nedjelja, 01.08.2004.
MOZAK
mozak! Jeste kad držali mozak u ruci?Svejedno čiji pileći,magareći ljudski.Svejedno kažem jer po vanjskom izgledu i nema neke suštinske razlike ,osim u veličini,između mozgova bilo pilećih , ljudskih prasećih,konjskih i sl.
Dakle zaključili smo da su mozgovi isti,al ljudi koji ih nose nisu isti,to će te se isto složit? Možda neki i neće ,možda neki misle da su svi ljudi ipak isti kao i mozgovi koji ih čine da su takvi kakvi su? Znači mozgovi nas čine da smo onakvi kakvi smo. Šta biva kad nam fali jedan dio mozga? Recimo kad nam fali dio mozga koji je odgovoran za ljubav, za poštovanje prema drugim ljudima,recima kad nam fali dio mozga koji je odgovoran npr za ljepo ponašanje i sl.? Šta onda biva? Kako nekome objasnit šta su ljubav,ljepo ponašanje,briga o drugom čovjeku i poštovanje drugog i tuđeg mišljenja ,šta biva kad tih regija mozga nema,kad su oštećene,šta onda biva? Nemoš sve ove etičke kategorije ugurat u glavu nekome kad on nema mozga da to prihvati.Nameće se pitanje zbog čega onda nekog uopče i krivit što je recimo bezosjećajan,grub ,što nema smisla za ljepo i sl.,pa nije on bidan kriv šta su mu te regije mozga slabije razvijene ili ih uopće nema,on je hendikepirana osoba po mom mišljenju isto ko i čovjek koji nema nogu i ruku. Isto kao što od bogalja nemožemo očekivati da pretrči 100 metara za 14-15 sekundi,isto tako nemožemo očekivati od nekog da kuži šta je to ljubav recimo,kad nema mozga za to.Zašto ja sad ovdje drobim o svemu ovom. Evo zašto.Uvijek kad me neke osobe razočaraju uvijek pokušam sebe utješiti ma pusti ih nisu oni bidni krirvi,štaš kad ih bog il majka priroda nije stvaorila za to. Mislim da je ovako razmišljanje korisno,jer kad vas ostavi cura, il žena, il vas iznevjeri najbolji prijatelj uvijek pomisliš štaš nije on jadan kriv šta je taki šta nema mozga:))))
