Return of ALTEREGO

nedjelja, 30.10.2011.

HOT NEW ALBUM: COLDPLAY "Myloto Xlyoto" (recenzija)


recenzija napravljena za www.soundguardian.com

COLDPLAY "Myloto Xlyoto" (recenzija)/strong>


Peti studijski album Coldplaya, jednog od najvećih (pop) bendova današnjice, obilježava i 15. godišnjicu postojanja benda, a koja je za mnoge bendove bila bitna granica oko koje su se dešavala bitna (pre)usmjeravanja karijera, točnije zvuka, artističkog izraza i - hrabrosti okretanja bedova nečem potpuno novom (primjerice Springsteenov "Born in the USA"), čak u tolikoj mjeri da nije bilo niti shvaćeno niti prihvaćeno nego tek mnogo godina kasnije (primjerice U2 -ov "Achtung Baby"). Isto tako, Coldplay su ovim albumom pokazali svoju sklonost neobičnim i originalnim nazivima albuma, što nije posebno važno za ukupan dojam ali je svakako cool sastojak. I na kraju, Chris Martin se valjda pomirio (tako djeluje) da nije pjesnik koji će bombastično i dramatično izgovarati što mu je na umu niti će to što ima na umu biti često suvislo, snažno ili profinjeno artikulirano, no i u ovom detalju jest pozitivna strana albuma: Martin je dovoljno umiješan liričar da na kraju i tekstovi koji su pomalo blesasti (da budemo sarkastični) kao na primjerima "Up in Flames", "Up With the Birds", "Princess of China" i ekstravagantnost u koju je umiješan veliki Brian Eno "Hurts Like Heaven" (ali to je posve druga kategorija)... dobro služe svrsi i višem cilju zvanom konceptualan album.


Naime, ovaj su album dečki iz Coldplaya proglasili konceptualnim uz napomenu da je inspiriran njujorškim Grafftima iz 1970.- te anti-nacističkim pokretom White Rose, što naizgled paše jedno uz drugo kao krava uz sedlo, no i nije tako: oba pokreta imaju zajednički što se radilo o ljudima koji su se izražavali kroz umjetnost u turbulentnim vremenima, u Coldplayoj priči je tome svemu dodana i ljubavna priča između Myla i Xylote. Da li smatram da je ovo kao konceptualan album vrijedno djelo?
Da i ne. Nedovoljno je "konceptualan" (poput čuvenog "The Walla" Pink Floyda" ili manje bitnog "The Defomation of Strickland Banks" novije hip hop soul pop zvijezde Plana B, kao dva posve oprečna albuma) da bi kao takav bio ocijenjen s više od trojke.
S druge strane da nema tu konceptualnu notu, sam album kao skup raznih pjesama opet ne bi dobio puno višu ocjenu. Naročito što smatram gafom da su Martin i društvo privabili u suradnju (prije će biti da su Jay-Z i Martin, kao kućni prijatelji, nabacivali poslovne ideje na nekom popodnevnom čaju) uvijek dobrodošlu, za isključivo komercijalne razloge Rihannu, jer pjesma "Princess of China" je sve prije nego potrebna umjetničkom dojmu ovog albuma. Što ne znači da ne mislim da je Rihanna super, posebno njen glas. I da je pjesma kao takva loša. Jednostavno nije dobro ukomponirana u album. Jer suradnja smrdi na kompromise kojih na ovom albumu ne bi trebalo biti, tom tzv. konceptualnom albumu. Možda da im je pjevala na toj pjesmi Adele ili, još bolje Florence iz "....& The Machine" onda bi to bilo - hrabro i u skladu (i efektnije iako manje komercijalno).
Drugim riječima, konceptualnost abuma je, uz te neke manjkavosti, taman tolika da je album zanimljiviji. I zreliji. I možda tu tom segmentu bolji od prethodnog.


Vraćajući se na prvu rečenicu: ne mislim da je "Mylo Xyloto" prijelomni album karijere Coldplaya, dapače uvjerena sam u to, niti je revolucionaran. Ipak, ono donosi vrijedne i zanimljive glazbene pomake, u strukturi pjesama, građenju dinamike i upotrebe raznih instrumenata, na kraju i nešto drugačijeg zvuka. Nije ovo tipičan Coldplay album, što je svakako pozitivno, ali nije niti daleko odmakao. Samo su sami sebi digli već svoj uhodani žanr i vrstu pjesama po kakvima su se i proslavili na višu razinu. U većini pjesama.
Ukupan dojam je za 4 minus kvarat. Zato što su nepotrebno dovukli Rihannu na ovu vrstu albuma i zato što im (naročito uvod) od " Us Against the World" prefrapantno liči na "Where The Streets Have No Name".
Ako ih do sada nisam nikad zaista smatrala nekim tko silom nastoji biti U2, sada to mislim. Too bad.
Original je gotovo uvijek bolji, naročito kada je U2 u pitanju.



Popis pjesama:

1 Mylo Xyloto
2 Hurts Like Heaven
3 Paradise *
4 Charlie Brown
5 Us Against the World *
6 M.M.I.X.
7 Every Teardrop Is a Waterfall *
8 Major Minus*
9 U.F.O.
10 Princess of China
11 Up in Flames
12 A Hopeful Transmission
13 Don't Let It Break Your Heart
14 Up With the Birds


cereksretan

Legenda: sretanyessretan - mrak mrakova, cereksretan - a dobar je nema šta, sretanbeljzujo - tu ima svega al je uglavnom dobro, tuzancry - ne znam jel bi plakao ili pobjego, burninmad - i pakao je bolji od ovoga albuma

30.10.2011. u 14:54 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 25.10.2011.

