32 KM I 27 PLAŽA
  
32 km i 27 plaža brojčani je rezime izleta kajakom po sjevero - zapadnoj obali Cresa. Krenuli smo već u četvrtak popodne pa kad nas je glad uhvatila pred Rijekom odlučismo ići na večeru u Maretinu u Viškovu. Miješano predjelo, frigane bijele ribice, blitva i crno vino malo jeftinije od McD! U Brestovi smo sklopili sjedala i klonuli od umora. Ujutro natašte kupimo opremu i brzo na trajekt do Porozine. Vrijeme je bilo oblačno, a pokoja kapljica kiše samo nam je još više unijela uzbuđenja pred predstojeći izlet. Od Porozine krećemo obalom Cresa prema jugu. Već prvim kilometrima vidimo da je naoko visoka i strma obala ustvari krcana skrivenim šljunčanim uvalama. Stari svjetionik i svjetioničarske zgrade iz 1929 na rtu Prestenice u odličnom su stanju no nezainteresirano i neopravdano prepušten prirodi. Dalje veslajući obalom dolazimo do uvale Smardeća u kojoj je visoka ali plitka špilja sa lijepim šljunčanim žalom. Nedaleko je uvala Girišnica koja je zbog potopljenog broda postala meka za ronioce te tako u njoj uvijek ima mnoštvo brodica. Vožnja u nastavku pruža fantastične poglede na strme padine otoka bogato ozelenjele šumom ili livadama koje su ustvari strmi pašnjaci. Jedini trag ljudskog postojanja u toj divljoj prirodnoj ljepoti nalazi se u uvali Pregrajena u kojoj su ribari prošlih stoljeća podigli kamena spremišta i skloništa te solidan pristan. Prekrasna prostrana plaža sa bijelim šljunkom, čisto more i pristan služe danas kao stvoreno odredište za turističke ture na putu prema Cresu. Mi nezasitni novih prizora veslamo dalje put Velog boka nizajući u nezaboravne uspomene brojne predivne prizore dijela prirode. Spavanje smo zbog praktičnosti i zbog vremena upijanja ljepote izveli u uvali gdje je pristan.
Što zbog bakrenog zalaz sunca nad Istrom što zbog pucketanje vatrice na tom ribarskom mjestu mi utonusmo u san o prošlim vremenima. O hrabrim ribarima, njihovim drvenim brodićima na jedra i vesla, o slanim sardelama i crnom vinu te pjesmi koja puni ovaj kamenjar životom.
Ujutro tek što smo se spakirali i upristojili dolazi stari no ponosan željezni brod krcan turistima. Bježimo na vrijeme. Veslamo nazad do Porozine ponavljajući svaku uvalu, svaku stijenu.. Za pljuska sklanjamo se na svjetionik maštajući o njegovom preuređenju, svjetioničarskom turizmu, o miru i promatranju Velih vrata. Po ponovnoj pojavi sunca idemo još malo dalje od Porozine ali sada na sjever. Prvo nailazimo na «gradsku plažu». Plaža je duga oko 200 m, sa obije strane su stijene, u pozadini plaže je zelene livada a iznad toga je stara hrastova šuma. Sve u svemu nadnaravno. Veslali smo još koji kilometar do olupine ribarice koja pomalo trune na u plićaku jedne plaže. Tu nas je opet počastilo sunce pa smo se kupali, ručali i malo odmorili pred povratak u Porozinu gdje trajektom ostavljamo ovaj divlje predivan otok.
  
|
