Ciao a tutti...
Nemam opravdanja za ovo ne javljanje...
Sramim se.....*blush*
Polako počinje novi period mog mladog života.
Ne žalim za ničim, i ne hvata me nostalgija za onim srednjoškolskm danima...
Bili su to divni dani... Ali, meni je drago da je i to prošlo, ipak sada dolaze nove generacije popuniti naše klupe i vidjeti kakvo je to srednjoškolsko doba..
Na faxu odlično.
Stvarno nemam primjedbi. Sviđa mi se. I to jako.
Danas sam se vratila doma, nije da sam se zaželila, nego moram vozački privest kraju.
Inače, ne bih dolazila.
Volim svoj mali grad, ali trenutno mi stvarno odgovara imati svoj vlastiti mir...
I ne samo to.-Na kraju krajeva, sada
krojim sama sebi budućnost..hehe...:D
Patetično, ali tako je...
I ne žalim se.
....Za ovo vremena, imala sam mnogo stvari za shvatiti..
Hmm...Let's start..,....
-
Da, stalo mi je do tog lika.
Ali prošlo je mnogo vremena, i uistinu mi se čini da je ostao isti, iako mislim da sam se jedina ja tu promijenila..
-
Mislim na njega svakodnevno.
Ponekad sama sebi idem na živce s time...
-
Više nikada neću imati takvoga dečka?
Da, i s ovim se mislima žderem... Nevjerojatno... A, praktički, tek sam počela živjeti... Sve znam, ali ne mogu si pomoći... I dalje razmišljam.
-
Nikada ga neću prežaliti?
Mha oću, sigurno. Znam...
Samo...
Nikada ga neću zaboraviti....
Ljubim vas sviju....*Mwa
EDIT 8.10
Mrzim kada se osjećam ovako kao što se sada osjećam.
Valjda mi je to pokora.
Za ono što sam učinila.
Njemu,naravno.
...Ne pamtim što je govorio,
Ne pamtim niti što je učinio.
Pamtim samo kako sam se zbog njega osjećala..
Volim ga.
I to je samo to.
Valjda.
22:31 ,
Komentiraj { 11 }
Print
