srijeda, 15.11.2006.
Jednostavna i sigurna kupnja preko interneta?
Ja neprestano u svom životu moram stvoriti komplikacije. Jednostavno, imam taj dar. Ako trebate pomoć pri kompliciranju vlastitog života, slobodno se javite na mail. :)
I stvari koje drugima idu od ruke, recimo shopping, meni se pretvore u noćnu moru.
Postoje dvije vrste nightmare shoppinga. Tj. postoji ih više, ali ovaj put: samo dvije.
1) Kupim nešto što mi se ne sviđa. Tj., očito mi se sviđa/lo u trenutku kupnje, ali mislim da sam ja tip kupca koji kad dođe na blagajnu, i gleda kako teta prodavačica provlači kreditnu karticu (imate li i vi osjećaj kad plaćate karticom kao da uopće ne plaćate jer novac ne vidite?) ili kad predaje novac iz ruke u ruku, odjednom osjeti hladni znoj po čelu.( 'A treba li ovo meni uopće? A jesu li bolje one svijetle tenisice/traperice? Možda sam ipak trebala uzeti 38? A kako mi stoje naočale? Je li ovo preskupo?''itd.).
Navest ću par odjevnih predmeta za koje se pitam gdje mi je mozak bio ili je li mi netko stavio nešto u piće kad sam ih kupila?
Crvene Yellow Cab cipele, koje izgledaju, pa naprosto-užasno. Što je bilo s njima otkad sam ih kupila, i kako je završila njihova: ormar-pod krevet-podrum-tavan ruta nije mi poznato.
Jakna. Bež jakna. Grozan model, velik broj. Ajme meni. Obukla- četiri puta maksimalno. Smrzavala se cijelu zimu uz 'Nije mi hladno' modri izraz lica.
Smeđe tenisice koje su u biti super, ali ja sam sebi umislila da su presmeđe. (smatrate li da mi je potrebna stručna pomoć, opet se slobodno javite na mail.:))
I ima toga još. Nesretni odjevni predmeti nagomilani u mom ormaru. A pretpostavljam da svi imamo neki 'biser', koji ne bismo obukli ni da nam plate.
A što je čudno, ja i nisam neka žešća šminkerica, tj.stavljam puno toga prije odjeće, ali mislim da je shopping kod mene stvar za dublju psihološku analizu, čiji rezultat nisam sigurna da želim znati. :)
2) Kupnja preko interneta, što u biti jest tema mog posta. Kako je svijet napredovao, dva klika mišem iz vašeg savršeno uređenog dnevnog boravka, i nova haljina je tu. Koja vam, usput, savršeno pristaje. Nije li život tako jednostavan? Ili nam se tako čini kad gledamo sve te reklame.
Zašto ići po zagušljivim prejako osvijetljenim tržnim centrima, zašto obilaziti trgovine kad istu stvar, i to povoljnije, možete naručiti preko interneta, jednostavno platiti i čekati da vam je dostave.
E, pa sad ću vam reći zašto. Ne znam imate li, i ako imate kakva su, vaša iskustva internet shoppinga, ali ja znam da je klik za shopping za mene nešto što nikad više neću napraviti.
Čizme. Dr.Martens, petrolej plave. Čizme koje sam toliko zamišljala na svojim nogama. Utrpane u traperice, preko traperica, na minicu, na haljinu. U glavi su mi se izmjenjivale slike mene kako u slow motionu prkosim zagrebačkim hladnoćama, gazim po snijegu u svojim novim čizmama.
Jednostavno, svijet se činio tako lijepim mjestom dok smo u mojoj mašti ja i martensice bile zajedno.:)
Ali, neš ti. Nema broja nigdje u dućanu. Odem na internet stranice ove vesele razigrane, ali istodobno i ozbiljne kompanije (koliko god mi pare izlazilo na uši, suzdržat ću se od spominjanja imena te tvrtke. Recimo samo da je ime catchy, nešto kao Du Bi Šu, tko bi već zapamtio.) i gle-moje čizme. Ima broja!
Super. Da se poštedim obilazaka svih trgovina, kliknem na boju i broj 39, ubaci u košaricu i voila-narudžba primljena. 'Očekujte robu u najkraćem mogućem roku. Vaš Du Bi Šu. ', ili tako nekako.
