Evo zahvaljujući Lonchu, imam pozadinsku glazbu, kao što čujete to je Stairway To Heaven, ako neželite slušati, na dnu stranice možete stisnuti stop, još jednom sve zahvale Lonchu ;)

Pozdrav

Evo u zadnje vrijeme slušam stvari koje sam slušao prije 10 ili 15 godina a možda i više, to budi u meni velike osjećaje.... tako sam došao i do ove pjesme koju neću nikada zaboraviti.
Na dan kada mi je baka umrla, a Hrvatska bila napadnuta, slušao sam tu pjesmu ... i sada kada ju čujem sjetim se svih tih bolnih dana...
Ta pjesma je Brothers in Arms i pjesma je kao što sam rekao vrlo značajna u mom životu.

Još jedna tužna stvar je vezana za ovu pjesmu. Neznam koliko se svi sjećate ali prvi poginuli novinar za vrijeme domovinskog rata bio je Gordan Lederer, koji je snimao ratišta po Hrvatskoj, a u jednoj od svojih reportaža je pustio Brothers In Arms.... a taj spot se vrtio bezbroj puta...

Evo i kratke biografije Lederera:
Od samog početka rata u Hrvatskoj snima na svim kriznim područjima za dnevnike Hrvatske televizije. Lederer snima u Kninu i Pakracu, kod Osijeka i Borova sela, u Vukovaru i na Banovini. Pao je od snajperskog metka i tromblonske mine snimajući u selu Čukura ponad Hrvatske Kostajnice. Njegova je kamera zabilježila mjesto odakle je pucano i zabilježila mjesto njegovog pada. Umro je na putu za Zagreb dugo vožen automobilom jer zapovjednik V. vojne oblasti JNA general Milan Rašeta, koji je stolovao u Zagrebu, onemogućava prelet helikoptera kojim bi Lederer bio prebačen u bolnicu.


Gordan Lederer (1958-1991)


I na kraju evo teksta pjesme

Brothers In Arms

These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arm

Through these fields of destruction
Baptism of fire
I've witnessed your suffering
As the battles raged higher
And though they did hurt me so bad
In the fear and alarm
You did not desert me
My brothers in arms

There's so many different worlds
So many different suns
And we have just one world
But we live in different ones

Now the sun's gone to hell
And the moon's riding high
Let me bid you farewell
Every man has to die
But it's written in the starlight
And every line on your palm
We're fools to make war
On our brothers in arms

Dire Straits predobar bend... obožavam ih...
Eto, sad bi mogao i zaplakat nakon svega ovoga... pozdrav!

Ovaj post posvečujem pjesmi koju je Jim Morrison napisao prije nego što je umro, pjesma je prelijepa i svi koji je nisu čuli moraju... uploado sam je i možete je skinuti jednim klikom ovdje (kad krenete downloadanje odaberite free, pričekajte 10tak sekundi i ukucajte kod koji vam je napisan)


Jim Morrison (1943-1971)

Svi koji vole Doorse i svi koji nevole, ova pjesma će im se svidjeti. Evo i teksta:

Wow, I’m sick of doubt
Live in the light of certain
South
Cruel bindings.
The servants have the power
Dog-men and their mean women
Pulling poor blankets over
Our sailors

I’m sick of dour faces
Staring at me from the tv
Tower, I want roses in
My garden bower; dig?
Royal babies, rubies
Must now replace aborted
Strangers in the mud
These mutants, blood-meal
For the plant that’s plowed.

They are waiting to take us into
The severed garden
Do you know how pale and wanton thrillful
Comes death on a strange hour
Unannounced, unplanned for
Like a scaring over-friendly guest you’ve
Brought to bed
Death makes angels of us all
And gives us wings
Where we had shoulders
Smooth as raven’s
Claws

No more money, no more fancy dress
This other kingdom seems by far the best
Until it’s other jaw reveals incest
And loose obedience to a vegetable law.

I will not go
Prefer a feast of friends
To the giant family.

Nadam se da vam se sviđa pjesma... to je sve zasad od mene, pozdrav.