HURTS osvojili Zagreb

HURTS, 23.10. Boćarski Dom



Puno se pričalo kako su Hurtsi, zvjezdani elektropop-synth duo britanska izmišljotina, točnije da ih Otočani dižu u nebo a bez pokrića. Odnosno, Britanci to čine svako malo s nekim novim imenom i pretjeruju do daske čak i prije nego izađe novi album...tako je sad recimo aktualna Jessie J (koja uopće nije loš pop kikiriki proizvod).
No kada su Hurtsi izdali svoj prvi album "Happiness" nisu svi više bili toliko u ekstazi. Što je u biti glupo (kao što Britanci znaju glupo reagirati) jer je album više manje za 4/5, ali nije ispao remek djelo kakvo su svi očekivali.


Uglavnom, kada je objavljeno da Hurtsi dolaze u Hrvatsku to mi se činilo jednako super kao lani kada je objavljeno da indie rock bend White Lies dolaze nakon super uspješnog prvog albuma i neposredno prije izlaska novog... iako sam kao "rockerica" (aha) po zvanju meni su se uvijek sviđali ti glam stiizirani electro pop rock bendovi koji su recimo harali 80.-tih a čiji stil sada na retro ali moderan način rade Hurtsi.
Uglavnom da ne duljim, u Boćarskom sam srela neke ljude za koje bi ruku dala u vatru da nema šanse da se pojave na jednom takvom koncertu, ali eto ipak jesu - što znači da su si Hurtsi priskrbili vrlo šaroliku publiku i da ovakav stil ipak paše i ljubiteljima nekih ekstremnijih žanrova. Boćarski nije bio dupkom pun kao lani na The Nationalu ali je bio taman toliko da mislim da je bilo jedno 3000 ljudi makar nisam baš imala super pogled na dvoranu.

Cijela je večer trajala jako dugo jer naravno, oni imaju samo jedan album i njihov nastup kratko traje pa su "podebljali" priču s dvije predgrupe našim Nipplepeoplesima i The Heartbreakers koje su bile sasvim solidne i ugrijale su atmosferu kažu mi, ja ih nisam gledala, odmarala sam bolesno koljeno u bircu do :-)

I krenu Hurtsi, Theo i Adam uz prateću grupu sviračica na violinama, harfi i još nečemu, nisam dobro vidjela, bubanj, bas/gitara i klavijature, s Adamom naravno prvo na sythu (poslije je i primio gitaru u ruke). Koliko god mala pozornica bila, bila je dovoljno interesantna da si imao što i gledati (ako vam Theo i Adam nisu dovoljni), kao i scenografija uz pomoć dvije plesačice (nimalo slične komadima koje su tamo samo da skakuću).






Uz njih dvije i vijoreće zastave krenuli su sa "Silver Lining", pa "Woderful Life" (koja je po meni jedna od najboljih pop pjesama prošle godine!) i odmah je nastao kaos. Jasno.




Theo je tijekom ili nakon svake pjesme bacao nešto bijelih ruža u publiku što je bilo presimpatično i preslatko (a žena sam što mogu!), ali ono što je sve najviše oduševilo, u glazbenom smislu, jest da oni zaista zvuče fenomenalno, nema tu glumatanja, znaju svirati, Theo sjajno pjeva - ima vrlo snažan glas što je meni svakako bilo iznenađenje.


Drugo iznenađenje je bila njihova energija. Od onakvog stiliziranog dua, čovjek bi očekivao da će raditi promenadu na sceni, stajati ukočeno i sami sebi važno, i da će plesačice sve napraviti. Jok! Plesačice su bile izvrsne, ali da će Hurtsi imati tako energičan nastup, tu prije svega mislim na Thea (pjevač, jel') - biti toliko dimaničan, živahan i nadasve aktivan - to već nisam očekivala.


Naravno da je publika sve to znala nagraditi i bilo je vidljivo da su jako sretni prijemom zagrebačke publike (jasno), naučili su onih par riječi "hvala", "dobar večer" itd. i ako usporedim koncert ove "britanske zvijezde" s onom, gore spomenutom, White Liesima, onda je ono lani bio čisto razočaranje naspram ovog nastupa iako niti WL nisu bili loši, samo mlitavi.

Hurtsi su odsvirali sve svoje što su imali plus svoju obradu pjesme Kylie MInogue "Confide In Me". Ovaj put su pohvale na račun jednog novog izvođača posve na mjestu. Ja sam bila poprilično oduševljena.




25.10.2011. u 16:10 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.10.2011.

HOT NEW ALBUM: Goran Bare & Majke "Teške boje" (recenzija)


recenzija napravljena za www.soundguardian.com

GORAN BARE & MAJKE "Teške boje" (recenzija)/strong>


Povratničke Majke, točnije Goran Bare i Majke (ne znam da li je baš kome jasno čemu ovakva kovanica) imaju u džepu posve novi album Teške boje što je iznenadilo mnoge, prvo da je uopće snimljen, da su ga uopće iznjedrili (čovjeku se donedavno činilo da baš i nećemo nešto mnogo novoga doživjeti od Majki osim povremenih dobrih svirki s manje ili više unormaliziranim Baretom), a drugo, važnije, da je ova postava (čini mi se da smo ih u istoj gledali početkom godine u Močvari ako se dobro sjećam) uz sidro zvano Bare i lanac zvan Zoran Čalić stvorila među sobom neku posebnu kemiju, onakvu kakva rezultira u jedan od najboljih rock albuma godine.