Ujutro me zove cvrkutava managerica i blabla, imaju samo još jedne 39 i oni će ih meni poslati, ali im pay way sustav ne radi, pa da odem na banku. Ma naravno, bankomat, banka, žiro račun, malo tu, malo tamo, klik klik, sve super, sad samo trebam sjesti i čekati da dođe moj princ iz HP expressa, obuje mi plavu petrolej martensicu s kojom ću živjeti happily ever after . :)
I čekam. Pogledavam na mobitel, idem na poštu. Ništa. Nitko mi se ne javlja.
Prekosutra, opet cvrkutavi glas. Blabla, čizme stižu u petak. Super. Dolazi petak. Princ iz HP expressa nije mogao čekati pred vratima moga dvora, već mi je ostavio poruku na pergamentu da je čizme ostavio u pošti u Branimirovoj.
Opet zvoni mobitel. Cvrkutavi glas opet. ''Blabla, ma sigurno kriva narudžba, blabla, Ivana kaže, blabla.'' Hm, kriva?
A opet, možda i nije. Odem s frendom do pošte, preuzmemo paket i panično trgam omot da vidim o kakvoj se krivoj narudžbi radi. Pa čekaj, ovo jesu martensice, ovo jest model koji sam naručila... ovo je broj 38. Usput budi rečeno, ja nosim 39! A u ovim čizmama koje su mi oni poslali, jednostavno, brzo i sigurno,mogu hodati, jedino ako naučim-hodati na rukama. Najprije sam 'sve po spisku', pa sam ludila, pa bila ljuta na sebe, pa na kretene koji ne znaju brojeve, pa na cijeli svijet.
Vikend je prošao u agoniji. Poslala sam pristojno ironičan mail naglasivši da lova koju sam im platila nije malo za jednu studenticu itd, itd.
Odgovor nije stigao, da bi me cvrkutavi glas opet nazvao u ponedjeljak.
Trebam vratiti pošiljku, vratit će mi novac itd.
Prva stvar-ni riječi isprike. Da sam ja nekog natjerala da zbog glupih čizama koje nije naručio pet puta pređe čitav grad ja bi se ispričavala do besvijesti. Ali opet, ja. Ja sam čudna biljka.
Druga stvar- zna se dogoditi da kalup bude veći, pa ljudi koji su npr. naručili tenisice 38, kasnije traže 37, pa su zato možda meni poslali 38. Molim??? Da sam ja izvalila ovakvu glupost, sigurna sam da više nikad u životu ne bih progovorila. Super da oni, ljudi koji me znaju po kliku na internetu, i eventualno glasu, znaju zaključiti koliko je moje stopalo zapravo i što je najbolje za mene. Ajme, nisu li tako brižni?
Treća stvar- ženska koja me zvala iz te kompanije kaže da je ionako kupnja preko interneta uvijek rizična. Opet: moooolim? Pa zašto onda ne napišu na svojim internet stranicama KOMPLICIRANA I NESIGURNA KUPNJA PREKO INTERNETA umjesto onog sigurna i jednostavna?!!?
Mislim da to nije način na koji bi jedna ozbiljna tvrtka trebala poslovati. Jer nije baš da sam naručila čizme iz Australije, od neke žnj kompanije. I mislim da se mušterijama, koliko vam se god po glasu činile mlade, ne govori na kraju razgovora pa-pa, i ne šalju se nepismene sms poruke o tomu gdje će me čekati novac koji mi trebaju vratiti.
Moja internet avantura dolazi kraju. Paket sam vratila, lova navodno dolazi sutra i tek kad u mom novčaniku bude iznos koji sam platila, moći ću odahnuti.
Osjećam se poprilično naivno i glupo, kao da sam ja kriva što sam 'nasjela'. Ali ne vidim zašto bi nekome bilo u cilju slati krive čizme. Koje su mi btw, prisjele i da mi sad netko da broj 39 besplatno, da princ dođe i obuje ih, sumnjam da bi ih uzela. Ne, hvala. Komu uostalom trebaju PLAVE čizme?
Nažalost, ovaj put nisam bila Pepeljuga kojoj je cipelica pristajala kao salivena, već jedna od njenih zlih sestara kojoj petrolej plava martensica nije pristajala osim ako ne odreže petu ili prst (toliko mi se ipak ne sviđaju).
Zato, ne vjerujte u bajke bezuvjetno, ne uzimajte ih zdravo za gotovo. Pogotovo ne one o jednostavnoj i sigurnoj online kupovini.
to su the čizme. molim vas recite kako su grozne, kako me sveta Moda spriječila da ovakav užas nosim na nogama i da bi sigurno i one doživjele sudbinu onih crvenih cipela. :)
)
