Reminiscencije Lijeve Noge Desnog Kljuna

31.12.2006., nedjelja

Tradicionalna novogodišnja čestitka

Ili ti urbi et orbi ili ti gradu i svijetu...

E, neću sad ja na ne znam koliko jezika izgovarati čarobnu rečenicu "Sretna Nova Godina" ili kako se to već piše, glede velikih i malih slova, budući s godinama postajem sve nepismeniji. Ne samo s godinama, nego, uslijed drastičnog povećanja broja hrvatskih pravopisâ u zadnjih 20 godina ja sam postao 400 do 500% nepismeniji.

No, nećemo sada o tome, dakle - ovaj blog postoji kratko, ne treba raditi posebnu rekapitulaciju godine, ili čega sličnog.

Jedino što želim, to je:

zaželjeti vama svima koji čitate ili biste mogli baš koji puta i pročitati ove zapise, a ne samo one kojih je i puno manje, ali vi baš njih morate čitati, pizde jedne... no, dakle, uz gubljenje u interpunkcijama, u ime svoje i u ime mog alter-ega, želim vam svima

Poprilično uspješnu, sretnu, punu love, zdravlja, sreće, ljubavi, zadovoljstva, zadovoljštine, zadovoljenja i još nekih imenica....
NOVU 2007. GODINU!!!!

P.S. Ovajjj... a sam pogodio godinu koju vam čestitam?

- 15:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.12.2006., petak

Ispizdio na glavu

Kao što moj alterego reče eto netom jednoj svojoj dobroj frendici-blogerici - "U životu svakog dođe do vremena kada čovjek izpizdi do kraja".
Eto, ja već dva tjedna ispižđujem u glavu, i čekam da prođe Božić i sva ta sranja oko njega jer ne mogu jednostavno više čuti niti "ji" od "jingle" u "jingle bells", a da o "si" iz "silent" u "silent night" niti ne govorim.
Što? To vam ne odgovara?
Tko vam je kriv?
Ne mogu dozvoliti sam sebi nekakvo preveliko veselje, jer, kakvo je to veselje i oko čega kad je predmet tog veseljenja na ovaj ili onaj način već odavno podvio rep i zbrisao, doslovce, nebu pod oblake. Da 'prostite, ne slavim niti svoj rođendan, barem ne previše... pa onda i nemam baš volje slaviti nečiji tuđi i to na način "dobrog pogana" kombinirajući grkokatilocizam sa rimokatoličkim izričajem u protestantskom duhu budističkih rabina iz džamije... karikiram, naravno, ali u svjetlu pokušaja zaliječenja sukoba zapadne i istočne varijante katoličanstva, razmišljam i dalje u svom ekumenskom poslanstvu... a to je da neću slaviti rođendan tipa koji je preokrenuo dotadašnje 3000 godišnje vjerovanje, oživio mrtvace (a tko zna u kakvoj su bijedi umrijeli, i možda im je smrt bila spas) i na kraju nas ostavio, zbrisao k tati i od tamo nam pokazuje dugi nos.
Srećom, ne može još uvijek jesti kikiriki niti više može hodati po vodi jer klokoće dok gazi.

Toliko za sada od mene - i da znate - ja vam neću čestitati Božić... Mirko Božić.

- 20:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.12.2006., utorak

Blurfing the blurf

Dođe tako vrijeme kad se krene blurfati, što mu ga dođe nešto između blogati i surfati, ili ti surfati po blogovima… da ne komlpiciram, malo zareza, malo trotočja… pa idemo dalje…

I blurfam ja tako, sve nešto spotovi koji me svako malo splaše, pa nekakvi citati koje nemreš sve niti poloviti, pa tekstovi u kojima svi koji čitaju k'o fol znaj sve o tome kaj je napisano, a komentari se svode na ej, pozzz, pusek, svrati…

Majko mila…

A kruna svih stvari je nekakva ekipa studoša, e, izgleda da su svi ne čistom adrenalinu – vide se 23 sata na dan, a onda to poslije pišu jedan sat po blogu, svaki na svome, o onim drugima… ne dam vam linkove, jer sam pobjegao glavom bez obzira i puklo me da o tome moram napisati post, pa kud puklo da puklo (buš pukle – bum!).

I napisao sam…

I praf vam budi…

Vaš Luđak Reminiscentio

P.S. Naslov je hommage crtanoj seriji sa SciFi kanala (Tripping the rift), makar sadržajno taj crtić nema veze s ovim postom niti sa nalsovom, i obrnuto...

- 20:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.12.2006., srijeda

Na na na na nasrao se ja....

... na na na na nasrala se ti...
Ma nisi, mada ponekad voliš srati...
Pitate se o kome ja to - pa o svojoj alteregotriperaškoj osobi koja čuči tamo i jebe mačku mater serući komentare po blogovima ljudi koje nikada nije upoznao, a nakon tako i takvih nas(t)ranih komentara vrlo vjerojatno niti neće. I nek bude sretan ako ti kojima je srao ne budu ludi i obrišu mu te komentare, ili još gore - puknu ga na ignore, a on je njih favo(v)ritnuo.
Mislim, taj bedak nema blage veze sa komentiranjem, samo, ako mu ja to velim na njegovom blogu, zbog toga jer mi zna lozinku još me i obriše i gdi sam onda... ili me ne obriše, nego odluči zaboraviti koji user(i se)na_me i (dupli)pass(mater)word koristi za uređivanje ovog bloga i adio Luđak.
E, pa nećemo tako, ako hoće nešto poduzimati, nek' poduzima, a moje je pravo da mu serem zbog toga, pričam okolo kako je glup k'o noć, kako mu postovi po kurca ladne vode (znam da usporedba ide drukčije, ali ovdje je sasvim funkcionalna i ovakva) ne valjaju, kako hoda okolo i prosi da ga se čita, onda ga se pročita, onda sere kak' to kaj piše ništ' ne valja da bi dobil kontra, kao je li, pozitivne komentare i tako dalje...