Ovo su Majke (ok, ok Goran Bare i Majke) u jednoj od svojih najboljih inkarnacija, kako u glazbenom smislu (što bi bilo da nema Čalića...) tako i u tekstualnom, iako su im se zalomila dva tri malo "prejednostavna" teksta, no sad je to već traženje dlake u jajetu. Isto kao što Pozovi me u noć zvuči kao tipična mračno-ubitačno-opaka rock stvar iz onih sjajnih (njihovih) vremena kada su vladali i neki drugi legendarni bendovi (poput EKV-a), ali "ofarbana" za ovo stoljeće. Pa iako imaš dojam da si je već sto puta prije čuo (i to ne samo u nas) pa opet, čini se kao da ti je eksplodirala petarda ispod nogu i samo što nisi poletio.



Ovakvo slikovito objašnjenje vrijedi manje-više za pola albuma. Druga polovica je, meni barem, iznenađenje - nakon što sam ga godinama promatrala u istom bircu i mislila si: "Šteta čovjeka, to je gotova (propala) stvar" Goran Bare nas je sve (i sebe, rekla bih) zeznuo lucidnošću koja ga očito još nije napustila iako se na neko vrijeme od njega preselila nekamo drugamo. Što god da Bare radi sam sa sobom, njemu na štetu i muku, ali ako je sposoban izvesti ovakav album (Bare je i producent), jasno ne sam, Čalića smo već spomenuli, a niti ostalima ne ide odreći zasluge ako za ništa drugo a onda da su uopće mogli glazbeno toliko savršeno usinhronizirati s njim/a, onda je to istovremeno i zadivljujuće i tragično.



Što bi sve bilo od ove ekipe (ili Bareta samog) da on nema tih svojih demona. A opet s druge strane, da ih nema možda nikad ne bi napravio ovakav album nakon svih ovih godina. I trošenja svake vrste.


Bare za razliku od onih kultnih 3-4 albuma Majki gdje je sve to još imalo prizvuk "normalnog" divljeg rock'n'roll benda i frontmana s nekim "uobičajenim" ljutitim, ali snažnim vokalom, na ovom albumu i malo i frflja i šuška, ali najviše interpretira: zavija, reži, krešti ili jednostavno - pjeva, zavisi što od njega traži tekst ili glazba. Toliko emocija nije sklepilo i svjetskijih rock top zvijezda u više albuma zajedno, a kamoli u jednom.

Možda ovo nije album koji bi bio tipičan Majke album, ali to mu je i prednost. Možda ovaj album i nije ono što bi fanovi Majki očekivali oslanjajući se na ona prva 3-4 albuma iz devedesetih, no to mu je i dobitak. Jer ovo nisu devedesete i ovo nije isto vrijeme. Bare i Majke nisu isti ljudi, a nismo bogme niti mi ostali. Zato je ovo sjajan album jer je pogodio žicu (svih) nas. Sada.



Popis pjesama:


1. Teške boje *
2. Zivot je osjecaj
3. Divlji cvijet *
4. Pozovi me u noc *
5. Moja je ljubav
6. Depresija *
7. Gubim se
8. Naivan san
9. Nisam tvoj
10. Ona *


sretanyessretan

Legenda: sretanyessretan - mrak mrakova, cereksretan - a dobar je nema šta, sretanbeljzujo - tu ima svega al je uglavnom dobro, tuzancry - ne znam jel bi plakao ili pobjego, burninmad - i pakao je bolji od ovoga albuma

23.10.2011. u 15:12 • 1 KomentaraPrint#

subota, 15.10.2011.

DEMOKRACIJA SADA! Na prosvjede 15.10. u 18 sati



15. listopada- Ujedinjeni za Globalnu Promjenu!

15. listopada ljudi diljem svijeta izaći će na ulice i trgove. Od Amerike do Azije, od Afrike do Europe, ljudi se dižu da bi ostvarili svoja prava i zahtjevali pravu demokraciju. Sada je vrijeme da nam se svi vi pridružite u globalnim, nenasilnim prosvjedima.

Vladajući slojevi rade za dobrobit nekolicine, ignorirajući želje velike većine građana i ignorirajući ljudsku cijenu i cijenu u vidu našeg okoliša koje plaćamo radi njihovih postupaka. Ova nepodnošljiva situacija mora prestati.

Jednoglasno ujedinjeni, dat ćemo do znanja političarima i financijskim elitama čijim interesima oni služe, da je na nama, građanima, da odlučujemo o svojoj budućnosti. Mi nismo roba u rukama političara i bankara koji nas ne zastupaju.

15. listopada naći ćemo se na ulicama kako bismo inicirali globalnu promjenu koju priželjkujemo. Mirno ćemo prosvjedovati, pričati i organizirati se dok ju ne ostvarimo.

Vrijeme je da se ujedinimo. Vrijeme je da nas poslušaju.
Ljudi ovoga svijeta, ustanite 15. listopada - danas u 18 sati!

GLOBALCHANGE stranica

15.10.2011. u 14:01 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 12.10.2011.

