kantuni maste

četvrtak, 16.06.2011.

pogled na "renesansa" blog

DEBELE SU S VENERE, A MRŠAVE SA ZEMLJE ???




„Pojest ću sve kolačiće
Postat ću debela
Sve djevojke
Neće biti slatke kao ja…“

Otvorila sam blog - renesansa iz nekoliko razloga:
1) Bog je prvo sebi stvorio bradu- tako kažu.
Ponovo sam na mukama skidanja viška kila. Svi koji imaju taj problem, znaju kako je ta bitka teška, koliko je padova i ponovnih podizanja nekad potrebno… kako se gomilaju nezadovoljstva… kako je gotovo nemoguće, nekom ko taj problem nema, objasniti, da nekad nije dovoljna želja… puno više treba da bi se bitka sa (ili protiv kilograma dobila) … a i tada…. Rat nije gotov!
Ja se nadam da ću pišući, pomoći sebi. Možda mi se pridruži još poneka žena, djevojka, s istim problemom… Možda dijeleći našu „nevolju“, kroz priču i druženje, a nadam se i dosta dobrog humora, lakše ostvarimo poneki uspjeh.

2) Bijes i nemoć koja me obuzme kad shvatim da bi morala u kupovinu odjeće.
Želim progovoriti o nepravdi na koju su, čini se, imuni svi koji bi mogli učiniti da se nešto promjeni. O nemogućnosti da pronađem komad robe, u koji mogu uskočiti, a da nije crne, smeđe ili modre boje ( ili ne daj bože predimenzioniranih crvenih makova). Da nije klasičan, da u tom komadu robe neću izgledati kao snaša ili starodalmatinska težakinja….
I o tom kako me jeza hvata od pomisli na sve one slatkice, male prodavačice, sa makar dva-tri kila manjka na kostima, koje me svaki put natjeraju da se gotovo rasplačem, pred njihovim prezrivim pogledom. A pri tom zanemare čak i činjenicu, da su one tu radi mene, a o osobnoj kulturi da i ne govorimo….. (često kući odem neobavljene kupovine)

3) Strah kada pokušavam zamisliti slijedeći razgovor za posao, jer uglavnom, posao je rezerviran za mršave. Kao da biti mršav podrazumijeva više pameti, znanja, sposobnosti…
I pri tom, ne mislim na posao manekenke, mada bi i o tom imala nešto reći… Kao da postoji formula po kojoj je „manje kila jednako više mozga“.

4) Sve ostale sitnice, koje nas stavljaju na neko drugo mjesto, a o kojima svi šute. O kojima treba progovoriti. Boriti se za dostojanstvo, ne stigmatiziranje.

Ne želim pri tom zanemariti opasnosti koje debljina donosi, probleme koji su realni i radi kojih bi trebalo poraditi na dovođenju sebe ili se u nekakvu vlastitu ravnotežu, potruditi se postati i ostati zdraviji, pokretljiviji, na koncu – zadovoljniji.
N e navijam za debljinu, navijam za mjeru, u svijetom raširenoj potrebi da žene budu kosturi, na rubu gladi, prema kojima su sve druge žene čudovišta, koje treba sakriti od očiju svijeta.







101 (ne)uspješna dijeta
četvrtak, 09.06.2011.

RELATIVNO ( da sam se rodila u vrijeme renesanse?)


