petak, 08.09.2006.
totalno izgubljena inspiracija za naslov
Servus ljudi :)
Opet pred kompom i s dosta stvari o koijma mogu pisati, s dosta slika koje želim podijeliti s vama. Ali da ne bih miješala previše tema odjednom i sasvim izgubila nit, idem polako.
Dakle, protekla dva tjedna, bila sam u Njemačkoj. Iako nisam baš jako pedantna osoba i nisam sasvim organizirana, (sasvim? Bolji izraz je nikako. U Njemačku sam trebala poći u 4 ipo ujutro,a spremala sam se u 2 ujutro) Njemačka mi se sviđa baš zbog svoje pedantnosti i organiziranosti. Ugodna zemlja, ugodni ljudi. Postoje zakoni, građani ih se pridržavaju, i ima li išta jednostavnije? (Ima, osobe koje prijave korupciju proglasiti cinkarošima, kao da su otkrili da Ivica iz 8.c puši, a ne korumpiranog liječnika. Ali, o politici možda neki drugi put, ili bolje nikada, jer zašto pisati o nečemu što te automatski čini bijesnim i tjera na povraćanje? ). Dakle…
Bila sam u Ettlinegnu, malom gradu pokraj Karlsruhea, i oduševio me. Ima možda (ne držite me za riječ, samo nagađam, nisam imala vremena prebrojati sve stanovnike
) oko 15ak tisuća stanovnika. Mali grad, ali uređen u starijem stilu, puno zelenila, starih zgrada, ima sve: od trgovina do kafića. Potrefila sam na dane kad su imali svoj fest, koji me, da budem iskrena nije baš oduševio: kobasice (ili ti wurst), hektolitri pive i njemačke popjevke nisu baš moj način zabave. 
Bila sam i u Karlsruheu, koji je ipak malo veći grad, ali isto tako jako ugodan. U gradu ima sve, od dobrih klubova, kafića do knjižara (da moje poznavanje njemačkog nije ovako skromno, ne bih izlazila iz knjižare, a ovako se svelo na prelistavanje časopisa: barem slike mogu skužiti i na njemačkom), i veliki tržni centar: ECE. Super mjesto za šoping, dosta velik. I ako se nađete tamo, nemojte nakon šopinga zaobići trgovinu igračkama Niki u prizemlju gdje imaju mekane velike garniture na koje se slobodno možete izvaliti… 
Zatim sam išla u Stuttgart, u biti u okolicu Stuttgarta (Bublingen i Sindelfingen) koji me, da budem iskrena, nisu baš očarali ljepotom. Nekako su sivi, i potpuno drugačiji od Karlsruhea ili Ettlingena koji su naprosto, ugodni. A u Stuttgart sam otišla baš kad je bila utakmica Irska- Njemačka, naravno , ne na utakmicu, već u pustošenje trgovina, i ulice su bile prepune pijanih Iraca u zelenim dresovima. I sad imam noćne more od jednog takvog koji je, (bez zelenog dresa! samo sa narančastim dlakavim poprsjem), iskočio pred mene i sestru sa : ''Hello, ladies!''
Stuttgart je ok, grad kao i svaki drugi veliki grad. Što se noćnih izlazaka tiče, ok je, iako nije baš lako ući u klubove. Naprosto, ako ne pašete čuvarima na vratima, možete zabavu potražiti negdje drugo. Mi smo uspjeli ući i u Amici, navodno mjesto gdje samo izlaze bogataši i nogometaši. Svi iskvarcani, stari, malo gej, i ne znaju se baš zabavit. Eto šta ti je lova….
I tako, malo po malo, došao je i dan odlaska. Kako moj rođak živi 20ak minuta od stuttgartskog aerodroma, a let je bio u 9:40, planirali smo krenuti u 8:20 da bi sve stigli na vrijeme. Alarm sam uredno navila u 7:15 ,iako sam u startu znala da od toga neće biti ništa. U 8: 15 rođak ulazi u sobu i pita jesmo li gotove. S jednim okom otvorenim gledam na sat i skačem iz kreveta. Brzinsko spremanje, utrpavanje posljednjih stvari (otišle s jednim, vratile se s dva kovčega) u sve moguće i nemoguće džepove.
Mali polo tresao se od brzine kojom smo vozili, i onda smo ko luđaci trčali aerodromom. I došli u zadnji tren da uzmemo karte i predamo prtljagu. (moš mislit da je na aerodromu ko u holivudskim filmovima). I onda Juriiiiš! na avion. Hm, to jest na red. Hm, moja sestra s tigrastim jastučićem pod rukom, ja čupave kose jurimo na kraj reda dok svi doslovno, blenu (najbolji mogući izraz) u nas. Kasnije smo pjevušile obradu Nelly Furtado : Everybody look at me, me, I walk in the plane you start screaming…
I tako, sad nekad ću stati, i idem se spremati za izlazak. Aa, poželila sam se izaći doma!
Btw: skinula sam fiksni aparatić za zube!!! :D
Kao što se ja i frendica zezamo: vidim svijet kroz nove zube
Večeras nosimo fotoaparat vani, pa se nemojte iznenaditi ako sljedećih dana na blogu osvanu čudne slike zuba iz svih kutova…
vlasnik ovog kafića, jedan od najbogatijih ljudi u gradu, umro je, hm, na pomalo bizaran način... ugušio se tijekom sado mazo ''tretmana''... eto vam trač iz njemačke...
mirni ettlingen...
...i užurbani stuttgart...
stuttgart noću...''elitni'' klub Amici... Uređenje je za plus pet, ekipa za -1...
i stuttgart ispod oblaka...:)
)
