19.04.2006., srijeda

ČIJA SI TI?

Evo me ovi dana san cila u Uskrsu.I u praznicima.Prvo san bila na selu a kad san se vratila u split...pustoš.nigdi nikoga,svi na selendri.Ja nemogu progutat kako neko za cile praznike može bit na selu,pa daj čoviče osvisti se malo.Lako za uskrsne,ali i za zimske praznike.A tek ljetne.
Iako je proša uskrs,na meni su još tragovi uskrsa.Ali ne govorin to onako poetički,nisan ja pjesnikinja,nego baš na meni.A kako?Toliko san glupa sama sebi kad san stavila i par uskrsnih sličica na SVOJE nokte,na kojima je,hm,inače crni lak.
A naslov?Naslov je toliko glup da se gadin sama sebi(ma šala).To je pod utjecajen sela.nemožeš proć ulicon da te ne pitaju čiji si,a to je pitanje na koje san ovi dana često davala odgovor,grrrr...i još mi dok pišen ovaj blog na radiju svira pisma od,čini mi se,ivane banfić,ja sam ničija žena ili tako nekako,uglavnon glupo?I onda kako da ovom "postu"dan normalno ime?
inače je ode u splitu OVI DANA dosadno ka na zahodu,ali ljudi,ode je inače prava LUDNICA!!!!!!
I šta čovik može radit dok mu svi prijatelji odgovaraju na pitanja ka šta je "čiji si ti" ili slušaju "okani se ćorava posla"?NIŠTA.možeš samo slušat muziku,sva sreća to mi je nešto najdraže u životu,svirat gitaru(a to mi je još draže),ili gledat televiziju(a na njoj nema ništa zanimljivo,tako da otpada).
A sad iden malo,kad neman pametnijeg posla,slušat muziku i svirat gitaru.
- 19:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.04.2006., četvrtak

Evo i mene...

...puklo da napravin blog.Na njemu ću najviše pisat o Azri i U2-u.To najviše slušan,al i ostalo od rocka.Ime necu reć,reć ću da san iz splita(najlipjega grada na svitu,ha-ha),obožavan slušat muziku i sviran gitaru.
I mrrrrzin hip-hop iz dna duše.Tako da reperi nemaju šta tražit na ovom blogu,jedino ako oće spoznat šta je prava muzika.I ne volin tokio hotel,a posebno onog ženskastog pjevača.Jednon rječju ŽIVIA ROCK!!!!!!!!!!!





mon ami
kakav je slučaj biti rođen na istoku ne znam
ali osjećam se upravo tako
kakav je slučaj biti rupa na palubi ne znam
moj osjećaj je beskrajna samoća
kakav je osjećaj biti obojena slika
izložena na saint germain des pres
slučaj
mon ami
sjedeći dugo na obali
mon ami
sjedeći na obali
mon ami
tražio sam vezu s tobom

i kako to da povorke ljudi čudnih sudbina
nikad poražene nečim
što nije strah ljubav ili bijes
(ili možda ljepota naslaganih godina)
mirno plove između klošara
živeći u prošlosti
slučaj
mon ami
iza osvijetljenih lađa

i kako to da drveni podovi tako obično škripe
dok se neko sprema na odlazak po kiši
i kako to da su suze stvarne
i tihe i uporne i mazne i ljepljive
baš kao i žena poslije rastanka
kad ostane sama
slučaj
mon ami
sve su to naslagane godine
iza osvijetljenih lađa


ovo je meni najdraža pisma od Azre.Tekst je savršen,skidan kapu ako ga neko uspije razumit(teška filozofija),a muzika...time je Johnny nadmašia samoga sebe.A za one koji ne znaju ko je on(nažalost,ima ih,pa nek se srame)to je najveća legenda yu-rocka-pjevač i gitarist Azre koji je otiša u nizozemsku kad je ostavia svit na kolinima.Moj najdraži pjevač,naravno uz Bona Voxa iz U2-a.A o njima......drugi put.





- 21:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

  travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

za sve koji slušaju rock i koji misle da slušaju rock..a posebno AZRU i U2