Nećeš mi vjerovat, nekad si mi mogao stati u šaku. Digao bih te uvis i rekao bih tvojoj majci: Ovaj klinac će biti najbolje dijete na svijetu.
Ovaj klinac će biti bolji od bilo koga poznajem. I izrastao si dobar i prekrasan.
Gledati te svaki dan je bila kao privilegija. I kada je došlo vrijeme da postaneš muškarac i otiđeš, to si i napravio. Ali negdje usput, promijenio si se. Prestao si biti ti.
Dopustio si da ljudi upiru prstom u tebe i govore ti da nisi dobar. I kada su stvari postale teže, tražio si nekoga da okriviš za sve to. Kao velika sjena.
Da ti kažem nešto što već znaš.
Svijet nisu sunca i duge. Svijet je vrlo zlo i opasno mjesto. I ne zanima me koliko si jak, ali spustit će te na koljena i dolje držati zauvijek ako to dopustiš.
Nitko te neće udariti tako jako kao život.
Ali nije stvar u tome koliko jako udaraš, već koliko jako te mogu udariti, a da nastaviš ići naprijed. Koliko možeš podnijeti, a i dalje ići naprijed.
Tako se pobjednici rađaju.
Pa, ako znaš koliko vrijediš, onda hajde po to. Ali moraš biti voljan da primaš udarce. A ne da upireš prstom u druge da nisi zbog njih ono što si želio biti. To rade kukavice, a ti to nisi. Ti si bolji od toga!
Uvijek ću te voljeti, bez obzira na sve. Bez obzira što se dogodilo. Ti si moj sin. Ti si moja krv. Ti si najbolja stvar u mom životu. Ali dok ne počneš vjerovati u sebe, nećeš imati život.