PERPETUM JAZZILE i JEAN MICHEL JARRE vrlo posebni koncerti

PERPETUM JAZZILE, 10.10. KD Lisinski Zagreb

Ovaj koncert je ispalo nešto totalno neplanirano i neočekivano, još sreća da mi je frend rekao za njih uoči koncerta, ja nisma fotkala išla sam ih slušati i sva sreća da jesam.
Perpetum Jazzile su slovenska a capella skupina i sve što mogu reći je da su senzacionalni. Ima ih oko 52 člana vokalisti dakle bez pratnje muzike, nastupaju u brojci kako im koja dvorana dopušta, u Lisinskome su dakako bili u punom broju. A muziku koju stvaraju vokalima je totalno nevjerojatna.
Obrade recimo dvije pjesme od legendarne rock grupe Toto "Africa" i "Rosanna" su senzacionalne.
Uostalom pogledajte sami:





JEAN MICHEL JARRE, 11.10. Arena Zagreb



Drugi koncert koji je bio odmah idući dan također je bio poseban. Doduše možda Arena nije lokacija za instrumentalnu elektroniku koju stvara Jean Michel Jarre, jer je prije svega ambijentalna, no zato Jarre to nadogradi i nadoknadi s sjajnim light showom, no i on sam je usprskos svojih...63 godine "poskočan" i energičan (više od Britney Spears sigurno).


Čovjek do sada još uvijek drži Guinessov rekord za održan koncert pred najviše ljudi i to ni manje niti više nego 3,5 miljuna u Moskvi (ok besplatan u smislu plaćanja ulaznica, ali skupite vi toliko ljudi i kad je besplatno).
Što da kažem slaba sam na Jean Michel Jarra, slušam ga otkad znam za sebe...a noćas mi se cijeli film života odvrtio...spektakularan laser show u Areni




a glazba....pa to sigurno nije klasičan koncert to je performance atmosferične glazbe...
I još nešto, on je prvi od poznatih počeo, baš s legendarnim "Oxygenom" neke vrste pokreta za zaštitu okoliša jer je "Oxygen" upravo bio smišljen da ljude upozori da previše trošimo resurse na ovoj planeti.... a to je bilo davne tamo neke 1976.!


Tko njega ne sluša i očekivao je Davida Guettu taj je sigurno bio razočaran, no valjda na ovakve koncerte ne ideš ako ne znaš što te čeka.
Imala sam i čast upoznati ga u Ljubljani 2008...cool tip, makar se kuži da je svjestan da je "faca iz visokog društva".







12.10.2011. u 14:27 • 1 KomentaraPrint#

petak, 07.10.2011.

INTERVIEW: Hladno Pivo je još uvijek "svoje"



Razgovarali: Zoki, Mile i Anastazija Vržina
Fotografije: Mare Milin, Vedran Metelko, Anastazija Vržina

Hladno Pivo ima u jednom džepu novi album, prema mišljenju autora ovog interviewa, odličan „Svijet glamura“. U drugom džepu termine za veliku hrvatsku turneju, a u njihov „goodie bag“ (torba sa slatkišima op.a.) upalo je još jedno priznanje - prije 10-tak dana je Hladno pivo zaradilo nominaciju za Best Adria Act u sklopu MTV European Music Awards-a (za HP možete glasovati na www.mtv.com.hr do 16.10.), sveukupno mali milijun razloga da Mileta i Zokija prorešetam pitanjima i provjerim što im se trenutno mota po glavi.

„Svijet glamura“, vaš novi album – izašao je prije par mjeseci i prvi dojmovi su se već slegli. Kada biste sada ocjenjivali sami svoj album, kako biste „Svijet glamura“ rangirali s obzirom na ostale albume - uz bok kojeg prethodnog albuma biste ga stavili?

- Meni osobno se čini da su "Šamar" i "Pobjeda" začeci ovakvog albuma, tu je taj kabaretski, šaroliki stil začet, mada smo mi od samih početaka šarali po stilovima. Malo tko danas spominje grupu Buldožer, ali ovo je diverzantski album takvog tipa, s time da su tekstovi malčice dvosmisleni i višeznačni.

Kakve povratne informacije na album dobivate od publike, i one svoje i one druge?

- Kao i uvijek, oprečne, jedni ga dižu u nebesa, drugi kažu da je govno, mi bismo se usudili reći da je kontroverzan i da je uzburkao duhove, tako da je postigao svrhu, zapažen je. Nama je izvrstan i odlično smo se zajebavali dok smo ga snimali.

Mnogo je vaših okorjelih fanova na prvu (a možda i na drugu) na vaš novi album reagiralo razočarano, kao da su doživjeli izdaju. Kako vi gledate na to? Kada biste sa njima sjeli na pivo - kako biste njima objasnili „Svijet glamura“?

- Svatko tko ima mozak može sam zaključiti što misli o albumu, ne vidim potrebu objašnjavati zašto je ovo ovako, a ovo onako. Jednom sam izjavio da od nas treba uvijek očekivati neočekivano. Jedino što ne priznajem kao argument je da ciljano pišemo pjesme. Bez laganja, normalno je da ti je ljepše čuti kako je netko na tvojoj valnoj duljini i da ga se album dojmio, ali jebi ga, u vrijeme interneta možeš biti prilično upućen u psovački vokabular prosječnog slušatelja. Pa ne mogu sad proglasiti nekog idiotom ako mu se ne sviđa album. Isto tako postoje ljudi koji će reći da je to sve drek jer misle da smo proračunata govna, i to bez da su poslušali album, takve pozdravljam i uživam što im dižemo tlak našim postojanjem, možda se pretvorimo u prave dinosauruse (poput Stonesa) pa snimimo još desetak albuma i onda prenesemo taj užas na njihove potomke. To je onda tek posao. Ko' što reče Koja jednom: „sviđa mi se da ti ne bude prijatno“.

