nedjelja, 31.12.2006.
December, 31
that late evening
on December, 31 st
City skyline chained into fog and cold
without a human breathe
on December, 31 st
Lonely feeling sneaks into my room
all over again
on December, 31 st
The clock's ticking and midnight's coming
I don't care at all
Nothing's gonna change anyway
on December, 31 st
None of them Decembers
would change a thing
Just years are passing by.
31. prosinac
Ulice su prazne i trgovine opustošene
te kasne večeri
31. prosinca
Milijun ljudi a nema nijednog
pritišće teška noć
31. prosinca
Dok kiša pada i smrzava se na mom prozoru
sobe ispunjene samoćom
31. prosinca
Buljim u sat koji otkucava ponoć
i jebe mi se
za još jednu Novu Godinu
Ništa se neće promijeniti
31. prosinca
Nijedan nije promijenio ništa
Samo godine prolaze.
© 1988-2006
nedjelja, 24.12.2006.
Sretan Božić!
srijeda, 20.12.2006.
Obračun kod O.K. Korala ... apokalipsa.
...je nekadašnji naš naziv western remek-djela "High Noon" (1952) kojeg je režirao Fred Zinnemann i u kojem su briljirali (princeza) Grace Kelly i Gary Cooper, a vezan je uz obračun dviju bandi.
comment post factum: Ovaj je navod stajao ovako dobrih 32 komentara u prošlom postu dok konačno don camillo nije reagirao i rekao da ovaj navod nije točan.
Naravno, on je u pravu. "Obračun kod O.K. Korala i "Točno u podne" su dva različita filma.
Ovo je dokaz koliko ljudi nepažljivo čitaju, te da većina uzima zdravo za gotovo sve što im se servira. A i da je kultura poznavanja filma (možda samo u blogerskoj sferi) mala.
Nažalost.
Kad smo već kod filma, oni koji me znaju s foruma znaju da sam (nekad) puno postala na filmu i da sam veliki ljubitelj istoga, iako do sada nisam na blogu ništa pisala o tome.
Danas ću načiniti iznimku.
Upravo sam se vratila s premijere Apocalypta.
Kad je film završio grozničavo sam razmišljala što ću reći o filmu ako me slučajno zaustavi kamera neke televizije (ono, da se pripremim da ne ispadnem plavuša). Pod milim bogom mi ništa drugo nije padalo na pamet nego:
"Svirepo."
i
"Pasija II".
(Znate da su nastavci uvijek nabrijaniji od originala i ako ima makljaže u prvom, bit će je duplo u drugom).
Kome je pun kufer ubijanja i čitanja crnih kronika i dnevnih vijesti koje redovito počinju s nekim sranjem, tko misli da je krajnje vrijeme da se djeca počnu odgajati s malo više ljubavi do drugih ljudi, a ne koga će tko gdje zatuć - tome ovaj film nije namijenjen.
Kao filmofil od filma očekujem daleko više od autentičnosti, realističnosti (zato imamo dokumentarce), očekujem osim priče (dobre) i neki jebeni lightmotiv.
Ovdje je to trebalo biti odgovor na pitanje kako je nestala civilizacija Maya. Kaže Mel Gibson (inače sam njegov veliki fan kao glumca) da je tu prikazao kako je civilizacija Maya u biti uništila samu sebe, na isti način kako su i druge velike civilizacije uništavale same sebe, Rimsko i Bizantsko carstvo, na primjer.
Istina. Ali dokrajčili su ih Španjolci koji su se pomamili za njihovim zlatom i kakaom. S daleko naprednijim oružjem i glađom agresora.
A ni od zlata nema "z" u filmu niti od kakaa "k".
A bogme film nema ni neku suvislu priču. Prvo mi Maye lovimo po šumi, pa dođu drugi Maye i love nas, pa nas ta braća Maya većinu pokolju, pa onda odjednom mi preostali (jedan) postanemo lovci i potamanimo većinu ovih loših, a ostatak njih (možda) potamane Španjolci, koji upravo plove prema obali s jedrenjacima. A mi (jedan) idemo radije nazad u šumu stvoriti novi početak.
KRAJ
....a novog početka nema jer znamo da je civilizacija Maya nestala.
Što je, do đavola, poruka ovog filma?
Ja sam Mel Gibson, imam 7-ero djece za koje pojma nemam kako da ih odgajam, glavno da lova curi u moj džep, jer svijet je krvoločan i ratoboran i traži takve filmove. I ja ću im ih dati. Po onoj rimskoj: "Dajte narodu kruha i igara i bit će kuš."