Jedan je, jako pametan čovjek, rekao da je sve relativno. Tako sam i ja - relativna. Kad sam bila mlada, izgledala sam kao “milijun dolara“, ali to, naravno, ne znači, da sam mogla ikada, niti slučajno, dospjeti na stranice nekog časopisa, ili ne daj bože nositi neku reviju…(en da sam imala ikada želju).Kod nas se kaže da sam imala „metar i lamicu“, Odnosno visoka sam 159 cm, što znači da mi je falilo barem 15-ak centimetara, da bi bila „normalne visine“. Bila sam teška 60 do 65 kilograma, kako kada. To se, naravno, kosilo sa svim „zakonima“, sa svakom tablicom, koja je precizno govorila o tom kako izračunati idealnu težinu.
I po svakom izračunu, ja sam bila - debela. Ma dobro, ne baš debela, ali trebala sam skinuti 10- ak kila, a to, vjerujte mi, nije bilo moguće, osim u slučaju gadne bolesti… U ovom mom, ludom, gradu stalno su me bombardirali komentarima i ja sam stekla naviku da brzam ulicama i to spuštene glave gledajući u pod, pokušavajući ne vidjeti i ne čuti nikoga. Bila sam nesretna i nezadovoljna, i stalno se mučila što nisam malo viša, malo mršavija….. I naravno, zbog tog mog stava, proglašena sam za „ledenu kraljicu“, prepotentnu i hladnu, a sve u meni, vrištalo je od nezadovoljstva i raznih kompleksa.puno je vremena prošlo, dok sam shvatila da su me gledali lijepo i da sam im bila baš nekako draga.
Još kasnije, srela sam se na internetu, sa jednim momkom koji je živio u našoj ulici, a poslije otišao u daleki svijet i konačno se zaustavio u Australiji, te tamo ostao živjeti. Nakon par rečenica, pitao me: - jesi li ti ona plava, mala , koja je živjela tamo, znaš …. Tada smo svi sjedili u parku na klupi i čekali kad ćeš proći, a svima nam je bilo neugodno prići ti, pa so dobacivali… u grupi smo bili jači, a ti si izgledala nedodirljiva, nekako odrasla i puna sebe… čitava je ulica bila zaljubljena u tebe. Ironija?
Sjetim se sebe, kako sam sa sramom i samo kad sam baš morala, prolazila tuda i molila boga da nikog nema u parku. Kako sam bila nesretna zbog njihovih dobacivanja… i kako se nisam uklapala niti u jednu tablicu (visina puta težina kroz ručak plus korijen iz ljeta osamdesetih…) ma koliko se trudila.
Relativno je i još nešto – da sam se kojim slučajem, rodila u doba renesanse, sigurno se ne bi tako osjećala čitavu moju mladost.
Bila bi možda top manekenka, možda Goyina muza, kraljica raskošnih balova…..
I sigurno, kada bi išla u kupovinu, po haljinu, ne bi me „po svim tablicama savršena prodavačica“ odmjerila od glave do pete, s podsmjehom , izgovarajući ono: - tu veličinu ne držimo. Nego bi me dočekala radosno pozdravljajući i s vrata već, nudeći najbolje haljine, ogrtače i korzete koje ima, svih boja i veličina i još bi možda udijelila neki kompliment, diveći se mojim oblinama…..
Ma, samo sam htjela reći – tablice, naslovnice, saloni, razne kreme i kremice za skidanje celulita i masnoća, sve što vas hoće „urediti“ da ne daj bože u ljeto ne uđete s kojim kilom viska, skrojeni su po nečijoj bolesnoj ideji kako je samo mršavo i ultra mršavo, dobro i zdravo. Jedino dobro. Normalno.
Po toj njihovoj tablici i normama, bit će te društeveno prihvaćeni samo ako skinete sa sebe taj zamišljeni višak. Inače – zaboravite.
Zaboravite društveni život, pomirite se sa stalnim podsmjehom, prigovaranjima, podbadanjima, izrugivanjima…. Jer sigurno će te biti bolja žena- ako izgledate kao s naslovnice nekog elitnog časopisa…
Detalji tipa – jeste li dobar čovjek, znate li svoj posao, da li ste dobar prijatelj, znate li malenoj skinuti temperaturu i tješiti je danima kad krenu prvi ljubavni problemi, skuhati dragome najdraže jelo, smijati se njegovim šalama, raditi puno radno vrijeme, a onda kod kuće sve počistiti, opeglati , odlično se seksati……
sve to ne znači ništa, ako imate višak kila!
09.06.2011. u 20:48 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 07.06.2011.

<	lipanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Lipanj 2012 (2)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (8)
Ožujak 2011 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?