Mile, mišljenja su podijeljena, no lijepi broj ljudi tvrdi da si se smekšao i „malo otupio oštricu“ , da ti tekstovi nisu više tako provokativni i britki. Da li je „smekšano“ pisanje poruka u tekstovima pjesama u stvari suptilniji i profinjeniji način da se u biti kaže ista stvar? Ili si bio u nekom drugačijem filmu kada si pisao tekstove za „Svijet glamura“?

- Zoki: Hehe ovdje moram napomenuti da do Pobjede Mile nije bio jedini tekstopisac u bendu….
- Mile: Na „Svijetu glamura“ možda nema toliko direktnih tekstova koji se očekuju od mene i benda, ali nekako nam nije pasalo u priču albuma. Ali zato dosta pjesama funkcionira na više nivoa što mi je dobrodošla stilska promjena. Meni je drago da si skužila neku razliku jer mi je najgore kad napišu „tipični tekstovi tipičnog Mila iz tipičnog Piva“. Lijepo je znat' da netko još sluša i analizira.



Kako vam je uopće palo na pamet da se minimalno ili ništa na ovom albumu ne „primite“ naše socijalno-ekonomske svakodnevice? Nije li Hladnom Pivu, a temeljeno na vašoj dosadašnjoj ostavštini „obaveza“ da se bavi samo izuzetno vitalnim problemima u Hrvata?

- Mislim da bend koji radi pjesme kakve publika od njega očekuje kreativno mora umrijeti. Ne zamaramo se ko šta od nas očekuje i mislim da ljudi ne vole takve bendove. Na neku čudnu foru mislim da će ipak otići na koncert benda koji ih je možda malo razočarao, ali je svoj nego na bend koji radi pjesme kakav se od njega očekuje. Publika mora pratiti bend a nikako obrnuto jer je svako kreativno djelo predstavlja glas pojedinca kontra glasa mase. Umjetnik nikad nije samo megafon društva.

Ne znam koji su vam razlozi za odabir tematika na novom albumu, ali meni se daleko više sviđa činjenica da ste se pozabavili s „friškim“ temama o kojima drugi baš i nisu progovorili, nego da ste krenuli isprežvakavati ono o čemu ste već i vi i svi ostali davno nešto rekli.

- Kao što rekoh – kad se počnemo ponavljati zatvorit ćemo butigu i otvorit frizerski salon.

A dosta je i pjesama ljubavne tematike, otkud to?

- Pa ja sam konstantno zaljubljen pa mi drago da se to čuje. Najteže je napisati dobru ljubavnu pjesmu, a da nije ljigava. Još uvijek se vježbam na tom polju.

Interesantan vam je zvuk na ovom albumu, to jest glazbeni stil. Čini mi se da ste se na ovom od svih albuma najviše makli od punka i zagazili u čistu rock materiju. Kako je došlo do toga zaokreta? Je li rock bio adekvatnija podloga? Ili ste jednostavno htjeli nešto drugačiji zvuk?

- Na ovome albumu ima punka, ima metala, post punka…. ima ne znam čega, nije sad da se nađemo i kažemo idemo sad napraviti nešto onako rokerski ili ne znam kaj, ali zaboravlja se da bend nije jedno tijelo, već skup individua. Jedna individua voli metal, druga indie, treća je u kurcu zbog xy razloga, četvrta bi htjela mijenjati svijet, peta bi….. Kužiš, album je mix karaktera, osjećaja, utjecaja okoline i glazbe koju voliš, slučajnosti… i najbitnije od svega to je album, a ne skup nabacanih pjesama pošto poto, proveli smo mjesece i sate radeći to i nemoguće je sad detaljno analizirati zašto je ovo odsvirano ovak', a ono onak'. Da sad razgovaraš sa svima nama, svatko od nas bi ti rekao nešto drugo. Netko od nas je jednom spomenuo elektroniku, drugi je mislio da će album biti mračan, na kraju te to odvede na neko nepoznato mjesto, u tome i jest čar. Najbitnija stvar je da te pjesme uživo zvuče odlično i da guštamo ih svirat i pjevat.

Nakon izlaska albuma odradili ste nekoliko promotivnih koncerata, no prave stvar tek dolaze: za početak večeras Arena Zagreb - napuniti Arenu je sada već postalo pitanje prestiža i nekog mjerila nečije kvalitete i popularnosti. Kako vi gledate na to? Da li vam je to uopće bitno?