Da se razumijemo, ovo dalje čitajte kao disklejmer jedne lude osobe koja piše u ime druge lude osobe.

Dakle, sve što je ovdje izneseno ima i nema veze sa nečim što je negdje drugdje (ili nije), izneseno, a ako i ima veze nije namijenjeno biti nekome uvreda, ponižavanje ili tome nešto slično.
To je samo preseravanje.
Srdačno vaši - Luđak Reminiscentio i MadDogSh.

- 19:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.12.2006., ponedjeljak

Tako mrtav

-A sada, uživo sa Trga Mrtvih Pisaca, naš reporter Darko Marko... Darko, izvoli
-Hvala Marko. Dok ovo gledate iza mene se odvija neravnopravna borba čitalaca propalog bloga jednog od wannabee blogera pod pseudonimom Luđak Reminiscentio. Uključimo se u prijenos... Dante, izvoli
-Hvala Darko... sada je 17-ta minuta meča. Do sada je nekoliko čitatelja uspjelo nogama smrskati u potpunosti obje noge i ruke ovog iznimno nevještog i posve lošeg blogera. Gledamo sada, jedna se čitateljica zaletjela i uz uzvik koji nije za niti jedan medij nogom zadala ovom mediokritetu snažan udarac u glavu koja je pomalo skakučući lupila u zaštitnu ogradu. Fantastičan stil!
-Hvala Dante, dakle, kao što vidite, i čujete, dok ovaj bloger beživotno krvari iz svih rupa, a i novonastalih pukotina po tijelu, čitatelji vode 10:0. Moram napomenuti kako se partija ove igre igra do 15 bodova, tako da je blogeru ostalo da pretrpi još pet dobrozadanih, originalnih, udaraca. Ekipa posljednje pomasti čeka da ga odvezu, a tu su i jake snage Pogrebnog koje su spremne svojim životima zaštititi pravo pretučenog na dostojan pogreb u obližnjem jarku koji, zaslugom neplaćenih komunalnih naknada nije očišćen od govana već podosta vremena. To bi za sada bilo sve, više u slijedećim vijestima. Marko?
- Hvala Darko. Hvala vam poštovana publiko. Još samo poruka za kraj, relikvije sa posmrtnim ostacima propaliteta bloga neće se, ponavljam, neće se prodavati jer su previše slične pire-krumpiru. Hvala na pažnji. U nastavku pogledajte sport i vrijeme.

- 17:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.12.2006., nedjelja

Nagrada (aha, you wish)

Kako pobijesnjeli čitači zahtijevaju biti nagrađeni tako im ja tu nagradu, eto, uskraćujem jer mi, eto, iako tako tvrde nisu nepobitno dokazali kako u jednodašju prethodni post pročitijaše bijući.

Ma, zajebavam vas sve poprek...

Vaš "Luđak" Reminiscentio!

- 07:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.12.2006., ponedjeljak

Poluvrijeme

Zamišljen nad gradovima što nestaju poput pjene izraslih iz mjehurića na površini kavene šalice kao njima mora nepreglednog, u poluvremenu utakmice veličine i besmisla, kratkim prikazom vlastitog ludila u skoro rimi predstavljam se svima koji misle, onima koji ne misle, veličinama koje se smanjuju, ružnima koji se proljepšavaju, svim patnjama koje se vesele i svim ostalim imenicama i glagolima kojih se sada u trenutku očitavanja alfa beta i gama(d) valova (joj koliko ih je dolazi mi zlo) mogu prisjetiti i otipkati n aovu bijelu površinu blogeditora unutar moje omiljene internautske surferske daske, Vatrene Lije.

Nagrada za onoga tko ovu rečenicu uspije pročitati u jednom dahu, poštujući sve interpunkcije (intrafunkefbije), biti će još jedna baljezgarija, danas, sutra, prekosutra... tko zna, nitko ništa ne zna, znanje mi je za kurac.

Vaš Luđak Reminiscentio

- 19:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.12.2006., nedjelja

Lament for my coprnice i kletve

This a lament for my coprnice i kletve, iako bi Englez poprilično zastao i zamislio se nad coprnicama (koprajnike), a i kletvama (kletvej), tražio bi tražio i ne bi ništa, ali apsolutno ništa pronašao, osim ako bi, jer, neodlučan sam, a možda i nisam. Uostalom, znate onaj stari vic:
Liječnik: Čovječe dragi, pa gdje ste vi?
Pacijent: Zašto?
Liječnik: Pa ostalo vam je još tri dana života...
Pacijent: Dobro, spreman sam pomiriti se s tim...
Liječnik: ... ali ja vas tražim od prekjučer!
I zamislite sada zabezeknutu facu dotičnog pacijenta, otprilike bi trebala izgledati kao moja faca danas ujutro, součena sa svim coprnicama i kletvama, na metlama i bez metli, na saugerima i bez njih, registriranim ili ne, kako god vam paše, meni nije pasalo.
I još uvijek mi ne paše, ako shvaćate što vam želim reći, ako vam uopće i želim reći.
Do toga da počnem željeti nešto reći, ostajte mi u formalinu,

Vaš Luđak Reminiscentio!

- 09:47 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>