Nemati mira, putovati, tražiti...u sebi i oko sebe. Oduvijek, zauvijek. Posveta i prokletstvo. U godini kada je sve zabranjeno, kada su nam izbori ograničeni žudnja za putovanjima je jača ..Tutnja u dubini kao prigušeni vulkan. Sve se pitam koliko lanaca mogu podnijeti...i onda tragam...Tragam za novim iskustvima, novim ljudima, novim svime... Pitam se bili bilo bolje da nikad neke stvari nisam iskusila jer bi možda onda bila lišena ove želje..Ili je to jednostavno zadano genetskim kodom i ruganjem sudbine...Tragam u planinama,.,tragam u gradovima..tragam u osobama. Možda je u nekom od tih dijelova i dio moje slagalice koji nedostaje, možda se moja slagalica nikad ne može dovršiti jer svako novo iskustvo gradi i nove potrage...