- Ukoliko provedeš mjesece pripremajući neki koncert, počevši od najsitnijeg nevidljivog detalja pa do nečeg što je vidljivo svima ne možeš reći da ti nije bitno. Pokušati ćemo napraviti nešto drugačije, upotrijebiti pametnu scenografiju i ostale moderne pizdarije, neće to biti samo zabava, bit će tu i posla za mozgove u publici. Samo „punjenje“ Arene i spominjanje riječi popularnost i kvaliteta u istoj rečenici su često nespojivi, obično se smatra da ukoliko je netko popularan nije kvalitetan, ide se čak toliko daleko da se nekoga zbog popularnosti stavlja na razinu uobičajenih estradnih tokova. Ja bih rekao da mi ne pripadamo niti estradi niti undergroundu, sami smo sebi mjerilo i ne želimo se uspoređivati ni sa kime, odnosno ne postoji referenca na domaćoj sceni (kojoj god) s kojom se možemo uspoređivati, ali to je slučaj i s ostalim dugotrajnim, pravovjernim bendovima, svaki ima svoj zaseban stil. Za mene je ovaj koncert čista subverzija prema uobičajenim kretanjima u Hrvatskoj pa i regiji i utoliko je vrlo bitan. Da ne pričamo da će se zahvaljujući našoj publici i nama državni proračun osvježiti jer petina cijene ulaznice ide u ralje državnih apartčika (bolesno visoka stopa PDVa u Hrvatskoj na sve i sva).

Što vas od predstojećih projekata trenutno naročito veseli ili vam posebno podiže adrenalin?

- Sve pomalo, ali nije problem sebi podignuti adrenalin, bitno je da tvoj adrenalin digne i drugima, adrenalin, mislim. Zato i pokušavamo nešto novo uvijek da ne moramo početi eksperimentirati s drogama sad pod stare dane (ironični smijeh).


Da li postoji inozemni bend ili izvođač kojemu biste vrlo rado bili support act na koncertu u Hrvatskoj ili vani da vas pozovu?

- Iskreno, u Hrvatskoj i regiji ne bismo svirali kao predgrupa, nema smisla, treba dati šanse drugima. Van regije zavisi od benda, puno je kandidata.

Što Hladnom Pivu još može danas predstavljati kao izazov? Što još niste postigli a htjeli ste ili biste željeli ostvariti u glazbi?

- O tome nije pametno razmišljati, treba svirati i istraživati pa kud dođeš, inače se možeš razočarati.

Jeste li ste pokorili cijelu Hrvatsku jednako ili postoje područja gdje vam je naročito izazovno (teško) nastupati?

- Nikoga mi nismo pokorili, ali volimo svirati bilo gdje, ne pravimo razliku.

Kamo ide hrvatska glazbena scena?

- Nemam pojma, scena funkcionira uvijek i bez medija i napuhavanja, najmanje joj fali stari konj koji dijeli savjete.

Da li mislite da je Porin zaista bitna nagrada ili se svi ili barem većina skanjiva reći ono što zaista misli samo da se nekome ne bi zamjerili?

- Prije je možda bio važniji ili smo mi bili mlađi, pa nam je to bilo nekaj novo, u stvarnosti to je neka konstanta, mislim da nije postao niti gori niti bolji, imaš ljude koji glasaju iz tog glazbenog miljea, pogrešno se Porin ponekad promatra kao nagrada za kvalitetu, on to nije nikada bio. To ne znači da netko tko vrijedi nije nikada dobio Porin, ali bitniji je od nagrada koje ne postoje. Ima tu i glamura pa se svi uzjebu oko tog Porina, prorade emocije, učini se taj vašar bitnijim nego što jest. Masa izvođača je počela srati po Porinu posljednjih godina, ali to ti je kao sa kampanjom za parlamentarne izbore, svi seru i pljuju jedni po drugima, a nitko ne nudi suvislo rješenje. Kad već Porin postoji najbolje da ga dobijemo mi, glasi naša stara deviza.

Koji je sljedeći singl i što još sakrivate u vreći?

- ”Fotoparat” koji ujedno najavljuje i našu veliku turneju “Kud Pivo tud i ja” a koja večeras u zagrebačkoj Areni. To je jedna od rijetkih bezbrižnih pjesama HP-a koja govori o pošasti digitalnog doba kada se svi pretvaramo u fotoreportera vlastitih života. Super nam zvuči uživo, a primjetili smo da su fanovi počeli spontano radit neke svoje spotove za tu stvar koristeći pritom slike s godišnjih odmora i stavljati ih na YouTube pa smo se i mi odlučili za svoju verziju spota. Momci iz PILOTstudija su pak od gomile nabacanih fotografija napravili zabavan i vedar spot i pogodili feeling pjesme u milimetar. Svaka im čast. I dalje ćemo raditi s njima.


www.hladnopivo.hr

07.10.2011. u 22:00 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.10.2011.

BRITNEY SPEARS - pop princeza? baš i ne

Britney Spears, 1.10. Arena Zagreb



I tako smo sa zakašnjenjem dočekali pop princezu koja sad ne znam jel više princeza ili nije otkako je sad Lady Gaga stigla na scenu. A i Kylie Minogue zovu pop princeza, pa izgleda da ih ima ko pljeve, a pitanje koja je baš ona prava.
Britney?
Možda joj slava nije pretjerano potamnila jer vidim da se još hrpa publike pali na nju, i da još uvijek prodaje ploče ko luda i da se klikaju njeni (dosadni) spotovi - pa moram priznati da mi nije jasno što je još tako zanimljivo kod nje. Žvače cijelo vrijeme jedno te isto, fura se ko stotine drugih na seksipil i ako je ona još nekome jako zgodna (ok nije loša) baš da je nekaj ekstra više....


Iskreno, od takve planetarne zvijezde koja još uvijek "žari i pali" očekivala sam ništa manje nego a la Beyonce ili a la Shakira nastup, a ono što Britney (sada) može je nula bodova naspram ove dvije.