Ovaj mjesec vam predstavljam Rock bend Pink FLoyd

Sve je počelo 1965. kada su Syd Barret (gitara,vokal), Roger Waters (bas gitara, vokal), Rick Writght (klavijature) i Nick Mason (bubnjevi) osnovali band The Pink Floyd Sound.
Band je dobio ime po Sydovim najdražim jazz glazbenicima Pinku Andersonu i Floydu Councilu. Kasnije su promijenili ime u The Pink Floyd, a potom samo u Pink Floyd. Bili su omiljeni predstavnici londonske underground scene. Njihovi nastupi u West End klubu bili su praznik za oči i uši. Bili su vizualno izazovni i uzbudljivi. Prije njihovog debitantskog albuma "Piper At The Gates Of Dawn" (1967.), Floydi su izdali nekoliko singlova poput "Arnold Layne" i "See Emily Play". Sid je bio pokretačka snaga benda, ali je bio teško ovisan o LSD-u, zbog čega je njegovo ponašanje na koncertima bilo nepredvidljivo. Stoga su Floydi angažirali Davea Gilmourea da svira ritam gitaru. Prije izdavanja njihovog drugog albuma "Saucerful Of Secrets" (1968.) Syd je već totalno bio izgubio razum i napustio je bend. Ulogu vodećeg u bendu preuzeo je Roger Waters, basist i pjevač. U cijelom tom razdoblju 60-tih Pink Floyd su održavali ambiciozne turneje,što ih je učinilo najboljim predstavnicima koncertnog rocka.Veliku promjenu donio je album "Dark Side Of The Moon" (1973.), koji ih je učinio super zvijezdama. Album se prodao u više od 25 milijuna kopija i ostao na Bilboardovoj listi 14 godina dokazujući da je jedan od najboljih albuma svih vremena.



Na turneji nakon "Dark Sidea" upotrijebili su nevjerovatne vizualne efekte kao Što su goreći gong, čudoviste s laserskim očima i zrakoplov koji se srušio na pozornicu sa zaglušujućim bljeskom. Nakon tog velikog uspijeha snimili su album "Wish You Were Here" (1975.) s prekrasnom istoimenom baladom posvećenom Sydu Barretu. Nakon toga snimili su album "Animals" (1977.). Turneju je obilježila svinja na napuhavanje. 1979 izdali su album "The Wall", te je snimljen istoimeni film (Bob Geldof u glavnoj ulozi) s njihovom glazbom. Pjesma s "Walla" "Another Brick In The Wall Part 2" izazvala je prosvjede konzervativnih engleskih prosvjetnih radnika zbog stiha: "we don't need no education" "Wall" turneja bila je jedna od najboljih i najzahtjevnijih u povijesti rocka. Tijekom koncerta na pozornici bi se sagradio zid iza kojeg bi grupa nestala, a na kraju bi se taj zid spektakularno srušio. Nakon Wall turneje Floydi su se počeli polako raspadati zbog dominacije Rogera Watersa. Prvo je otisao Rick Wright, a zatim i sam Roger. Dvije godine nakon toga Dave Gilmoure i Nick Mason su željeli ponovo svirati kao Pink Floyd, ali Rogeru se ta ideja nije svidala. Zbog toga su svi skupa zavrsili na sudu, a Roger je, da ponizi Gilmourea, dao tiskati toaletni papir s Gilmourevom slikom. Ipak je na kraju izgubio, a Gilmoureu i Masonu se pridružio Rick Wright, te su snimili album "Momentary Lapse Of Reason" (1987.). To je bio povratak na velika vrata. Slijedila je turneja i koncertni album "Delicate Sound Of Tunder". 1994 Floydi izdaju svoj drugi album bez Rogera Watersa nazvan "The Division Bell". Turneja uz taj album bila ja spektakularna i mogla se mjeriti s njihovim najboljim danima u 70-tima.Veliki uspjeh doživio je i album "Pulse". Njihov zadnji album izdan je 2000-e godine i zove se "Is There Anybody Out There-The Wall Live 1980-1981". Radi se o koncertnom albumu s davne Wall turneje kojim su Floydi željeli oživjeti stare dane ponosa i slave. Danas su Pink Floyd gospoda u zrelim godinama i s pokojim kilogramom viška, ali još uvijek stvaraju vrhunsku glazbu i zadivljujuće koncerte, dokazujući da su najbolji predstavnici psihodeličnog rocka.



Zadnji put su se okupili na humanitarnom kocertu Live 8, poslje tog kocerta nuđene su velike svote da se legendarni bend opet pojavi na stageu ali to je odbijeno... očito se nemogu složit dečki, jedino ih ovakve dobrotvorne akcije okupe...

Kao prvo da se ispričam što nisam stavljao postove na blog... jednostavno nisam imao volje, a ni vremena al eto vratilo se i to. Pink Floydi... šta reći, jedan od mojih najdražih bendova, jednostavno legende... pozdrav svima, očekujem komentare :)