Sva sreća da nisam platila ulaznicu.
Ne. Nije film bezvrijedan. Nikako. Vrhunsko je tehničko i istraživačko djelo.
A nije ni vrijedan.
nedjelja, 10.12.2006.
Obračun kod O.K. Korala...
...je nekadašnji naš naziv western remek-djela, koji opisuje obračun dviju bandi.
U ovom slučaju obračun se pretvorio u dvoboj, zbio se u Tvornici Kulture 9.12.2006. a razbojničke bande su se pretvorile u dva rock benda, Vatru i Ramirez.
Jel vam se ikad desilo da ste bili umorni ko' pas i da sve što želite je ušuškati se na kauč uz nešto toplo, dlakavo ili čupavo (štogod da to može značiti:-))?
I zadnje što želiš je ići van u zadimljenu Tvornicu?
Eh, tako sam se ja osjećala sinoć, no želja da vidim taj dvoboj bila je prevelika. Loš sam poznavalac domaćih pjesama odnosno naziva, pa me nemojte pitati koju su kad koji izvodili...lakše ću vam je zapjevati ili intonirati....stoga ću nabrajati samo dojmove.
Ramirez ima štofa da izraste jednom u ozbiljan veliki bend, no pitanje je kako će se razvijati. Trenutno još nemaju dovoljno jaki krug ljudi (mislim na one starije od 14 godina) kojih ih ono, baš vole slušati.
Meni su recimo prilično dobri. Iako mi ide na živce činjenica da Aljoša Šerić toliko liči na Urbana.
Vatru pratim već dugo i snimam u što se razvija. Usto, svaki put me zanima hoće li Dečak (za neupućene, pjevač Vatre) imati opet istu "ratnu spremu" na sebi. Što je ipak manje važno, važnije je da svaki put stoji s tom gitarom pred mikrofonom kao da je zapaljeni Apolo 11 i samo što nije eksplodirao. Ili po domaće da ima petardu u guzici.
Propustila sam Vatru na Gibonniju (predgrupa) jerbo sam se zapila pred početak koncerta pred photo pitom, pa je valjalo ispraviti propust.
Koncert je krenuo negdje dobro iza 22h, kasnilo se, a ja sam fotkala gluparije i na kraju ostala bez baterija baš kad je počela svirati Vatra pa sam slike radila na kapaljku. Stoga su neke od dolje priloženih, nikad objavljene, iz KSETA početkom ove godine (koje usput dokazuju da Dečakovu istu ratnu spremu :-)))
Ramirez je prašio prvih cca. sat vremena i bili su puno bolji od onoga što se sjećam iz 2005. kada su koncentrirali s Elementalom (a tada sam se definitivno odlučila da mi se sviđaju). No, kako je vrijeme prolazilo plus solidna bisina, imala sam feeling da popuštaju. Ili je to upravo ono što sam gore napisala - još nemaju dovoljno jačine da "te drže u šaci" do kraja.
Kratka pauza, ja pizdim na baterije i sebe što sam na to zaboravila i smišljam hoću li u potragu za baterijama ili okidati jednu fotku na svakih pet minuta (battery self-recharge) i uživati u Vatri... ipak ostajem, fućkaš baterije, izvući ću dovoljno fotki ako ne palim LCD.
Ono što je slijedilo je kao da sam s jednog koncerta helikopterom prenesena na drugi. Zemlja-zrak, vatra - voda. Whatever.
Tako snažnu svirku koju je odradila virovitička petorka već dugo nisam čula. Svaka čast.
Ove su godine takvu koncertnu žestinu pokazali samo Bryan Adams i (uvjetno rečeno jer nisu rockeri) Depeche Mode. A obišla sam skoro sve bitne koncerte.
Možda me je baš zato i tek sinoć, Vatra podsjetila na najbolje dane EKV. EKV je klasa i ladica za sebe, legenda, ali .... mislim da slobodno mogu izjaviti da je Vatra neke vrste reinkarnacija EKV u nekom drugom, tehnološkom, high-tech vremenu. Još da se Dečak malo manje producira (neki su komentirali "preserava") dojam bi bio potpun.
SUBOTNJI DERBI u TVORNICI?
Ne, dame i gospodo, nije ga bilo. Pobjednik se znao unaprijed. Al' smo trebali doći i uvjeriti se na svoje oči i uši.
Enjoy.
E da, i Mile Kekin se pojavio. Na "Ljubav", naravno.
Ramirez
Vatra
stara fotka iz KSETA (ovu ne mogu prošvercati jer se vidi natpis KSET :)