Show kao takav zamišljen je totalno OK da je glavna protagonistica bila imalo na visini zadatka. Em je bila beskrvna i anemična u ono malo pjevanja što nije odradila na playback, dakle tu je bilo koma, em je totalno podbacila po pitanju plesa i kretanja po sceni. Kretala se ko klinka koja ide u malu školu i usput je krenula na ritmiku i ples pa se još uči a takve curice obično šetkaju vamo tamo pokušavajući plesati, ili malo poplešu pa se opet šetaju itd. Britney itekako zna plesati ali to u Zagrebu nisamo vidjeli uopće.






Uza sve to Britney je bila u Zagrebu pravi zaobljeni pajcek, ako uzmemo obzir da je pola karijere sagradila na "seksi i fatalna žena, polugola (da ne kaćem gola)" imageu, toliki vidljivi višak kila je nedopustiv. Da se razumijemo, nemam ništa protiv viška kila ali onda to malo kamufliraj. Ovako je ispalo neukusno, skoro svi koji su to dobro vidjeli (izbliza) su se sprdali na njen račun vezano uz to.


Bez namjere da ju planski popljuvam, jer to nije moj stil - ali Britney je veliko razočaranje uživo barem nedavno u Zagrebu (a i sakupila je jedva 5000 publike) - i ako je volite, morate biti baš jako zaluđeni s njom da ništa od ovoga lošega niste doživjeli.

Dio koji na kojem je dovukla jednog od dečkiju iz publike (mislim da je rekao da im 12 ili 14 godina) i postavila ga na "prijestolje" i onda se izvijala i zavodila ga, jer svakako bila simpa gesta da i vjerujem da je malome herc stao taj tren od uzbuđenja, ali kada je obavila noge oko njegovog vrata, halooo! vulgarno i neukusno da to napraviš klincu od (mislim) 12 godina. Ne znam kako bi njoj bilo da Beyonce zajaše jednog od njenih sinova. Mislim da to ne bi biti Gaga napravila. Imala sam dojam kao da sam na koncertu Lepe Brene unazad 25 godina (tko se još nje sjeća)...Kurvanjski ako mene pitate, tj. bez stila.


Nisam očekivala da ću na kraju izjaviti da je ovo bio najlošiji koncert kojeg sam pogledala u zadnjih nešto godina (od "velikih").
Nisam bila na Lady Gagi pa ne mogu njih dvije uspoređivati, ali jesam na Beyonce, Shakiri i Aliciji Keys i ove je pojedu za doručak a isto su nevjerojatno seksi.
Šteta, jer je show dobro zamišljen.




03.10.2011. u 15:57 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari da/ne?

CLICK on the UK flag or HERE - returnofalterego.tumblr.com for English version!!

blogging... music, text & photo...


© copyright by Anastazija Vržina, 2005-2014.
Sva prava pridržana/ All rights reserved.


Sav sadržaj na ovom blogu autorski je zaštićen, stoga tražite dozvolu za korištenje il' će bit frke.

službene stranice/ official pages:
Anastazija's Official Site
Anastazija's Twitter
Anastazija's YouTube video Channel

čitajte me i na:
venia-mag.net
cmar-net
ravnododna.com
BLOG.HR

Mailto: CLICK here!



pretraživanje returnofalterego.blog
Loading


najava događanja - koncerti

srpanj 2014
01.07. Neurosis, Zagreb, Jedinstvo
03.07. TOP GEAR, Zagreb
09.07. Metallica, Alice In Chains, COB Beč, Krieau
09.07. John Fogerty, Piazza Unita Trieste
10.7-13.7. Masters Of Rock, Vizovice, Češka
10.-13.7. EXIT festival, Novi Sad
15.07. Deep Purple + Gibonni, Zadar, Jazine
15.07. Hugh Laurie, Zagreb, Šalata
17.07. Deep Purple + Gibonni, Ljubljana, Križanke
17.-.19.07. Medvedgradske glazbene večeri, Zagreb, Medvedgrad
18.07. Scorpions, Piazza sul Brenta Padova
20.-26.7. Metaldays Tolmin, Slovenia
23.7.2014. Neil Young, Beč, Austria

kolovoz 2014
01.-2.8. Seerock Graz, Graz Austria
01.8. Joss Stone, Pula, Arena
01.-3.8. Schengenfest (HIM, 2Cellos, Morcheeba, Kiril Džajkovski), Slovenija, Vinica Bela Krajica
02.8. Status Quo, Pula, Arena
02.8. The National, Superuho festival Šibenil
03.-5.8. SuperUho Festival (The National / Fuck Buttons / Black Lips / Repetitor / Punčke / Bernays Propaganda...), Šibenik
06.-9.8. Brutal Assault, Jaromer, Češka
11.-18.8. Sziget festival, Budimpešta Mađarska
12.8. Zaz, Zadar
14.-16.8. Sabaton Open Air, Falun, Švedska

rujan 2014.
04.9. Editors, Zagreb, Tvornice kulture
08.9. Jack Oblivian & Shieks, Zagreb, Tvornice kulture
29.9. Finntroll, Gala Hala, Ljubljana
30.9. Alestorm & Brainstorm, Vintage Industrial Bar, Zagreb

listopad 2014.
01.10. Rage, Budimpešta
11.10. Future Islands, Zagreb, Močvara
20.10. Deathstars, Budimpešta, A38
21.10. Anathema, Beč, Szene
22.10. Deathstars, Beč, Szene

