooooo"
  u tamnici tvoji su vojnici!
  U tamnici tvoji su vojnici!
  
  
  NEKA NI'KO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA
  
  Istok, Zapad, svatko brani svoje,
  a ja ne smijem ono što je moje
  oduvijek.
  Jedini moj svijet.
  
  I samo zato, za njih sam fašista,
  a nikad nisam htio tuđe ništa,
  samo nju,
  zemlju slobodnu.
  
  Mirno živim ponosan na svome,
  makar nije uvijek sve po mome.
  
  Napadaju ta sluganska pera,
  k'o da oni branili su sela.
  Miševi,
  iz rupa izišli!
  
  Eh, što im se povampire lica
  kad se vije
  naša šahovnica.
  Sveta zastava.
  
  Mirno živim ponosan na svome,
  makar nije uvijek sve po mome.
  
  Nek' se čuje, nek' se zna,
  nek' vijori zastava,
  neka ni'ko ne dira
  u moj mali dio svemira.
  
  U eteru lažu, obmanjuju ljude,
  tako lako pravednima sude.
  Jesam kriv,
  zato što sam živ!
  
  Domoljublje prozvali fašizam,
  tako brane njihov komunizam.
  Prozirna demagogija!
  
  Mirno živim ponosan na svome,
  makar nije uvijek sve po mome.
  
  Nek' se čuje, nek' se zna,
  nek' vijori zastava,
  neka ni'ko ne dira
  u moj mali dio svemira.

desing by HRVACH