četvrtak, 28.06.2007.

Hello! :D krmač i gluposti! :D

*khm-khm*

Znam,znam...a šta ću...takva sam... :D hihihi :) 100 pokušaj,prvi put...hehe,nadam se da će mi ovaj put uspjeti i ako napišem 20 postova na ovom blogu-slavim!Ovako,svoj prvi prvcati post posvetit ću osobi koja mi jako mnogo znači...ona je moja sestra,prijateljica,anđeo čuvar,kumec i druga polovica!njeno je ime Sabina,ali volim ju zvati Binač,krme i Sa... :D

Draga moja,znaš da si sada na maturalcu u češkoj,piješ punopunopuno piva i uživaš,a ja sam tu u smrdljivom gradu Zagrebu(smrdi samo ljeti) i čekam da više dođeš...bez tebe je nekako pusto i osjećam se prazno kad te nema,jer kad si tu onda si uvjek tu kraj mene i znam da se mogu u svakom ternutku oslonit na tebe te sam 100 posto sigurna da mi se nečes izmaknut i da nečeš dopustit da padnem...znaš li da mi svaki dan učiniš ljepšim i kad te vidim onako malu i plavu pomislim:"ma to je moje krme!" :D ali..znaš što najviše cjenim kod tebe?to što si bila uz mene kada mi je bilo najteže(nažalost bilo je to puno puta)...nikad ti to neću zaboravit!zato si zauzela posebno mjesto u mome srcu i zanj da češ tu uvjek i biti!malo moje lijeno krme,znaj da te jako vojim i kada se vratiš idemo na more da se napokon odmorimo jer je ova godina bile i više nego teška! :D


Image Hosted by ImageShack.us


Da se malo osvrnem na to...čudno je to što ljudi pamte više loše stvari nego one lijepe...to je činjenica...da me neko sad upita da mu nabrojim 3 lijepe stvari koje su mi se dogodile u ovoj "školskoj" godini,nebih mogla spriječit one ružne misli da mi prolete kroz glavu...to je zapravo žalosno jer pokazuje da ne cjenimo ono što nam je Bog podario,ali takvi smo mi ljudi...jednostavno kad nam se događaju loše stvari to se ureže u nas,a onda dolaze lijepi trenuci i kao da to ne vidimo...kao da više želimo glumiti patnike...kao da ćemo tako imati više ljudi uz sebe...kao da se ne isplati biti sretan...ispričavam se zbog pričanja u množini,ali jednostavno mi se čini da smo svi otprilike takvi...zašto sam to uopće započela pisat?a..da...sretna sam što su napokon praznici gotovi i što ću se odmoriti od škole i treninga i ono najgore što se veže uz to i što ću na neko vrijeme zaboraviti one ružne stvari i probleme koji nas prate na svakom koraku..sunce i more će to izlječiti...prvi put sam osjetila onu izmorenost...znate,kada starci kažu da su umorni od svega,uvjek bi se čudila kako mogu biti umorni,kad je meni dosta i jedan vikend da se potpuno odmorim...sada znam kako je to...imaš osjećaj da će to odmaranje trajati vječno...jel to možda zato što ti je i duša izmorena?možda...no,da ne bi išla dalje jer neznam koja će osoba potrošiti svoje dragocjeno vrijeme na čitanje mojih gluposti...savjetujem vam da se zaista odmorite i da ovo ljeto dišete punim plućima! :D

pozdravljam! :D

00:04 - Komentari (11) - Isprintaj

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.