studeni 2014.
06.11. Michael Buble, Arena, Zagreb
09.11. Gaslight Anthem, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. Stiff Little Fingers, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. One Republic, Ljubljana, Dvorana Stozice
19.11. Slash, Austrija,Beč, Stadthalle

prosinac 2014.
04.12. Pips,Chips&Videoclips, Zagreb, Dom Sportova
14.12. Bryan Adams, Ljubljana, Dvorana Stožice

izvještaji/ recenzije

koncerti u slici i riječi:
malo zapela s updatiranjem :)
LENNY KRAVITZ + RAPHAEL SAADIQ 2011, Zagreb
THE HUMAN LEAGUE 2011, Zagreb
RAMMSTEIN + DEATHSTARS 2011, Zagreb
HURTS 2011, Zagreb
GEORGE MICHAEL 2011, Zagreb
APOCALYPTICA 2011, Zagreb
KORN 2011, Zagreb
ARCADE FIRE 2011, Zagreb
BON JOVI 2011, Zagreb
JOE COCKER 2011, Zagreb
SHAKIRA 2011, Zagreb
HLADNO PIVO 2011, Zagreb
ADASTRA 2011, Zagreb
ROGER WATERS "THE WALL" 2011, Zagreb
THE GODFATHERS 2011, Zagreb
FAITHLESS 2011, Zagreb
MAJKE / PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS 2011, Zagreb
PLAN B 2011, Ljubljana
NENO BELAN 2011, Zagreb
MALEHOOKERS 2011, Zagreb
RUNDEK CRGO TRIO, 2010 Zagreb
ĐORĐE BALAŠEVIČ 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ 2010, Zagreb
WHITE LIES, PAUL GILBERT, CARIBOU, YANN TIERSEN, ATOMSKO SKLONIŠTE, RUBIKON, 2010, Zagreb
RICHIE KOTZEN, JOE BONAMASSA, JOE SATRIANI 2010, Zagreb
ERIC SARDINAS 2010, Zagreb
GUNS'N'ROSES + DANKO JONES, 2010, Zagreb
THE GOSSIP 2010, Ljubljana
BILLY IDOL 2010, Ljubljana
RUBIKON 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ & GIBONNI 2010, Gradiška
MUSE & KASABIAN 2010, Milano
SKUNK ANANSIE 2010, Zagreb
DAVID GUETTA 2010, Zagreb
GIBONNI 2010, Varaždin
GIBONNI 2010, Zagreb
RAMMSTEIN 2010, Zagreb
SPANDAU BALLET 2010, Zagreb
DEPECHE MODE 2010, Zagreb
AUSTRALIAN PINK FLOYD SHOW 2010, Zagreb
THE 69 EYES 2010, Zagreb
PARNI VALJAK 2009, Zagreb
PET SHOP BOYS 2009, Zagreb
BACKSTREET BOYS 2009, Zagreb
SIMPLE MINDS 2009, Split
THE CULT 2009, Zagreb
VOODOO LIZARDS 2009, Varaždin
U2 / SNOW PATROL 2. dan 2009, Zagreb
U2 1. dan 2009, Zagreb
BRUCE SPRINGSTEEN 2009, Udine
CARLOS SANTANA,ERIC BURDON, SOLOMON BURKE 2009, Varaždin
RAZORLIGHT, PRIMAL SCREAM, THE CHARLATANS 2009, Zagreb
SIMPLY RED 2009, Ljubljana
SINEAD O'CONNOR 2009, Ljubljana
TONY CETINSKI 2009, Zagreb
NIGHTWISH 2009, Zagreb
BEYONCE 2009, Zagreb
ERIC SARDINAS 2009, Zagreb
ZDRAVKO ČOLIĆ 2009, Zagreb
TBF & St!llness 2009, Zagreb
BLACKMORE'S NIGHT 2009, Zagreb
PRLJAVO KAZALIŠTE 2009, Zagreb
ZA ĐORĐA NOVKOVIĆA 2008, Zagreb
GIBONNI 2008, Zagreb
WITHIN TEMPTATION 2008, Zagreb
MUSE 2007, Zagreb
IGGY POP, CHK CHK CHK, HOLD STEADY 2007, Zagreb
SONIC YOUTH, NEW YORK DOLLS, HAPPY MONDAYS 2007, Zagreb
THE CULT, ILL NINO, MAJKE, THE SCORPIONS 2007, Koprivnica
INXS 2007, Zagreb
KAISER CHIEFS, PLACEBO, QUEENS OF THE STONE AGE 2007, Zagreb
MICK HARVEY, PAUL GILBERT, HARMFUL, DIRTY THREE, GIPSY KINGS 2007, Zagreb
HLADNO PIVO 2007, Zagreb
KOOL & THE GANG 2007, Zagreb
VATRA RAMIREZ 2006, Zagreb
SEAL 2006, Zagreb
PUBLIC ENEMY 2006, Zagreb
MARIZA + TAMARA OBROVAC 2006, Zagreb
GIBONNI 2006, Zagreb
SIMPLY RED 2006, Pula
JOE SATRIANI 2006, Zagreb
VROOOM, URBAN 2006, Zagreb
SISTERS OF MERCY 2006, Zagreb
SIMPLE MINDS 2006, Zagreb
DEPECHE MODE 2006, Zagreb
SIDDHARTA 2001, Zagreb


fotoputopisi:
putopis Australija I
putopis Australija II
putopis Australija III
putopis Australija IV
putopis Australija V
biljke Australije